Razvod braka

Esselamu alejkum, muz zeli razvod jer smatra da je on meni opterecenje, priznaje da mu ne zvocam, ali njemu je previse stresno jer mu dam neke sugestije npr za odgoj djeteta, puno citam vezano za odgoj i dam mu smjernice kako u islamu, tako i sa psiholoske strane.. ne trazim da obavlja kucne poslove, ponekad samo da uskoci ako treba dijete okupati, i uspavati. Nisam to trazila dok nisam radila, ali vec vise od godinu dana radim puno radno vrijeme i tesko stizem sve, tj da na kraju dana muz i ja imamo vrijeme za sebe. Djeluje mi da nike svjesgan moje zrtve koji radim da bi opstali, a onda se on slomi na sitnici. Sve mi je to vrlo stresno jer pored posla dodjem kuci i pripremam dva obroka dok ne legnem te sve ostale kucne poslove obavljam… ne mogu da doprem do njega, nudila sam mu da sa nekim poprica, on ne zeli, djeluje mi sve to sebicno jer imamo dijete i to sve mi nije razlog za razvod, jer ja sve te obaveze imam i idalje mi brak nije zatvor nego nesto lijepo. Lijecimo se od sihra, suprugu je utvrdjen sihr na brak, s tim da vec duze vrijeme imamo neke sitne probleme koje on jako ozbiljno shvati. On ne zeli da razgovara ni samnom, obacuje me , ubacuje rijeci u moja usta, ja mu govorim svjestan si da ti nosam rekla, ali nista ne dopire do njega. Tesko mi je biti majka u ovom periodu, ne mogu biti nasmijana, placem, ne mogu zamisliti da neko zeli iz braka radi tog, a ja imam toliko breme na sebi i nisam se pozalila i htjela pobjec nikada. Molim ga da mi kaze konkretno sta dalje, jer mi je preko poruke rekao za razvod, jer moram znati mogu li traziti pomoc sebi, jer mi nije lako to izdrzat, on je drzak, ne zeli razumno sa mnom razgovarati, drcan je. Zajedno smo 13 godina… prosli smo dosta… ne mogu ga prislit da ostane sa mnom, ali da li se smijem obratiti njegovom pdijatelju, koji nam je bio veli na sklapanju braka, jer  ja nemam muskog clana porodice, ne znam sta da radim, ne zelim gocoriti svojima da mu umanjujem vrijesnost pred svojom porodicom…