Preko kojih grešaka učača se ni u kom slučaju ne smije preći?

Takva praksa nema uporišta u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego upravo, odudara od sunneta.

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Kada god se okupi grupa ljudi u nekoj Allahovoj kući radi učenja i proučavanja Kur’ana, na njih se spusti smirenost, obaspe ih milost, okruže ih meleki i Allah ih spomene kod onih koji su kod Njega. Ko zaostaje zbog svojih djela, njegovo porijeklo mu neće pomoći da napreduje.“[1]

U citiranom hadisu stoji: „…radi učenja i proučavanja Kur'ana…“ Dakle, cilj svih tih halki i okupljanja jeste da se podučimo onome što je ispravno, jer u suprotnom, takve halke nemaju smisao.

Cilj halki jeste da naučimo ispravno učiti Kur'an, i bez obzira o kakvim se grešakama radilo, muallim treba da ih ispravi, s tim da treba više obratiti pažnju na greške koje mijenjaju značenje, poput pogrešnog izgovara harfa ili vokala na harfu.

Prilikom preslušavanja cilj je popraviti greške koje imamo i zato, najbolje je grešku popraviti čim se ona učini, bez čekanja da se završi ajet ili učenje do kraja. Čak, to je i obaveza ako se radi o greškama koje mijenjaju značenje.

S druge strane, ako se nastavi učiti bez popravke greške, može se desiti da to na kraju zaboravimo napomenuti i da onaj ko uči i ne zna da je pogriješio, te nastavi u budućnosti pogrešno učiti. Zato je najbolje grešku odmah ispraviti i na nju ukazati.

Imajući u vidu da je cilj naučiti ispravan način učenja i utvrditi naučeno, učitelj (muhaffiz) ne bi trebao preći ni preko jedne greške, nego će, čim se ona pojavi, ukazati na nju.

Ako pustimo da nas „meleki ispravljaju“, šta smo time postigli? Kako da znamo gdje smo napravili grešku i gdje su nas meleki ispravili, pa da kasnije tu grešku ne činimo? Koji je cilj muallima u svemu tome, ako nas meleki „ispravljaju“?

[1] Bilježi Muslim, br. 2699.