Esselamu alejkum. Imam jedno pitanje u vezi efendije. Živimo u Americi. Napravili smo džamiju sa jednim efendijom koji je u našem džematu već 15 godina i bio je dobar efendija. Imali smo u džematu 300 džematlija, a sada nas nema ni 80. Mnogi ljudi se ljute na efendiju i neće da dolaze u džamiju zbog njega. Džemat nam se raspada. Ja ne želim da ne idem zbog efendije. A bila sam sretna što ćemo imati našu džamiju i što imamo gdje da idemo. Od samog početka sam učestovala u izgradnji, i parama i radom,
kad je god šta trebalo. Brate, imala bih toga šta pisati. Moje pitanje je: ako zbog velikog broja ljudi što ne dolaze u džamiju i kažu da je to zbog efendije, je li se nama prima namaz ako mi klanjamo za njim? Da nas dragi Allah uputi na Pravi put, a tebe nagradi za odgovor. Selam alejkum, brate.
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ako je stanje takvo kako si opisala, da su mnoge džematlije prestale da dolaze u džamiju zbog efendije, a što znači da ga ne podnose, preziru ili mrze zbog nekih njegovih osobina ili postupaka, onda je odgovor na pitanje sljedeći: Vama koji klanjate za tim imamom se prima namaz. Nije mi poznato da ima neki šerijatski tekst niti govor uleme oko upitnosti takvog namaza.
A što se tiče primanja namaza samom efendiji kojeg džematlije ne podnose, mrze ili preziru, po tom pitanju je prenešen sljedeći hadis: Od Ebu Umame, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Trome namaz ne prelazi njihove uši: odbjeglom robu dok se ne vrati, ženi koja prenoći, a njen muž je na nju rasrđen i imamu ljudi kojeg oni (džematlije) mrze“. Bilježi ga Tirmizi, Ibn ebi Šejbe i Taberani.
Također, bilježe ga Ibn Madže i Ibn Hibban od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, sa malo drugačijim tekstom: „Trome se namaz ne diže iznad njihovih glava jedan pedalj: imamu ljudi kojeg oni mrze, ženi koja prenoći, a njen muž je na nju rasrđen i dvojici braće koji ne govore“. Hadis su dobrim (hasen) i prihvatljivim ocijenili Tirmizi, Ibn Hibban, el-Busiri, el-Iraki, Nevevi, Hejsemi, Albani, Ahmed Šakir, Šu'ajb Arnaut i Abdulkadir Arnaut.
U većini svojih knjiga šejh Albani je dodatak „dvojici braće koji ne govore“ ocijenio slabim, a u nekima dobrim.
Neki komentatori hadisa kažu da se ovaj propis ne odnosi na imama koji je na sunnetu, tj. koji dosljedno slijedi sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u akidi i djelima i koji nije novotar, ali džematlije ga ne podnose (mrze ili preziru) zbog svog džehla ili što su nepravedno nahuškani protiv njega.
Prema tome, ako vaše džematlije ne podnose efendiju zbog toga što slijedi sunnet u praktikovanju vjere, onda on nije griješan nego je problem u vama džematlijama. A ako ga džematlije mrze ili preziru zbog nečega drugog, poput lošeg ahlaka, velikih grijeha koje čini ili sličnog, onda se na njega odnosi gore spomenuti hadis, tj. da mu Allah ne prima namaz sve dok ne ostavi imamet (predvođenje) ljudi u tom džematu ili dok ga džematlije prestanu mrziti i prezirati. Lijepo bi bilo da ga posavjetujete u kontekstu ovoga što je došlo u hadisu. Moguće je da mu Allah otvori srce i prosvijetli razum, te da promijeni svoje stanje.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba