LOMLJENJE KOSTIJU OD AKIKE

Alejkumusselam.
Oko lomljenja kostiju akike učenjaci imaju dva mišljenja:
Prvo mišljenje – da je mustehab da se kosti akike razdvajaju u zglobovima i da se od njih ništa ne lomi.
Ovo je stav Aiše, radijallahu anha, At’a i hanefijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba.
Oni svoj stav dokazuju sa jednim hadisom i jednim razumskim dokazom:
Hadis se prenosi od tabi’ina Ata’ od Umi Kurz da je Aiša, radijallahu anha, rekla: “Razdvaja se (tijelo zaklane akike) na organe (udove) i ne lome joj se kosti, daje se kao hrana i udjeljuje kao sadaka”. Hadis bilježi Hakim i ocjenjuje ga vjerodostojnim, a sa njim se slaže Zehebi, a šejh Albani ga ocjenjuje slabim iz dva razloga: prvi – što ravija Ata’ nije čuo od Aiše, radijallahu anha, i drugi – što su ove riječi ubačene (mudredž) u osnovni tekst hadisa, a Bejheki u svom Sunenu bilježi da su ovo riječi At’a a ne Aiše, radijallahu anha. Također, ibn Hazm ocjenjuje ovaj dodatak u hadisu slabim zbog ravije Abdulmelika ibn Ebi Sulejmana.
Prema tome argumentiranje sa ovom predajom je slabo, zato što sama predaja nije vjerodostojna i zato što iako bi prihvatili da je vjerodostojna, to su riječi ili Aiše, radijallahu anha, ili riječi Ata’, a kako kaže Ibn Hazm njihove riječi nisu dokaz u Šerijatu.
Razumski dokaz sa kojim argumentiraju ovaj stav je optizam, priželjkivanje i nadanje da sa ovakvim djelom se očekuje da će dijelovi, organi i udovi novorođenčeta biti čitavi i zdravi. Kaže šejh Usejmin (Eš-Šerhu el-mumti’u 7/499) : “Ovo mišljenje je slabo, jer za njega nema dokaza a što se tiče optimizma u tome ne treba da se ide mnogo daleko”.

Drugo mišljenje – da se kosti akike sijeku i lome kao i svake druge kosti zaklanog kurbana. Ovo je stav Zuhrija i Malika. Oni ovo dokazuju time što nije ništa vjerodostojno prenešeno što to zabranjuje, a sa druge strane lomljenje kosti zaklane životinje je nešto uobičajeno, takođe u tome je velika korist i olakšica za one koji konzumiraju to jelo.
Kaže malikijski učenjak Ibn Habib (El-Munteka 3/103): “Ovaj stav zastupa Malik jer ljudi u džahilijetu kada bi zaklali radi novorođenčeta ne bi lomili kosti, nego bi se one odvajale u zglobovima, pa je došao Islam sa olakšicom u tome, pa ako hoće oni koji kolju akiku mogu da rade kao oni u džahilijetu”. Kaže Kadi Abdulvehab Bagdadi (El-Me’une, str.671): “Dozvoljeno je lomiti kosti akike ali to ne znači da je to sunnet ili mustehab, nego kao vid negiranja zbog nelagodnosti koju su osjećali ljudi u džahilijetu zbog toga”.

Odabrano mišljenje je drugi stav učenjaka, tj. da se kosti akike smiju sjeći i lomiti jer nema dokaza za ono što zastupaju zagovarači prvog mišljenja, a Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com