jednom sam .prilikom sa sehurom odužila za nekih desetak minuta poslije zore (po vaktiji). Tako sam postupila oslanjajući se na tvrdnju jednog brata koji je, pozivajući se na ajet, rekao da post počinje tek onda kada se mogne razlikovati bijela niti od crne niti zore. Nisam izašla napolje provjeriti nastupanje zore. Trebam li napostiti taj dan, budući da je napolju bio mrkli mrak?
Podrška: pitajucene@gmail.com
Uzvišeni Allah dopustio je konzumiranje hrane i pića sve do nastupanja zore:
“Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore, te od tada upotpunite post do noći.”1 Bijela i crna nit u ovom ajetu znače svjetlo dana i tamu noći.”2 Dakle, prema ajetu, vrijeme posta počinje nastupanjem zore: od tada pa do zalaska sunca zabranjeno je konzumiranje hrane i pića. Međutim, postoje dvije vrste zore: lažna i prava. Kada se na horizontu pojavi bijelo vertikalno svjetlo u obliku vučijeg repa, nastupila je lažna zora, i nastupanjem te zore ne počinjie post. U tom vremenu nije dopušteno klanjati sabah-namaz, jer njegovo pravo vrijeme nastupa kasnije. Nakon pojave ovog uskog uzdužnog svjetla koje se proteže od horizonta prema nebu, ponovo nastupa tama i traje do pojave prave zore. Kada se na horizontu pojavi vodoravno crvenilo koje blago obasjava vrhove brda, nastupila je prava zora, a za nju su vezani neki šerijatski propisi: nastupa vrijeme sabah-namaza, počinje post… “3 Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, .sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Postoje dvije vrste zore: u prvoj zori dopušteno je jesti i piti, a zabranjeno klanjati (sabah), dok je u drugoj zori zabranjeno jesti i piti, a dopušteno klanjati.”4 Ovo su predanje s drugim lancima prenosilaca zabilježili: Hakim, 1!191, Bejheki, 4/215, i Darekutni, 2164, i ono ga pojačava. Međutim, postoje nesuglasice da li su ovo Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi ili su riječi Ibn Abbasa. Talk b. Alija prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, rekao:
”Jedite i pijte, ali nemojte da vas obmane uzdužno svjetlo, a prekinite s jelom i pićem kada vidite vodoravno crvenilo. “5 Šejh Al bani također ga smatra dobrim. Glavninu ovog hadisa zabilježili su Buharija, 621, i Muslim, 1094.
U jednom drugom hadisu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,
. kaže:· “Bilal uči ezan prije zore pa jedite i pijte sve dok ne čujete ezan Ibn Ummu Mektitma.”6 Ibn Um mu Mektum bio je slijep, a ezan bi učio kada bi mu kazali da je zora nastupila. Ko~entirajl!ći navedeni hadis, imam Ajni rekao je: “Iz ovog se predanja razumije da postač može jesti i piti sve do nastupa prave zore, a to je mišljenje većine učenjaka kasnijih generacija.”7
Dakle, nakon nastupa prav~ zore zabranjeno je konzumiranje hrane i pića, osim što postoji određena iznimka kojom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, olakšao svome um metu kada je .riječ o tome. Ebu Hurejre prenosi .da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ako neko od vas čuje ezan a posuda mu u ruci, neka je ne spušta prije nego se ne napije iz nje. “8 U drugom predanju stoji da je E bu Zubejr upitao Džabira u vezi s čovjekom koji želi postiti i čuje (drugi} ezan a u njegovoj ruci posuda, hoće li se napiti iz nje, na šta je odgovorio: “Pripovijedali smo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s takvim čovjekom rekao: “Neka pije!”9 Onaj ko ne može razlikovati lažnu od prave zore dužan je ograničiti se na vaktiju, u protivnom, lahko može pokvariti svoj post, .jedući ili pijući u zabranjeno vrijeme, odnosno kasneći s nijjetom za post. Ako je, kako kažete, napolju bio mrkli mrak, bez naznaka o nastupu zore, onda, uvažena sestro, niste dužni napostiti taj dan, a Uzvišeni Allah najbolje zna.
“1 EI-Bekare, 18
“2 Buharija, 4510, Muslim, 1091.
“3 Vidjeti: Tefsirul-Kur'anil-azim, 1/229, Fethul-Bari, 2/105, EL-Mugni, 1/232, EL-Keššaf, 1/255,
Šerhul-umda, 4/183, Hašijetu Ibn Abidine, 1/354, Nejlul-evtar, 2/34, Et-Tuhfa, 3/334-335, Fikhul-džemi bejnes-salatejn, str. 17-18, Sahihul-musned, str. 132, i Sifetus-sijamin-nebijj, str. 37.
“4 Ibn Huzejme, 3/210, Darekutni, 2156, Bejheki, 4/216, Ibn Džerir, 2453, Hakim, 1/191, i ocijenio ga je ispravnim, kao i Ibn H uzej me i Zehebi.
“5 Tirmizi, 705, i ocijenio ga je dobrim, Ebu Davud, 2348, Ibn Huzejme, 3/211, i Ibn Džerir1
2454.
“6 Buharija, 2656, i Muslim, 699.
“7 Vidjeti: Umdetul-kari, 1.0/297.
“8 Ebu Davud, 2350, Bejheki, 2/218,·Ahmed, 2/423, Ibn Džerir u djelu Džamiul-bejan, 2/210,
Hakim, 1/426. Imam Hakim, Zehebi i šejh Albani ovaj su hadis okarakterizirali vjerodostojnim, i to po Muslimovim kriterijima. (Vidjeti: El-Miškah, 1/620, Es-Sahiha, 3/281-382, Temamul-minna, str. 417, i ltiha{ul-hiretil-mehera, 3/437.)
“9 Ahmed, 3/348. Imarn Hejsemi ovo je predanje ocijenio dobrim u djelu Medžmeuz-zevaid, 3/158.
Na pitanje odgovorio: dr. Safet Kuduzović
Preuzeto sa stranice: http://www.s-d-o.org