Može li musliman oboljeti od duševnih bolesti?

Zahvala pripada Allahu, dž.š. Nema sumnje da ponekad čovjek biva pogođen duševnim bolestima, kao što su briga za budućnost ili tuga za prošlim događajima. Duševne bolesti nanose tijelu više štetnih posljedica nego konkretne tjelesne bolesti. Moramo, također, znati da brige i tuge koje pogađaju čovjeka spadaju, između ostalog, u skupinu stvari sa kojima se iskupljuje od grijeha i na taj način se broj grijeha smanjuje. Ako se čovjek bude strpio i očekivao nagradu za svoje strpljenje, biće nagrađen od Allaha, dž.š. Poznata je stvar da je liječenje ove vrste bolesti šerijatskim metodom i tretmanom uspješnije i sa više rezultata od konvencionalne metode liječenja putem medikamenata.

U šerijatski metod liječenja spada i učenje dova za otklanjanje briga i zabrinutosti, a koje su prenesene od Allahovog Poslanika, ﷺ. Jedna od tih dova je zabilježena u vjerodostojnom hadisu koga prenosi poznati ashab Abdullah ibn Mes’ud, r.a., u kome stoji da je Allahov Poslanik, ﷺ. rekao: “Svaki mu’min kojeg pogodi briga, zabrinutost ili tuga, pa kaže: ‘Gospodaru moj, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nada mnom se sprovode propisi, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe nazvao ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog (gajba), prizivam Te da mi Kur’an učiniš proljećem srca moga, svjetlom vida mog, razbistrenjem tuge moje i othodom briga mojih.’, Allah će mu to otklonuti. (Ahmed u Musnedu.)

 (Allāhumme innī abduk, ibnu abdike ibnu emetik. Nāsijetī bi jedik, mādin fijje hukmuk, adlun fijje kadā’uk, es’eluke bi kulli-smin huve lek, semmejte bihi nefsek, ev enzeltehu fī kitābik, ev allemtehu ehaden min halkik, evi-ste’serte bihi fī ilmil-gajbi indek, en tedž’alel-Kur’anel-azīme rebīa kalbī, ve nūre besarī, ve dželā’e huznī, ve zehābe hemmī ve gammī).”

Ovo su neki od načina liječenja, a također u to možemo uvrstiti dovu: “Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! Ja sam se zaista ogriješio prema sebi!“ (El-Enbija, 87.)

(Lā ilāhe illā Ente subhāneke innī kuntu minez-zālimīn.)

Od tih načina je i rukja, tj. da čovjek uči određene ajete i dove, što je najkorisnije, jer je to i Allahov Poslanik, ﷺ. činio učeći El-Ihlas, El-Felek i En-Nas prije spavanja, nakon čega bi puhnuo u ruke i njima potrao čitavo tijelo. Također može otići kod istaknutih osoba koje će to proučiti umjesto njega.

Ko želi nešto više da sazna o ovome, neka pogleda knjige koje obrađuju tematiku dova, kao što su djela:

– El-Vabilu es-sajjib koje je napisao Ibn el-Kajjim

– El-Kelimu et-tajjib, koje je napisao Šejhul-islam Ibn Tejmije

– Ez-Ezkar, djelo imama En-Nevevija

– Zadul-me’ad od Ibn el-Kajjima.

Muhammed Salih el-Munedždžid