EsSelamu alejkum!
Na internetu kruži sljedeća poruka: „Trebamo svi, inšallah, bditi u 12 sati u noći nove godine, klanjati dva rekata ili čitati Kur'an ili veličati (zikriti) našeg Gospodara ili doviti. Jer kada naš Gospodar pogleda na Zemlju u vrijeme kada Mu većina ljudi u svijetu čini grijeh naći će muslimane da su Mu još uvijek u pokornosti. Tako ti Allaha, proslijedi ovu poruku svima čiju adresu imaš, jer što god nas je veći broj više će Allah biti zadovoljan“. Još se ovo argumentira sa hadisom: „Ibadet u herdžu (vremenu fitne i poremećaja) je poput hidžre prema meni“.
Interesuje me prvo da li je ispravno činiti skupno ili pojedinačno spomenute ibadete u noći nove godine, a drugo je li dozvoljeno širiti ovu poruku preko neta? Allah vam pomogao u radu. Esselamu alejkum.
Podrška: pitajucene@gmail.com
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Osnova je da musliman slijedi ono sa čime je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, od vjere a ne da inovira i dolazi sa novinama u vjeri.
Kaže Uzvišeni: „Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – A Allah prašta i samilostan“ (Ali Imran, 31).
Kaže Ibn Kesir (2/32) u tefsiru ovog ajeta: „Ovaj plemeniti ajet presuđuje svakome ko tvrdi da voli Allaha a nije na Muhammedovom, sallallahu alejhi ve sellem, putu, jer on lažljivac u svojoj tvrdnji sve dok ne bude slijedio Muhammedov, sallallahu alejhi ve sellem, Šerijat i vjeru Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u svim njegovim hadisima (riječima) i stanjima.
Kao što je potvrđeno u Sahihu od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ko radi neko djelo na kojem nije naša vjera to se odbacuje” “.
A što se tiče onoga što je došlo u pitanju, ono se vraća na pitanje OSNIVANJE IBADETA SA CILJEM RAZLIKOVANJA OD KJAFIRA U NJIHOVIM PRAZNICIMA.
Propis osnivanja ibadeta u vrijeme kada kjafiri imaju svoj praznik sa šerijatske strane predstavlja jednu od odvratnih novotarija u vjeri. Zato nije dozvoljeno posebno izdvajati neki dan ili noć u vrijeme kada kjafiri obilježavaju neki svoj praznik, svejedno bilo to nova godina, uskrs,božić ili slično. „Lijepa i plemenita namjera“ u ovom djelu, tj. da neko bude Allahu u pokornosti u vrijeme kada mu većina ljudi griješi, ne opravdava to djelo niti ga čini ispravnim i dozvoljenim.
Jer za ispravnost i valjanost nekog dobrog djela sa kojim se želi nagrada i Allahovo zadovoljestvo treba ispuniti dva šarta:
– da se to djelo radi iskreno samo u ime Allaha,
– da bude u skladu sa Sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Okupljanje u noći nove godine radi učenja Kur'ana, zikrenja, dovljenja i slično je novotarija u vjeri i to sa strane izdvajanja i inteziviranja posebnih ibadeta u vrijeme kjafirskog praznika. A to znači da je to dalalet po tekstu hadisa.
Od argumenata koji ukazuju na ovo je sljedeće:
Prvo – ovo nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je radio niti da je podstakao na isto da se radi. A on kaže u hadisu mutefekun alejhi: “Ko radi neko djelo na kojem nije naša vjera to se odbacuje”
Drugim riječima, od vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa sve do današnjeg doba bilo je toliko kjafirskih, džahilskih i mušričkih praznika i povoda u kojima oni griješeći prema Allahu proslavljaju svoje praznike proslave, a da mi nemamo nijedan hadis od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem nas podstiče na činjenje dobrih djela u vrijeme kada nemuslimani griješe prema Allahu, niti je prenešeno od nekog poznatog učenjaka i imama da je to mustehab raditi. A ono što nije bila vjera muslimana u tome tokom stoljeća od ashaba, selafa pa nadalje, a imali su povoda za to kao i mi danas, to takođe nije niti smije da bude vjera kod nas.
Drugo – ovo (okupljanje za novu godinu radi činjenja ibadeta) predstavlja liječenje griješenja (od strane onih koji slave novu godinu) sa novotarijom, kao što je liječena novotarija iskazivanja tuge, šamaranja i udaranja na dan Ašure od strane Rafidija (šija) sa novotarijom povećanja opskrbe i većom kupovinom uz iskazivanje veselja i radosti na isti dan (a što takođe nije potvrđeno u Sunnetu).
Treće – dovoljno je razlikovanja muslimana od kjafira u tome što mi ne učestvujemo sa njima u njihovim praznicima ninakoji način, takođe što mrzimo i preziremo njihova djela i zabludjelu akidu jer su oprečni Šerijatu.
Četvrto – ako bi se to radilo, tj. okupljalo za novu godinu radi činjenja ibadeta, (ako zamislimo da to nije sporno) bojazan je da bi ljudi postepeno stekli uvjerenje da je to sunet, čime bi se potpomogla i potvrdila novotarija u vjeri.
Peto – samo okupljanje za novu godinu (kao kjafirski praznik) radi činjenja ibadeta je jedan vid učestvovanja sa njima (kjafirima) u veličanju tog praznika, bila nam to namjera ili ne.
O sličnoj temi, tj. pokuđenosti posta na dan rafidijskog praznika Nejruza, pisali su i hanefijski učenjaci Ibn Nudžejm (autor „El-Bahru er-raik“), Kasani (autor „Beda'iu essana'ia“) i Ibnul-Hummam, kao i hanbelijski učenjaci Ibn Muflih (El-Furu’) i Ibn Kudame (El-Mugni) i drugi.
Kaže Ibn Kudame (El-Mugni, 6/180): „Pokuđeno je izdvajati dan Nejruza (a koji je jedan od praznika zabludjeli Rafidija) i Mehredžana sa postom, jer su to dva dana u koje veličaju kjafiri, pa je zato pokuđeno (postiti ih) kao i dan subotu. Analogno ovome se priključuju svi kjafirski praznici ili dani koje oni veličaju“.
Kaže hanefijski učenjak Kasani („Beda'iu essana'ia“, 4/155): „I tako je pokuđen post na dan Nejruza i Mehredžana jer to predstavlja opnašanje medžusija“.
A što se tiče spomenutog hadisa kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od M'akel ibn Jesara, radijallahu anhu: „Ibadet u vrijeme HERDŽA (ubistava, fitni i poremćaja kod ljudi) je poput hidžre prema meni“, sa njim nije isprano dokazivati opravdanost spomenutog djela.
Kaže Nevevi u komentaru hadisa (Šerhu Muslim, 18/88): „Pod HERDŽOM se ovdje misli na fitnu i poremećaj stanja ljudi, a razlog vrijednosti mnoštva ibadeta u to vrijeme je što su ljudi tada u gafletu (nemarnosti), zapostavljaju ga (ibadet) i ne čine ga osim pojedinci“.
Spomenuti ibadet u vremenu fitne je opći bilo koji ibadet, on nije određen samo postom niti namazom ili dovom, nego svim vrstama ibadeta.
Takođe, taj ibadet nije određen niti ograničen nekim poznatim vremenom kao što su post ponedjeljkom, četvrtkom, u bijelim danima, na dan Ašure, Arefata i slično određeni i propisani da se poste baš u to vrijeme našto nam ukazuju vjerodostojni hadisi.
A dokazivati sa šerijatskim dokazima koji imaju opće značenje, poput ovog hadisa, posebne i specifične ibadete koji su određeni vrstom ibadeta i vremenom obavljanja je stara praksa novotara o kojoj je imam Šatibi govorio u svojoj knjizi „El-Muvafekat“ navodeći karakteristiku po kojoj se prepoznaju novotari.
Prema tome, okupljanje (ili pojedinačno činjenje istog) u noći nove godine radi činjenja ibadeta (namaza, zikra, dove i slično) predstavlja ružnu novotariju zbog gore spomenutog, a svaka novotarija je dalalet a svaki dalalet vodi u Vatru po tekstu vjerodostojnog hadisa.
Pod ovaj propis ne ulazi osoba koja ima ustaljenu praksu da i u danima prije praznika a i poslije njih posti, klanja noćni namaz i čini slične ibadete, jer se ona ne izdvaja u tome činći to u noći nove godine.
Takođe, iz ovoga proizilazi da nije dozvoljeno širiti ili pomagati i učestvovati u širenju spomenute poruke preko interneta jer to predstavlja zabranjeno potpomaganje u griješenju.
Kaže Uzvišeni: „A nemojte se potpomagati u griješenju i neprijateljstvu“ (El-Maide, 2).
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com