Propis sjedenja s onim koji ne obavlja namaz, negira hidžab i ismijava se sa Aišom

Zahvala pripada Allahu,
Prvo:
Ove stvari o kojima pitaš i kažeš da ih dotična
osoba čini su kufr (nevjerstvo), otpadništvo od vjere, i
zaista se čudimo da se takav uopšte pripisuje islamu, a
njegovo stanje je kako navodiš. Ostavljanje namaza je
veliki kufr i to je potvrđeno Kurˊanom, Sunnetom i
koncezusom ashaba, Allah bio njima zadovoljan.
Što se tiče hidžaba za žene:
Ako s tim misli na pokrivanje lica žene (nikab),
islamski učenjaci su se oko njegovog propisa razišli, a
4
najispravnije je da je vadžib (obaveza) svim ženama, a ne
samo ženama Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
Rekao je Šejh Salih ibn Fevzan el-Fevzan, Allah ga
sačuvao: „Što se tiče nikaba: Pokrivanje lica žene je
vadžib (obaveza), kao što je ispravnije između dva stava
učenjaka, i to potvrđuju ispravni dokazi, radi riječi
Uzvišenog: I neka vela svoja spuste na grudi svoje. (Sura
En-Nur, 31.), te radi riječi Uzvišenog upućenih ženama
Vjerovjesnika, neka je Allahov salavat i selam ne njega,:
A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora.
To je čistije i za vaša i za njihova srca. (Sura El-Ahzab,
53.).
A to što je govor upućen ženama Vjerovjesnika,
sallallahu ‘alejhi ve sellem, ne sprečava da obuhvati i
druge žene muslimanke, jer je to obrazložio s opštom
koristi, kada je rekao: To je čistije i za vaša i za njihova
srca. (Sura El-Ahzab, 53.). Tako da je ta korist opšteg
karaktera, i kako obuhvata žene Vjerovjesnika, neka je
Allahov savat i selam na njega, tako obuhvata i ostale
žene, jer čistoća se zahtijeva od svih njih, radi govora
Uzvišenog u drugom ajetu: O Vjerovjesniče, reci ženama
svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste
haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa
neće napastvovane biti. (Sura El-Ahzab 59.)“1

1
Iz odabranih fetvi šejha Fevzana 4/242-243., pitanje pod br. 250,
a radi veće koristi pogledati pitanje pod br. 11774.
5
A ako pod hidžabom misli na pokrivanje glave
(kose i vrata): po tom pitanju nema razilazenja kod
učenjaka (o obavezi toga).
Međutim, njegovo negiranje bilo koje od ove
dvije vrste pokrivanja, te njegovo ismijavanje s njima
jeste otpadništvo od vjere, jer himar (pokrivanje cijelog
tijela žene), iako neki učenjaci smatraju da nije obavezan,
on je ipak propisan u šerijatu, te je od propisa vjere, tako
da je njegovo negiranje i ismijavanje s njim nevjerstvo
koje izvodi iz vjere (islama).
A nakon toga, nije na ovom otpadniku da se
ismijava s majkom mumina (pravovjernih) Ãišom, Allah
bio s njom zadovoljan, osim da bi izbacio na vidjelo ono
što nosi u svom srcu od nifaka (licemjerja) i otpadništva,
jer je Ãiša majka vjernika, supruga Vjerovjesnika,
sallallahu ‘alejhi ve sellem, i bila je pohvaljena (tj.
otklonjena od nje svaka sumnja u bilo kakvu mahanu) od
strane Allaha u ajetima koji će se čitati do Sudnjega dana.
Onaj koji bi se ismijavao s njom, onda se takav ismijava i
s njezinim mužem, tj. s Vjerovjesnikom, sallallahu ‘alejhi
ve sellem, a onaj koji bi rekao da ona nije majka
pravovjernih, pa takav bi sam sebe okarekterisao da nije
od njih, a njoj ne bi ništa naškodio.
Drugo:
Ako bi stanje ovog bližnjeg zaista bilo ovako,
onda treba znati da čini djela koja izvode iz vjere, pa bi
trebao da se pokaje Allahu i vrati svojoj vjeri, jer u
6
slučaju da sretne Allaha s ovim stvarima, sreo bi ga a da
nije od pripadnika islamu.
A što se tiče vaše obaveze, nakon što ste ga
opominjali, na vama je da se klonite sjedenja s njim,
upozoravate na njega, osim ako bi neko htio sjediti s njim
od onih koji posjeduju dovoljno znanja, kako bi otklonili
od njega kufr (nevjerstvo), ili da upozore one koje sjede s
njim na njegovo zlo.
Što se tiče održavanja rodbinskih veza s njim, to
nije obaveza, naprotiv, nije nam dozvoljeno da mu
otpočinjemo s nazivanjem selama.
Uzvišeni je rekao: A kad čuju besmislicu kakvu,
od nje se okrenu i reknu: „Nama naša djela, a vama
vaša djela; mir vama! Mi ne želimo društvo neukih.“
(Sura El-Kasas, 55.)
Šejh Abdurahman es-Sa'di, Allah mu se smilovao,
je rekao:
„A kad čuju besmislicu kakvu, od nekog neukog ,
kada im se obraća,
reknu: govor Allahovih robova, koji su razumom
obdareni,
Nama naša djela, a vama vaša djela, tj. svako će
biti nagrađen shodno djelima koje je činio i niko neće
nositi tuđe breme. Ovo podrazumijeva da su se odrekli
besmislenog i pokvarenog govora zbog kojeg su
okarakterisani kao neznalice, i od razgovora u kojem
nema nikakve koristi.
7
Mir vama!, tj. od nas nećete čuti ništa osim samo
dobro, niti ćemo vam se obraćati onako kako, zbog svog
neznanja, zaslužujete da vam se obratimo, jer ako ste vi
sebi zadovoljni ovim prezrenim stanjem, mi čuvamo
svoje duše od toga, i ne zalazimo u takve stvari.2
Mi ne želimo društvo neukih., na bilo koji
način.“3
Upitana je Stalna komisija za fetve:
„Da li je dozvoljeno da sjedim s ostavljačem
namaza?“
Pa su odgovorili:
„Onaj koji ostavi namjerno neki od namaza,
poričući njegovu obavezu, takav je kafir (nevjernik) oko
čega su složni svi učenjaci. Međutim, ako bi ga ostavio iz
nemara ili lijenosti, tada bi postao nevjernik po
ispravnijem mišljenju učenjaka, a shodno tome proizlazi
sljedeće:
Zabranjeno je sjediti s takvim osobama, već je
obaveza izbjegavati ih i bojkotovati, a to sve nakon što im
se objasni da je ostavljanje namaza nevjerstvo, ako bi
neko od njih bio neupoznat s tim. Od Poslanika, sallallahu
‘alejhi ve sellem, se prenosi ispravnim lancem
prenosilaca da je rekao: ‘Ugovor između nas i njih
(licemjera) je namaz, pa ko ga ostavi učinio je kufr

2 Tj. ne želimo se spuštati na vaš nivo. (op. rev.)
3 Vidjeti: Tefsirus-Sa'di, str. 620.
8
(nevjerstvo).’ I takođe se ispravno prenosi od njega,
sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Između čovjeka
i širka (mnogoboštva) i kufra (nevjerstva) jeste
ostavljanje namaza.’,4
ova stvar se odnosi kako na onog
koji poriče njegovu obaveznost tako i na onog koji ga
ostavi iz lijenosti.“ Potpisnici fetve: Šejh Abdulaziz ibn
Baz, Šejh Abdurrezak Afifi i Šejh Abdullah ibn
Gudejjan.5
Takođe je upitana Stalna komisija za fetve: „Da li
je dozvoljeno poselamiti onog koji ostavlja namaz?“
Pa su odgovorili: „Što se tiče ostavljača namaza
koji poriče njegovu obaveznost, takav je nevjernik, po
koncezusu učenjaka, a onaj koji ga ostavlja iz lijenosti, a
ne poriče njegovu obaveznost, također je nevjernik,
shodno ispravnom mišljenju učenjaka. Zato mu nije
dozvoljeno nazvati selam, niti mu se uzvraća na selam
ako ga on prvi nazove, jer se takav smatra otpadnikom od
islama.“ Potpisnici fetve: Šejh Abdulaziz ibn Baz, Šejh
Abdurrezak Afifi, Šejh Abdullah el-Gudejan i Šejh
Abdullah ibn Kuˊud.6
Stalna komislija za fetve je kazala: „Onaj koji se
ismijava s vjerom islamom, ili sa pritvrđenim Sunnetom

4 Bilježi ga Muslim u svojom Sahihu.
5 Vidjeti: Fetve Stalne komisija za fetve, 12/374-375.
6 Vidjeti: Fetve Stalne komisije za fetve, 24/ 141-142.
9
Poslanika,sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao što je puštanje
brade, skraćivanje odjeće do iznad članaka ili do pola
podkoljenica, ako bi znao da je to ispravno preneseno,
onda bi bio nevjernik. A onaj koji se ismijava s
muslimanom i ruga mu se zbog njegovog pridržavanja
islama, i on bi bio nevjernik, shodno govoru Silnog i
Uzvišenog Allaha: Reci: „Zar se niste Allahu i riječima
Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali?! Ne ispričavajte
se! Jasno je da ste nevjernici postali nakon što ste
vjernici bili.““(Sura Et-Tevba, 65-66.) Potpisnici fetve:
Šejh Abdulaziz ibn Baz, Šejh Abdurrezak Afifi, Šejh
Abdullah el-Gudejan i Šejh Abdullah ibn Kuˊud.7
Šejh Abdulaziz ibn Baz, Allah mu se smilovao, je
rekao: „Obaveza je izbjegavati onog koji ostavlja namaz,
bojkotovati ga i ne odazivati se na njegove pozive, sve
dok se ne pokaje Allahu od tog djela. Uz to je obaveza
savjetovati ga, pozivati ka istini, upozoravati na kazne
koje proizlaze, na dunjaluku i Ahiretu onome koji ostavi
namaz, nadajući se da će se pokajati, te da će mu Allah
oprostiti.“8
Takođe je upitan Šejh Salih ibn Fevza el-Fevzan,
Allah ga sačuvao: „Da li je dozvoljeno da sjedim i
zajedno jedem i pijem sa onim koji ustrajava na
ostavljanju namaza?“

7 Vidjeti: Fetve Stalne komisije za fetve, 2/43-44.
8 Vidjeti: Fetve Sejha Ibn Baza, 10/266.
10
Pa je odgovorio: „Nije ti dozvoljeno da sjediš i
sudjeluješ s njim u jelu i piću, osim ako ga savjetuješ,
kritikuješ i nadaš se da će ga Allah uputiti tvojim
posredstvom. Ako bi radio navedene stvari, onda bi ti bila
dužnost da činis to s njim, jer bi to bilo otklanjanje loših
stvari i pozivanje ka Uzvišenom Allahu ne bi li ga Allah
uputio tvojim sebebom (uzrokom).
A ako bi sjedio s njim, jeo i pio bez da mu
ukazuješ na pogreške, a on ustrajava u ostavljanju
namaza, ili čini nešto od velikih grijeha, onda ti ne bi bilo
dozvoljeno da se miješaš s njim. Allah je prokleo sinove
Isrãilove zbog ovakvih stvari. Rekao je Uzvišeni:
Jezikom Dãvũda i Isãa, sina Merjemina, prokleti su oni
od sinova Isrãilovih koji nisu vjerovali – zato što su se
bunili i uvijek granice zla prelazili; jedni druge nisu
odvraćali od griješnih postupaka koje su radili. (Sura ElMaida, 78-79.)
U tumačenju ovog ajeta prenosi se da bi neko od
njih vidio drugog u grijehu, pa bi mu to zabranjivao, a
zatim bi ga sreo opet drugi dan dok čini grijeh, pa ga ne
bi opomenuo, već bi se miješao s njim, jeo i pio, te sjedio
skupa. Kada je Allah vidio ove njihove postupke, učinio
je da se srca njihova okrenu jedna protiv drugih, te ih
prokleo jezicima njihovih vjerovjesnika. A nas je
Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, također,
11
upozorio na to da ne činimo ono što su oni činili; da nas
ne bi snašlo ono što je snaslo njih od kazne.“9
Pogledaj i odgovor na pitanje: 4420, i 47425.
Allah najbolje zna.
http://www.islamqa.info

Muftija : Muhammed Salih el-Munedždžid

Prijevod: Mirza Musić

Revizija: Ersan Grahovac

https://islamhouse.com/bs