PROPIS NOŠENJA BIŽUTERIJSKOG NAKITA (nakita mimo zlata i srebra)

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Ženama je dozvoljeno nošenje nakita od zlata i srebra svih vrsta i oblika, poput ogrlica, narukvica, prstenja i slično, po idžmau (konsenzusu) učenjaka ovog Ummeta.

Nema razilaženja među učenjacima da je muškarcima zabranjeno nošenje zlatnog nakita svih vrsta. A oko upotreba zlata radi potrebe, poput uzimanja zlatnog zuba ili nosa, ili ukrašavanje zlatom ratnog oružja, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.

Takođe, učenjaci su složni oko dozvole nošenja srebrnog prstena muškarcima, upotrebe zuba ili nosa od srebra kao i ukrašavanja ratnog oružja srebrom, s tim da se razilaze oko nekih detalja ove upotrebe.

Oko nošenja muškarcima srebrnog nakita mimo prstena, poput narukvica i lančića, učenjaci se međusobno razilaze na tri stava: zabrana, dozvola i pokuđenost, a najbliža je zabrana jer je u tome zabranjeno oponašanje žena u onome što je specifično samo za njih.

Propis nošenja dragog kamenja

Složni su učenjaci da je ženama dozvoljeno nositi nakit od svih vrsta dragog kamenja: dijamantata, rubina, dragulja, ahata, kristala, safira, bisera i slično.

A oko propisa nošenja prstena sa dragim kamenom muškarcima učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:

Većina učenjaka, na čemu su hanabile i većina hanefija, smatraju da je to dozvoljeno bez pokuđenosti.

To dokazuju nepostojanjem dokaza zabrane, a osnova je dozvola.

Takođe, dokazuju riječima Uzvišenog: „On čini da se morem koristite, da iz njega svježe meso jedete i da vadite nakit kojim se kitite“ (En-Nahl, 14). Ajet ukazuje na dozvolu kićenja biserima i žena i muškarcima, a iz toga se zaključuje i dozvola upotrebe ostalih vrsta dragog kamenja.

Dok je šafijski mezheb na stavu pokuđenosti nošenja muškarcima prstena sa dragim kamenom, poput rubina, ahata, dijamanta i drugih vrsta dragog kamenja.

Ovu pokuđenost argumentiraju time što je ovo svojstvo žena, i jer je u ovome rasipništvo i vid oholosti.

Stav većine učenjaka, tj. dozvola nošenja prstena sa dragim kamenom muškarcima, je bliže ispravnom, a Allah zna najbolje.

Propis nošenja prstenja od željeza i sličnih metala

Razišli su se učenjaci oko propisa nošenja prstenja od bakra, željeza, olova i drugih vrsta metala, svejedno bili čisti ili pomiješani sa drugima.

Prvi stav učenjaka – pokuđenost nošenja svih vrsta prstenja mimo srebra za mušarce i pokuđenost nošenja svih vrsta prstenja mimo zlata, srebra i dragog kamenja za žene.

Ovo je stav većine učenjaka svečetiri mezheba. (Hašijetu Ibn Abidun 5/229, Hašijetu Ed-Dusuki 1/63, El-Medžmu 4/465, Kešafu el-kinna'a 2/237)

Drugi stav – zabrana i za muškarce i za žene.
Ovo je mišljenje unutar hanefijskog mezheba (El-Hidaje 10/22), na ovom stavu od savremenih učenjaka su šejh Albani (s tim da ovu zabranu skraćuje samo na željezo), Abdulmuhsin El-Abbad (Šerh Sunen Et-Tirmizi 196) i Mešhur Ale Hasen.

Zagovorači oba stava (pokuđenosti i zabrane) dokazuju svoj stav istim argumentima.

A ti argumenti su sljedeći hadisi:

Prvi – hadis kojeg prenosi Burejde, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je neki čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, a na njemu je bio prsten od bakra pa mu Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Ja osjetim kod tebe miris kipova?“. Pa ga je gacio a zatim došao sa prstenom od željeza, a on mu reče: „Vidim na tebi ukras stanovnika vatre“. Bacio ga je i pitao: „Allahov Poslaniče, od čega ću uzeti prsten?“ „Uzmi od srebra“.
Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madže.

Kaže Nesai da je hadis munker (veoma slab), takođe slabim su ga ocijenili Tirmizi, Ibn Abdulberr, Nevevi, Albani i Šuajb Arnaut. Razlog slabosti je ravija Ebu Tajjibe za kojeg kaže Ebu Hatim: njegovi hadisi se zapisuju ali se ne koriste kao argumenti.

Drugi – hadis kojeg prenosi Amr ibn Šu'ajb, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio zlatni i srebrni prsten.
Bilježe ga Bejheki u „Šu'abul-iman“ i Buharija u „El-Edbu el-mufred“, a šejh Albani ga ocjenjuje dobrim, a Sujuti slabim u El-Džamiu es-sagir (9461).

Treći – hadis kojeg prenosi Abdullah ibn Amr El-As, radijallahu anhuma, da je on imao na ruci prsten od zlata, pa ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogledao i stavio mu do znanja da je to pokuđeno, pa ga je bacio. Zatim je nosio presten od željeza pa je rekao: „Ovo je gore i gore“. Zatim je nosio prsten od srebra i nije mu ništa rekao.
Hadis bilježi Ahmed u Musnedu i Taberani u Mu'adžemu, slabim ga je ocijenio Bejheki u „Šuabul-iman“, a vjerodostojnim na osnovu drugih rivajeta Šuajb Arnaut.

Četvrti – hadis kojeg prenosi Omer, radijallahu anhu, da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio na ruci prsten od zlata, pa je rekao: „Baci to“.  Pa je uzeo prsten od željeza, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „To je gore od onog“. Zatim je uzeo presten od srebra te mu ništa nije rekao.
Hadis bilježi Ahme du Musnedu, a u njegovom senedu je prekid, što znači da je slab, s tim da ga Šujab Arnaut ocjenjuje dobrim na osnovu drugih rivajeta.

Ono što je bitno naglasiti je činjenica da svi spomenuti hadisi imaju slabosti.

Treći stav – dozvola bez pokuđenosti i za muškarce i za žene.

Ovo je stav šafijskog mezheba (Esna el-metalib 1/278, učenjaci unutar mezheba se razilaze oko toga koji je zvanični stav mezheba), Stalne komisije za fetve u Saudiji (u sastavu Bin Baza, Abdurrezaka Afifija, Abdullaha El-Gudejana) (Fetava el-ledžne 24/64), imama Nevevija (El-Medžmu 4/466), Bin Baza (Fetava islamijje 4/255), Ibn Usejmina i drugih učenjaka.

Šejh Ibn Usejmin u jednom odgovoru kaže da čovjek treba da se kloni upotrebe tog nakita zbog kontradiktornosti argumenata, s tim da ne kaže da je haram ili mekruh, a u drugom odgovoru drugom prilikom da su argumenti dozvole jači.

Dokazi ovog stava su:

Prvi – hadis mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) kojeg prenosi Sehl ibn S'ad a u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao ashabu koji je htio da oženi ženu: „Imaš li nešto da joj daš kao mehr?“ „Ne“, on odgovori. … Na kraju mu je rekao: „Idi potraži pa makar prsten od željeza“.

Iz hadisa se razumije da se radi o prstenu za nošenje na ruci, te da bi taj prsten dao toj ženi da ga nosi, a da u tome ima pokuđenosti ne bi mu tražio takav prsten, a to ukazuje na dozvolu nošenja prstena od željeza.

Dokazivanje sa ovim hadisom je osporio Ibn Hadžer pa kaže u „Fethul-bari“ (10/323): „Ne znači ako ga je dozvoljeno uzeti (koristiti za mehr) da ga je dozvoljeno nositi, moguće je da se (u hadisu) htjelo vidjeti da li ga (prsten od željeza) ima kako bi se žena okoristila njegovom vrijednošću“. Na ovo odgovorio Abdulazim Abad, autor „Avnul-m'abuda“  (11/191), rekavši: „Nije skriveno koliko je slabosti u ovim riječima“.

Takođe, kaže Bin Baz (Fetava islamijje 4/255): „Valjanost odgovora nam nije vidljiva. Jer ako je haram, onda je haram i ženama i muškarcima, haram je njegova prodaja i kupovina, kako će ga kupiti, i kako će se žena njime okoristiti? Koje su to vrste korištenja željeznog prstena mimo noženja?“.

Drugi – hadis Mu'ajkiba, radijallahu anhu, koji kaže: „Prsten Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je bio od željeza na kojem je bilo srebro“.
Hadis bilježe Ebu Davud i Nesai, kaže Šuajb Arnaut da mu je sened vjerodostojan, i dobrim ga ocjenjuje Nevei i Abdulkadir Arnaut, dok ga šejh Albani ocjenjuje slabim.

Kaže imam Nevevi (El-Medžmu 4/466): „Odabrani stav je da pokuđeno zbog ova dva hadisa (Sehl ibn S'ada i Mu'ajkiba)“.

Takođe, kaže Bin Baz (Fetava islamijje 4/255): „Nema smetnje u nošenju željeznog sata i prstena zbog ono što je potvrđeno u vjerodostojnom hadisu dva Sahiha kada je rekao proscu: ‘Idi potraži pa makar prsten od željeza’. A ono što se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da odvraća od njega, to je šaz, oprečno ovom vjerodostojnom hadisu“.

Prema tome, nakon svega navedenog može se konstatovati da je stav koji bliži ispravnom mišljenje dozvole nošenja prstenja od zlata, srebra, bakra i sličnih metala, jer hadis mutefekun alejhi od Sehla ibn S'ada, radijallahu anhu, presjeca po tom pitanju. Pod isti propis dozvole ulaze i druge vrste nakita od bižuterije mimo metala, jer hadisi o nošenju željeznog nakita se i ne odnose na njih, pa ostaje ona osnova: dozvola jer nam u tome nije došla zabrana.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com