Selam i poštovanje!
Evo ovako, imam 16 godina i potičem iz vjerske porodice (otac, majka, brat i ja smo vjernici. Vjerujem u islam i u Allaha dž.š . Postim od svoje 7 godine i nepsujem ne pijem i “razuman” sam. Nikad roditeljima nisam odbio zapovjed. Klanjam onako srednje, petkom sam redovan na Džumi kad sam kod kuce i idem u mekteb i mujezinim na teraviji namazu. Imam 2 dobra druga. Jedan je iz vjerske porodice i isti smo samo sto je godinu mlađi od mene ali smo isti po statusu vjere,
a ovaj drugi da mu Allah podari sto je najbolje za njega , ne klanja nista , ne posti …. ali mu je porodica dobra uglavnom niko ne ide u dzamiju ne poste i itd
Ja se bojim da neću zavrsiti u NEDO BOG dzehenemu i dok pisem ovu recenicu gotov sam zapalkao od straha.
Molim te dobri čovječe da mi kažeš da li je ovo dovoljno za jednog muslimana.
Ponekad mi bude svejedno, ali kad se zamislim bude mi tesko pomisliti da cu mozda zarsiti u dzehenmu. Nedo Allah nikom. Molim se kad klanjam da mi podari i na ovom i na onom svijetu sve sto je najbolje za mene. Možda ću vam zvučati kao neko dijete koje nema pojma o cemu prica ali strah me je!! Molim vas da mi odgovorite i da vas Allah nagradi i podari vam sve sto je najbolje za vas.
AlejkumusSelam!
Tvoj strah od Allaha, dželle še’nuhu, odnosno od Allahove kazne, je znak imana i vjerničke duše. Međutim, istinska bogobojaznost i strah od Allahove kazne se zasniva na ostavljanju onoga što su Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranili i izvršavanju onog što su naredili. A od najvećih obaveza ove vjere nakon izgovaranja šehadeta je klanjanje pet vakat namaza. Prema tome, prvo što trebaš popraviti kod sebe je da uspostaviš klanjanje beš vakat namaza. A zatim da učiš vjeru Islam shodno vremenu i okolnostima u kojima živiš od učenih ljudi i pouzdanih izvora. Sve ono što naučiš da je od ove vjere trebaš primjenjivati u praksi, tj. živjeti i praktikovati vjeru, a ne da bude zbir informacija ili intelektualna nadogradnja. Uz sve ovo na tebi je da i one sa kojima živiš pozivaš na ono na čemu si ti lijepim savjetom i sa mudrošću.
Naravno, trebaš biti spreman na neprijatnosti i poteškoće koje ćeš sresti na ovom putu. Prema tome, treba da učiš vjeru, radiš po onome što si naučio, druge pozivaš na to i saburaš na tom putu. Dokaz za ovo je sura El-Asr: “Tako mi vremena svaki čovjek je na gubitku. Osim onih koji vjeruju i rade dobra djela, jedni drugima preporučuju istinu i jedni drugima preporučuju strpljenje“. Treba još dodati da pravi vjernik, uz to što se treba bojati Allaha i Njegove kazne, treba da gaji nadu u Njegovu milost, kao i da radi i izvršava ono što mu je naređeno iz ljubavi prema Allahu, dželle še’nuhu. Jer ispravan i uravnotežen odnos Allahovog roba prema svome Gospodaru se zasniva na ovome trome: strahu od Allahove kazne, nadi u Njegovu milost i ljubavi prema Njemu.
Svaka poremećenost i prevaga jednog od ovoga troga vodi u devijaciju i skretanje. Pa tako ko se samo boji Allaha, dželle še’nuhu,bez nade i ljubavi prema Njemu, ima osobinu haridžija, koji smatraju nevjernicima one koji čine velike grijehe. A ko se samo nada Njegovoj milosti bez straha i ljubavi ima osobinu murdžija koji smatraju da vjerniku ne šteti grijeh i da što god da radi od harama da će im Allah oprostiti i pod tim izgovorom čine harame. A onaj ko samo gaji ljubav prema Allahu, dželle še’nuhu, i radi dobra djela samo iz ljubavi prema Njemu bez straha od Allahove kzne i nade u Njegovu milost liči na sufije koji kažu da izvršavaju obaveze prema Allahu, ne iz straha od Njega, niti iz želje za Njegovim Dženetom, nego čisto iz ljubavi bez interesa, što je čisti dalalet i zabluda. Prema tome uravnoteži svoj iman sa strahom, nadom i ljubavi prema Allahu, subhaneh. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com