Nakon što završim zikr sam poslije farza mogu li zikriti i sa džematom?

Bismillahir-rahmanir-rahim

Zikr se uči posle farz namaza, samostalno-pojedinačno, bez podizanja glasa, samo ovakav zikr je ispravan i samo se ovakav zikr prima.

Zajednički zikr koji se uči posle suneta i kojeg predvodi mujezin sa povišenim glasom, nije ispravan, novotarija je, i takav zikr se ne prima.
Bolje je upotpunosti izostaviti zikr, nego učiti ga na poznati bosanski način.
Zikr je ibadet, svaki ibadet ima svoja pravila, ta pravila regulisao je šerijat, i niko nema pravo niti smije ta pravila mijenjati, jer se na takav način stavio u ulogu šerijata.

Kada bismo npr. jaciju namaz malo izmijenili, pa prvo učinili sedždu umjesto rukua, ili izostavili ruku’ ili jednu sedždu, namaz nam ne bi bio ispravan, i kao takav ne bi se prihvatio, potpuno isto to pravilo važi i za zikr, i jedno i drugo je ibadet, ibadeti su određeni šerijatom-objavom i ne smiju se mijenjati, u protivnom se ne prihvataju.
Dakle, zikr je ibadet, a ibadet je kabul (prihvatljiv) samo ako se podudara sa praksom Poslanika, jer načini obavljanja ibadeta su određeni Objavom, i niko nema pravo da mijenja načine obavljanja ibadeta po svome nahođenju, jer na takav način uvodi u vjeru ono što nije od nje.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa propisanim, ono mu neće biti primljeno.“ Tj. odbija se i nije kabul.
Hadis bilježi Buhari, str. 373, Muslim, br. 18, str. 762.
U drugom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko uvede u vjeru nešto što nije od nje, to mu neće biti primljeno.“
Hadis bilježi Buhari, br. 2697, str. 478; Muslim, br. 17, str. 762.

Kada bi bilo dozvoljeno mijenjati ibadete, na šta bi islam ličio posle hiljadu, dvije ili više godina, sa različitim narodima, običajima, sigurno bi se islam u potpunosti izmijenio kao i druge vjere koje su doživjele potpuno druge forme i ubjeđenja.
Zajednički zikr koji je poznat kod nas, sadrži više novotarija a ne samo jednu:

Prvo: Praktikovanje zikra posle sunet namaza a ne posle farz namaza.

Drugo: Praktikovanje zikra zajednički a ne pojedinačno.

Treće: Podizanje glasa prilikom zikra.

Četvrto: Mujezinovo predvođenje drugih tokom zikra.

Peto: Dodavanje zikru određenih rečenica koje nisu od zikra.

Šesto: Učenje fatihe i odlomaka iz Kur'ana (ašere) kao sastavni dio zikra.

Sedmo: Imamovo učenje dove dok drugi aminaju sa podignutim rukama.
Dakle, oni koji uče zikr na bosanski način, ne samo da im zikr neće biti primljen, nego rade najmanje sedam novotarija.

Nije dozvoljeno predvoditi zikr niti ga zajednički učiti u bilo kojoj situaciji, a posebno zikr koji se uči posle namaza.
Ebul-Bahteri kazuje: „Neki je čovjek kazao Ibn Mesudu da određena skupina sjedi u džamiji nakon akšama. U njoj ima čovjek koji govori (predvodi zikr): ‘Donesite tekbir toliko i toliko, recite subhanallah toliko i toliko, zahvalite Allahu toliko i toliko.
Abdullah b. Mesud je kazao: ‘Kada ih opet vidiš da to čine, saopšti mi.’ Kada su opet sjeli, došao mu je neki čovjek i saopštio mu, te je Ibn Mesud došao i kazao: ‘Tako mi Allaha osim kojeg drugog istinskog boga nema, vi nepravedno činite novotariju ili ste učeniji od ashaba Muhammeda.’
Amr b. Utbe tada reče: ‘Mi samo molimo Allaha da nam oprosti.’, a on reče: ‘Imate Poslanikov put i njega se držite, jer ako se njega budete pridržavali, daleko ćete stići, a ako budete išli desno i lijevo, zaista, daleko ćete zalutati.“
Bilježi ga Ebu Nuajm, 4/380; Darimi, 1/286; Abdurrezzak, 3/222; Ibn Vedda, El-Bide’u, str. 35.

Ovo je potpuno identična situacija kao što se radi u Bosni poslije namaza, mujezin (naglas) predvodi zikr, a ostali ponavljaju za njim, zatim još na to dodaju i nove zikrove, pa još čine zikr poslije suneta, a ne poslije farza kako je radio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Prenosi se od imama Ebu Hanife da je kazao: „Učenje tekbira naglas je novotarija u svojoj osnovi, jer se radi o zikru, a sunnet prilikom zikra jeste da se čini tiho, jer Uzvišeni veli: Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome. El-E'araf, 55.
A Allahov Poslanik veli: ‘Tiha dova je najbolja.’ Bilježi ga Ahmed, 3/77, br. 1477; Ebu Ja’ala, 2/81; Ibn Hibban, 3/91; Hejsemi, 10/81, i svi oni bilježe verziju: „Tihi zikr je najbolji.“
To je iz razloga što je takav zikr ponizniji i usklađeniji sa lijepim ophođenjem, i na takav način se udaljava od pretvaranja. Ovo pravilo ne smije se ostaviti, osim ako postoji drugi dokaz koji nešto posebno precizira.“ Beda'us-sana'i fi tertibiš-šera'i, 1/196.

Pojašnjavajući dodatne novotarije (bid'a idafijje), imam Šatibi veli: „Primjer tome je glasni i zajednički zikr koji je poznat među sufijama ovog vremena. Između tog i šerijatom propisanog zikra je velika razlika i udaljenost, oni su sušta suprotnost.“ El-I’tisam, 1/506.
Imam Zerkeši veli: „Sunnet je da se zikrovi uče tiho, osim kada se radi o telbijji.“ Islahul-mesadžid minel-bide'i vel-‘avaid, str. 111.

Dakle, zikr posle suneta u poznatoj formi je novotarija jer nije u skladu sa praksom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba. Od njih takav vid zikra nije prenesen, nego se prenosi negiranje ovakve forme zikra.
Nema sumnje da svako djelo koje nije usaglašeno sa praksom Poslanika i ashaba predstavlja novotariju i zabludu, jer da je bilo dobro, Poslanik bi ga praktikovao, a ashabi bi ga u tome slijedili i to bi do nas kao takvo bilo preneseno.
Imajući u vidu da nije preneseno, znači da ga oni nisu ni praktikovali, a ono što tada nije bilo od vjere, ne može biti ni danas.
Draga braćo i cijenjene sestre, šta nas to spiječava da obavljamo ibadete na propisan način, onako kako je Uzvišeni Allah naredio Poslaniku, Poslanik pojasnio i primjenio u praksi, a ashabi praktikovali i sledećim generacijama prenijeli.
Sigurno jedna od četiri stvari (ako ne i više njih): neznanje, oholost, slijeđenje strasti, slijeđenje običaja, nemojmo draga braćo i cijenjene sestre biti ni u jednoj ovoj skupini, jer ćemo na sudnjemdanu sigurno zažaliti zbog toga.
Radimo onako kako je radio Poslanik i sigurno na sudnjemdanu nećemo zažaliti zbog toga.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Svi moji sljedbenici ući će u Džennet, osim onih koji odbiju. Ashabi upitaše: „A ko će odbiti?“ On reče: „Ko mi se pokori, ući će u Džennet, a onaj ko mi pokornost odbije, odbija ući u Džennet.“ Bilježi ga Buhari, br. 7280, str. 1342.

Napomena: Nažalost imamo ne mali broj muslimana koji znaju da je zikr na bosanski način novotarija, međutim ipak je rade smatrajući da je to mala nebitna novotarija.
Nema sumnje da je ovakvo razmišljanje pogrešno. Svaka novotarija, pa makar u očima naroda bila mala, u šerijatu je zabluda i stranputica.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka Vatri.“ Bilježi ga Muslim, br. 43, str. 344. Izraz: a svaka zabluda vodi ka Vatri – nalazi se kod Nesaija, br. 1578, str. 260.
Učestvujući u zajedničkom zikru, odobravamo i pomažemo tu novotariju, kao i one koji naređuju da se to radi.
Gledajući sa matematičke strane vidimo da je ova novotarija izuzetno opasna i velika.
Musliman u svom vijeku treba da klanja oko 50 godina, godina ima 365 dana, svaki dan zikrimo 5 puta, rezultat je 91,250 zikrova, odnosno isto toliko novotarskih zikrova ukoliko zikrimo na bosanski način, a svaki taj zikr sadrži 7 novotarija.

Zar je ovo beznačajno.
Sa druge strane propustili smo 91,250 ispravnih sunetskih zikrova, a svaki zikr ima na stotine sevapa, jer ko jedanput kaže ‘subhanallah’, piše mu se 10 sevapa, a u svakom zikru imamo 33 puta subhanallah, 33 puta elhamdulillah, 33 puta Allahu ekber, pored ostalog zikra.
Zar će pametan musliman propustiti i zanemariti ovolike sevape.

Doći će čovjek na sudnji dan pa će mu zafaliti samo jedan sevap, i zbog nedostatka jednog sevapa ući će u vatru.
Zato sami prosudite da li je ispravan govor da je zikr na bosanski način mala i nebitna novotarija.

A Allah najbolje zna.

Mr Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG