Da li je grijeh da se žena rukuje sa muskarcom koji joj nije mahrem, i kako objasniti daje to haram a da se dotična osoba ne naljuti sa muzeve strane a i sa zenine, kako postupiti da li imamo opravdanja u nekim situacijamo ko ne poznaje vjeru ili na poslu ili u bolnicu sa doktorima, moli vas za savjet na ova pitanja. Da vas ALLAH nagradi svakim dobrom i na dunjaluku i na ahiretu, amin.
Podrška: pitajucene@gmail.com
Što se tiče rukovanje muškarca sa ženom strankinjom (tj. kojoj nije mahrem) prenešeno je mnogo jasnih i nedvosmislenih hadisa koji ukazuju na zabranu rukovanja muškarca sa ženom strankinjom, od kojih su:
Riječi Aiše, radijallahu anha: “Tako mi Allaha, nikada nije dodirnula ruka Vjerovjesnika, sallallahu alehi ve sellem, ruku neke žene prilikom davanja prisege”( Buharija (5288) i Muslim (4941).).
Od M’akel ibn Jesara, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Da nečija glava od vas bude ubodena željeznom iglom bolje mu je nego da dodirne ženu koja mu nije dozvoljena”( Taberanu u Kebiru (486), kaže Hejsemi “Medžme’i” (4/326): “Njegove ravije su ravije Sahiha”, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u “Sahiha” (226) i “Sahihul-džami’i” (5040)).
Postoji još mnogo drugih hadisa u kojima je došla zabrana dodirivanja žene poput onog što navodi pisac knjige “Edilletu tahrimi musafehatil-meretil-edžnebijje” Muhammeda Ahmeda Ismaila.
I pored ovako jasnih hadisa postoje neki savremeni učenjaci koji nastoje da dokažu da je dozvoljeno muškarcu da se rukuje sa ženom strankinjom sa mutešabih (nejasnim) hadisom kojeg bilježi Buharija od Enes ibn Malika, radijallahu anhu, da kaže: “Robinja od robinja Medine bi uzela za ruku Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa bi sa njim otišla gdje ona hoće (da joj pomogne)” (Buharija (6072)).
Dokazuju sa dijelom hadisa “bi uzela za ruku Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem” dozvolu rukovanja, a komentatori ovog hadisa kažu da ovo znači da bi robinja tražila od njega pomoć a on bi joj se odazvao, a ne da ga je bukvalno uzela za ruku. Zato kaže Ibn Hadžer: “Pod uzimanjem za ruku se misli na to da je išao sa njom, to jest da je bio blag i htio je saslušati, a ovo u sebi sadrži mnoge vrste preuveličanog opisivanja njegove skromnosti”(Fethul-bari (10/506)). Drugi dio učenjaka kaže da ako bi uzeli vanjsko značenje hadisa da se to odnosi na vrijeme prije nego što je došla zabrana rukovanja muškarca sa ženom strankinjom.
U svakom slučaju hadis je spomenut u kontekstu opisivanja skromnosti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne da govori o propisu dodirivanja muškarca žene i obrnuto, te se zbog toga ovaj hadis svrstava u mutešabih (nejasne) hadise sa strane dodirivanja žene strankinje. A da ne govorimo o njegovoj oprečnosti sa jasnim hadisima po ovom pitanju.
Prema tome, ispravno je na osnovu jasnih gore spomenutih dokaza, da nije dozvoljeno ženi da se rukuje sa muškarcem koji joj nije mahrem i da po ovome nema izuzetaka i posebnih situacija u kojima bi to bilo dozvoljeno, svejedno da li to razumjela rodbina, prijatelji, radne kolege, ljekari i ostali ili ne. Muslimanka se ne smije stiditi svoje vjere i osjećati nelagodnost u prisustvu onih koji ne znaju i ne praktikuju vjeru, nego je na njoj da bude principijelna, hrabra i primjer ostalima. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com