Eselamu alejkum.
Imam jedno pitanje za vas. Živimo u zajednici s muževim roditeljima. Oni su tradicionalni, i očekuju od nas ponašanje kakvo su oni imali u svoje vrijeme. To zahtjeva da od njih tražimo izun za izlazak kada idemo negdje. Nisu u vjeri, i muž je zamolio da ne puštaju muziku dok smo mi tu u prisustvu, a oni nekad rade u inat. Muž je rekao da hoće da se odjelimo, a ona kune, da i nama naša djeca budu takva, i da mu neće halaliti ako izađe, da zaboravi na nju.
Da li ima pravo to kazati, i da li je muž grešan kod Allaha u vezi s njihovim zahtjevima prema nama?
Da vas Allah nagradi.
Podrška: pitajucene@gmail.com
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
U osnovi nema smetnje sa šerijatske strane da se punoljetni oženjeni sin odijeli od roditelja. Svaka porodica (bračni par) ima pravo na svoju privatnost i svoj odvojen život.
A ako se u zajednici (zajedničkom životu oženjenog sina sa roditeljima) ne mogu praktikovati islamski propisi onako kako to vjera Islam zahtijava jer to roditelji ne žele, poput nemiješanja muškaraca i žena pri sijeljenju i posjeti gostiju, neslušanja muzike i slično, onda je sinu propisano da čim stekne uslove da se odvoji od roditelja kako bi mogao da uspostavi islamski život u svojoj porodici i živi svoj život.
Odjeljivanje sina od roditelja kada oni sa time nisu zadovoljni ne predstavlja neposlušnost prema njima, bez obzira kako to oni tumačili i na kakve se običaje pozivali. Običaji bilo kojeg naroda nisu iznad Šerijata.
Sinu nije dozvoljeno da se odijeli od roditelja u sljedećoj situaciji:
– ako su roditelji (ili jedno od njih) stari ili bolesni i potrebno je da se neko o njima brine,
– a roditelji nemaju nikoga drugog (drugog sina ili kćerku i slično) mimo sina da se o njima stara i brine,
– ako bi se sin odijelio od roditelja tako da bi bio daleko od njih i ne bi im moga bio na usluzi.
U ovom slučaju sinu nije dozvoljeno da se odijeli stanujući daleko i udaljeno od njih pri čemu im ne bi mogao pomagati i služiti.
Na ovo ukazuju riječi Uzvišenog: „Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim“. (El-Isra, 23)
Iz ovog ajeta i drugih sličnih argumenata učenjaci su zaključili da su djeca obavezna roditelje pomagati i hizmetiti kada ostare (ili budu bolesni) a nema im ko biti na usluzi.
A ako roditelji (ili jedno od njih) nisu stari niti bolesni, i mogu se samo o sebi brinuti, ili ako su stari ili bolesni i potrebna im je pomoć a ima ih ko hizmetiti i pomagati ili se sin odijeli u njihovom komšiluku tako da im može biti na ispomoći i usluzi kad god zatreba, onda nema smetnje da se odijeli od njih.
Prema tome, u svakom slučaju sinu je dozvoljeno da se odijeli od roditelja samo je pitanje kada smije stanovati i živjeti daleko od njih a kada ne.
Ako majka kune sina zbog odjeljivanja ili mu neće halaliti zbog toga njeno ponašanje (koje je šerijatski neosnovano i neprihvatljivo) ne treba biti prepreka namjerama sina niti se treba toga bojati ako joj se time njoj ne čini nepravda.
Mnogi roditelji se tako ponašaju zbog džehla, slijeđenja strasti ili čistog lopovluka i zloupotrebe svog roditeljskog prava, zato ne treba biti naivan i nasjedati na takvo ponašanje. Sa njima treba lijepo, blago, mudro, s ljubavlju i spoštovanje, ali ne na uštrb vjere ili ličnog privatnog života.
Detaljnije o uslišavanju dove roditelja protiv djece možete naći na ovom linku:
http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=734:da-li-se-usliava-dova-roditelja-protiv-svoje-djece&catid=75:zikrdove&Itemid=44
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com