Esselamu alejkum!
Zivim u Austriji i zelio bi znati dal bi ja mogao ratiti u UNIQA osiguranje u Birovu i osigirati Auta, osiguranje Kuca, Stanova, Zivotna osiguranja itd…
Jedan primjer covjek pogine ili umre ako nema osiguranja jako velike izdatke ce imati.
Drugi primjer sta ce se desiti sa familijom koju je covjek ostavijo, ostat ce bez njega, pare koje je on donosio i morat ce jos da plate njeove dugove ukoliko ih je imao. Ako je osigurat oni ce to poplatiti i djeci i zeni jednu sumu novca dati za pomoc.
Da li je dozvoljeno osiguravat? Auto ne mozes da imas ako nije osigurano, kako ce mi neko da plati stetu mog auta ili ako je pukla cijev u kuci to su ogromne stete, a ja nemam cim da platim? Ako sam osiguran to oni placaju.
Da li je dozvoljeno osiguravati i da li ja mogu da radim u UNIQA osiguranje.
Rad u osiguravajućim kućama diskutabilno je pitanje i usko je vezano za prirodu validnosti i ispravnosti poslovanja osiguravajućih društava sa islamskog aspekta poslovanja.
Prije odgovora na ovo pitanje, potrebno je poznavati prirodu poslovanja osiguravajućih društava kao i prirodu odnosa između osiguranika i osiguravajućeg društva. Drugim riječima, da li je osiguranik ujedno i partner zajedno sa vlasnicima toga društva? Ako jeste, to društvo treba da sa svakim osiguranikom dijeli svoj profit ili gubitke – pošto je to, ustvari, značenje partnerstva u islamu.
U prirodi osiguranja protiv nesreća i prirodnih nepogoda, osiguranik plaća posebnu novčanu premiju tokom godine. Ukoliko se ne desi nesreća one vrste koju je specificirala polica osiguranja u toku jedne godine, ta kuća čuva primljene novčane premije i ništa od toga ne vraća osiguraniku. Ali, ako se desi nesreća, osiguranik plaća već dogovorenu sumu. Ova vrsta transakcije je jako daleko od prirode i trgovine i partnerskog udruživanja.
Što se tiče životnog osiguranja, pretpostavljena osoba potpisuje ugovor da će uložiti npr. dvadeset hiljada dolara i umre ubrzo poslije plaćanja prve premije. U tom slučaju njezini korisnici imaju pravo na punu sumu od 20.000 dolara. Ako je ovo bilo partnerstvo u biznisu, oni će onda imati pravo samo na iznos premije koja je plaćena, plus profit na nju. A ako osiguranik ne uspije platiti svoje premije nakon što je platio njih nekoliko, u skladu sa rokovima osiguravajućeg ugovora, on će izgubiti sve ili veliki dio onoga što je već platio. U kontekstu islamskog pravnog sistema ovo je nevažeći uvjet.
Argument da su dvije strane, osiguranik i osiguravajuće društvo, ušli u ovaj ugovor dragovoljno u skladu sa njihovim respektom obostranog interesa nema težinu jer posuđivač i onaj koji posuđuje to čine na kamati i oni imaju status dvojice kockara. Međusobni sporazum nema važnosti u transakciji koja nije utemeljena na pravdi i jednakosti i u kojoj nema ni traga nejasnoće ili eksploatacije. Štaviše, pošto je pravda, bez štete za jednog ili za drugog, ovdje ultimativni kriterij, transakcija je nevažeća ukoliko ona ustanovljuje da u određenoj situaciji jedna strana uzima sve, bez garantiranih beneficija za drugu stranu.
Dakle, savremene forme poslovanja osiguravajućih društava u suprotnosti su sa islamskim učenjima. Posebno kada se radi o osiguranju života i to zato što:
– Osiguranici ne plaćaju premije kao donaciju koja bi se kasnije dijelila ugroženima prema utvrđenim prioritetima.
– Osiguravajuće kuće ulažu njihov novac u nedefinisan biznis čime obrću ili posuđuju njihov novac na kamatu.
– U slučaju da osiguranik nadživi rok iz ugovora, on uzima nazad sve premije koje je platio, i još pripoji dodatnu sumu.
– Osiguranje je u suprotnosti sa cijelim konceptom pravde među ljudima. Moćnik bogataš se osigurava na viši iznos, on u slučaju smrti ili nesreće prima uvećan iznos. Dočim, uzajamna pomoć zahtijeva da se nemoćnom, za razliku od drugih, isplati veći iznos jer je u većoj potrebi i nema sredstava.
Međutim, to što savremene forme osiguranja nisu u skladu sa islamskim učenjem ne znači da je islam protiv samog koncepta osiguranja. Islam se samo suprotstavlja metodama izrabljivanja i iskorištavanja nevolje drugih. Problem je u činjenici što mi nemamo alternativu i što smo zbog nepostojanja islamskog vida osiguranja na neke vidove osiguranja prinuđeni i nemamo izbora.
Moramo osigurati auto, moramo plaćati zdravstveno i socijalno osiguranje i slično. Pošto nemamo izbora i obzirom da smo prinuđeni na takav vid poslovanja, samim tim i eventualni grijeh zbog učestvovanja u osiguranju spada sa nas. Što se tiče radnog angažmana u takvim društvima, bolje bi bilo da čovjek nađe neki drugi posao i sebe i svoju porodicu hrani sigurnom halal zaradom. Ali ako je teško naći ili se ne može obezbijediti drugi posao, onda po principu nužde i posao koji vi spominjete možete obavljati. On vam biva dozvoljen iz nekoliko razloga:
1- razlozi koje ste vi naveli u svom pitanju,
2- nužda i nasušna potreba,
3- veliki broj takvih institucija,
4- savremeni svijet je prihvatio takav vid poslovanja i nemoguće ga je izbjeći.
Opširnije o ovoj temi možete pročitati u knjizi „Halal i haram“, dr. Jusuf Kardavi.
Hfz. mr. Senaid Zajimovic
preuzeto sa http://www.n-um.com