Smije li se isti namaz klanjati dva puta?

Zabranjeno je isti namaz dva puta klanjati

Mejmunin štićenik Sulejman b. Jesar pripovijedao je: “Došao sam na popločan prostor u Medini i zatekao ljude kako klanjaju. Upitao sam Ibn Omera zašto ne klanja s njima, a on je odgovorio: ‘Zato što sam čuo da Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govori: ‘Nemojte isti namaz klanjati u danu dva puta.’ 15

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, pokuđeno je bezrazložno p ropisani namaz ponavljati s namjerom obavljanja farza.

Drugo, da li će čovjek koji klanja sam pa ode negdje i zatekne džemat klanjati s njima – učenjaci imaju podijeljena mišljenja. Većina njih smatra da će ponovo klanjati već obavljeni namaz, bez obzira o kojem se namazu radilo. Imam En-Nehai i El-Evzai drže da će ponoviti podnevski, ikindijski i jacija namaz, a sabah i akšam-namaz neće. Za dokaz su uzeli sljedeću Ibn Omerovu, radijallahu anhu, izjavu: “Ko klanja sabah i akšam-namaz, pa zatekne imama da ih klanja, neka te namaze ne ponavlja.”16 Imam Malik i neki drugi učenjaci smatraju da će ponoviti sve osim akšam-namaza, a ako ga, ipak, ponovi, nakon što imam preda selam, klanjat će još jedan rekat, tako da bwj rekata ne bude neparan. Ebu Sevr veli da neće ponoviti sabahski i ikindija-namaz, pozivajući se na Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: ”Nema namaza nakon sabah namaza, dok sunce ne izađe, i nema namaza nakon ikindija-namaza, dok sunce ne zađe .”17 Po Ebu Hanifi, neće ponoviti sabahski, ikindijski i akšam-namaz. Svoj stav obrazlaže time da je ponovljeni namaz – dobrovoljni, a takav se namaz ne klanja nakon sabah i ikindija-namaza; akšam-namaz neće ponoviti jer je on neparan (vitr) namaz, pa ako ga ponovi, onda će biti paran (šest rekata).

Treće, kada je riječ o ponavljanju namaza, prioritetno mišljenje jeste stav većine islamskih autoriteta, između ostalih: Ahmeda, imama Šafija i Ishaka b. Rahavejha. Za ovaj stav opredijelio sam se na osnovu općenitosti dokaza koji se bave ovim pitanjem. Naime, Busr b. Mihdžen pripovijeda da je njegov otac Mihdžen sjedio s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, i kada je proučen ikamet, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je i klanjao, pa se vratio i zatekao Mihdžena na istom mjestu. Upitao ga je: ‘Zašto nisi klanjao s ljudima, zar nisi musliman?” On je odgovorio: “Naravno, musliman sam, ali namaz sam već klanjao kod kuće.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Kada dođeš u džamiju, klanjaj s ljudima ćak i namaz koji si već klanjao. ‘18

Jezid b. el-Esved, radijallahu anhu, rekao je: “Klanjao sam za Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, sabah-namaz u mesdžidu El-Hajf na Mini. Kada je završio namaz, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, primijetio je dva čovjeka u pozadini koji nisu klanjali. Naredio je: ‘Dovedite ih!’ Došli su, drhteći. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ih je: ‘Zašto niste klanjali s nama?’ ‘Klanjali smo kod kuće’, objasniše, ali im on reče: ‘Nemojte tako više činiti. Ako klanjate kod kuće, pa odete u džamiju, klanjqjte sa svijetom, to će vam biti upisano kao dobrovoljni namaz.'19

Ebu Zerr, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upitao me: ‘Kako ćeš se osjećati kada tvoji nadređeni budu odgađali namaz?’, ili me upitao: ‘Kako ćeš se osjećati kada se tvoji nadređeni budu olahko odnosili prema namazu odgađajući ga?’ Upitao sam šta mi naređuje, a on reče: ‘Klanjaj namaz u njegovom vremenu, a kada njih zatekneš da klanjaju, opet klanjaj s njima, to će ti biti upisano kao dobrovoljni namaz. “20

Nakon što je naveo mišljenja učenjaka o tom pitanju, imam El-Hattabi zapisao je: “Spoljašnje značenje hadisa dokaz je protiv onih koji kažu da se određeni namazi ne trebaju ponovo klanjati. Zar ne vide da Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu: ‘Kada ćovjek klanja u kući, pa zatekne ljude da klanjaju, neka klanja s njima nije izuzeo nijedan namaz.'21

Četvrto, stav učenjaka koji kažu da neće ponoviti sabah-namaz nedvosmisleno pobija navedeni hadis Jezida b. el-Esveda.

Peto, dokazivanje hadisom: ”Nema namaza nakon sabah-namaza, dok sunce ne izađe, i nema namaza nakon ikindija-namaza, dok sunce ne zađe” neispravno je, i hadis se ne odnosi na ovo pitanje već na dobrovoljni namaz bez povoda, a u ovome slučaju postoji povod i šerijatsko opravdanje: postizanje vrijednosti zajedničkog namaza i očuvanje jedinstva među muslimanima.

Šesto, ako čovjek klanja u kući pa ponovi namaz u džamiji, prvi se namaz smatra farzom, a drugi dobrovoljnom nafilom, na osnovu prethodnih hadisa. Ima i onih učenjaka koji kažu da je obratno. Svoj stav dokazuju slabim predanjem Jezida b. Amira, radijallahu anhu, koji kaže: “Došao sam kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, a on predvodi namaz; pristao sam za njim. Kada se okrenuo, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, vidio me kako sjedim i upitao: ‘Zar nisi prihvatio islam, Jezide?!’ Odgovorio sam: ‘Allahov Poslaniče, prihvatio sam islam.’ On me upitao: ‘Pa zašto nisi pristupio u namaz s ostalim ljudima?’ Odgovorio sam: ‘Već sam klanjao u kući, a mislio sam da ste i vi završili namaz.’ ‘Kada dođeš u džamiju i zatekneš ljude da klanjaju, ti opet klanjaj, čak ako si već obavio taj namaz, prvi će ti biti upisan kao dobrovoljni, a drugi kao obavezni namaz’, zaključi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.”22

Također ni sljedeća im predanja ne mogu biti dokaz, jer ne mogu se preferirati nad Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima; ničije riječi ne mogu se pretpostaviti njegovim riječima. Naime, neki je čovjek upitao Ibn Omera, radijallahu anhu: “Ako klanjam u kući, a potom odem u džamiju, da li ću klanjati za imamom?” “Klanjaj”, odgovorio je, a ovaj ga je ponovo upitao: “Dobro, koji ću od dva namaza učiniti obaveznim?” Na to mu je Ibn Omer, radijallahu anhu, odgovorio: “A zar je to tvoja kompetencija?! To je Allahovo. Obaveznim će učiniti namaz koji On hoće.”2) Slično je zabilježeno od Seida b. el-Musejjiba.24

Sedmo, predanje koje pobliže određuju značenje hadisa: ”Nemojte isti namaz klanjati u danu dva puta” jeste Ebu Seidovo, radijallahu anhu: “Neki je čovjek ušao u džamiju, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, već je klanjao; Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Hoće li owme ćotjeku iko udijeliti milostinju klanjajući s njim! .. 25

Tu je i izjava Džabira b. Abdullaha da je Muaz b. Džebel, radijallahu anhu, klanjao s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, pa se vraćao u svoj kvart i tamo klanjao kao imam svome narodu.26

Rekao sam: prethodna dva hadisa jasno ukazuju na to da je onome ko klanja u džamiji dopušteno ponoviti isti namaz s namjerom dobrovoljnog namaza, svejedno klanjao kao imam ili muktedija.

Ebu Seidovim, radijallahu anhu, predanjem neki učenjaci dokazuju da je u džamiji u kojoj ima stalni imam dopušteno uspostaviti drugi džemat u kojem će i imam i muktedija klanjati farz-namaz. Ali to je dokazivanje diskutabilno.

Šejh Ahmed Šakir zapisao je sljedeće: “Imam Šafi, u djelu El-Umm, 1/136-1 37, rekao je: ‘Kada jednog čovjeka ili skupinu ljudi prođe namaz u džamiji u kojoj ima stalni imam, klanjat će zasebno, i ne sviđa mi se da klanjaju u džematu, ali ako to učine, njihov je namaz validan. Kažem: ne sviđa mi se da klanjaju u džematu jer to sljedbenici ispravne tradicije prije nas nisu činili, naprotiv, neki su to osuđivali, po meni, zbog toga što to negativno utječe na jedinstvo i uzrokuje podvojenost (a u tome je zlo), te zbog toga što bi neki ljudi namjerno izbjegavali namaz u džematu i sastajali se u džamiji nakon namaza, pa klanjali u drugom džematu. Premda smatram da je to dopušteno u džamiji na putu koja se nalazi između dva grada (u kojoj se prolaznici odmaraju) ili na periferiji grada, a koja nema ni stalnog imama ni mujezina, tim prije što ponavljanje namaza u takvim džamijama ne donosi neslogu, i, samim tim, što ne postoji stalni imam, te ljudi ne mogu izbjegavati namaz za imamom.’

U malikijskom pravnom djelu EI-Mudevvena, 1 /89, zapisano je sljedeće: ‘Upitao sam svoga učitelja: ‘Pretpostavimo da čovjek obnaša dužnost mujezina i imama u džamiji koji prouči ezan i ikamet, ali se niko ne odazove, pa klanja sam, a zatim dođu ljudi koji inače klanjaju u toj džamiji kako će postupiti?’ Odgovorio je: ‘Neće klanjati u džematu već zasebno, jer njihov je imam oglasio namaz i klanjao; ovo je stav imama Malika, također.’ Opet sam ga upitao: ‘A šta misliš da li će, po imamu Maliku, imam koji oglasi namaz i klanja sam, te ode u drugu džamiju u kojoj je uspostavljen džemat klanjati s njima?’ Na ovo je odgovorio: ‘S tim u vezi ne znam Malikovo mišljenje; mislim da ipak neće klanjati, jer imam Malik smatrao je njegov namaz – namazom u džematu.’

Kadija Ebu Bekr b. el-Arebi rekao je: ‘ … smisao jednog džemata mjerodavan je u Šerijatu, on ga čuva od zablude novotara. Izostajanje iz džemata, otuda i klanjanje za drugim imamom, potire mudrost propisivanja džemata i obezvređuje hadise na kojima je namaz u džematu utemeljen. Ipak držim da je dopušteno u istoj džamiji ponoviti namaz u džematu, pod uvjetom da to imam dopusti. To se zaključuje iz Ebu Seidovog, radijallahu anhu, hadisa, i to je mišljenje nekih naših autoriteta.'27

Šafijev stav u vezi s ponavljanjem namaza u džamiji zasnovan je na opravdanom i očitom razlogu koji je pokazatelj niegove pronicljivosti, preciznog razumijevanja i ispravnog shvatanja ciljeva Serijata. Naime, prvi, najvažniji i najosjetljiviji cilj islama jeste jedinstvo muslimana i ujedinjenje redova u ostvarenju jednog cilja: uzdizanju Allahove, dželle šanuhu, riječi. Kada je riječ o namazu u džematu, postoji dirljiv momenat, a to je ravnanje i zbijanje safova, u vezi s čim je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: ‘Ili ćete poravnati svoje safove, ili će Allah među vas ubaciti neslogu!’ I taj smisao mogu dokučiti samo ljudi kojima je Svevišnji Allah dao svjetlost, uputio ih u shvatanje islama i dao veliku moć zapažanja, kao što je dao imamu Šafiji i njemu sličnim.

Muslimani, osim onih koji su izgubili osjećaje i koji su oslijepjeli, praktično vide i osjete tragove razjedinjenosti i podvajanja. U mnogim džamijama čovjek može vidjeti ljude koji zapostavljaju džemat, klanjajući ga zasebno, a pod geslom da je njihov namaz bliži Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, praksi. Nisu svjesni da tako čine prijestup koji potire glavninu sevapa zasluženog za obavljeni namaz. Ne vjeruju da je beskorisna osuda drugih ljudi koji su zapostavili neke sunnete. Neki ljudi izbjegavaju džamije u kojima klanjaju muslimani, gradeći druge objekte za namaz, i tako unose razdor i smutnju među vjernike, Allah nas zaštitio i učinio jedinstvenim, a On se odaziva molbi!

Smisao za kojim se poveo imam Šafi ne suprotstavlja se hadisu: Nemqjte isti namaz klanjati u danu dva puta. ‘N aime, ako čovjek razložno propusti namaz u džematu, pa mu drugi klanjač, koji je namaz već klanjao, učini dobročinstvo i klanja s njim – može osjećati da pripada tom džematu vanjštinom i nutrinom, osjećat će se kao da nije ni propustio taj namaz, za razliku od ljudi koji se nakon završenog namaza sastaju i klanjaju, jer oni osjećaju da su ustvari drugi tim: izdvojeni su i sami klanjaju.

Olahko shvatanje ovog pitanja i vjerovanje da je uspostavljanje više džemata u jednoj džamiji općenito dopušteno dovelo je do ozakonjenja krupne novotarije u velikim džamijama, naprimjer u el-ezherskoj, Husejnovoj i nekim drugim džamijama u Egiptu, ali i diljem islamskog svijeta: postavljanje dva ili više redovnih imama u jednoj džamiji. Pogledajmo, u el-ezherskoj i Husejnovoj džamiji postavljena su dva imama: jedan predvodi namaz u starom, a drugi u novom mihrabu. U njoj pripadnici šafijske pravne škole sabah-namaz klanjaju relativno rano, a _pripadnici hanefijske pravne škole klanjaju ga kada se prilično dobro razdani. Cak i studenti hanefijskog opredjeljenja, pa i njihovi šejhovi, čekaju svoga imama da ih predvodi, iako je sabah-namaz već uspostavljen od pripadnika šafijske pravne škole. Štaviše, u tim, ali i drugim džamijama, može se vidjeti po nekoliko džemata uspostavljenih u isto vrijeme. Svi su oni grešni a misle da dobro čine. Kažu da je novotarija postojala čak i u Mesdžidul-haramu u Meki. Štaviše, četiri imama predvodila su namaz po rješenjima četiri pravne škole. Ovo sam čuo, ali nisam zatekao budući da sam hadž obavio tek nakon što je kralj Abdulaziz b. Abdurrahman Alu Saud, Allah ga sačuvao, već bio ukinuo tu praksu i ljude objedinio klanjanjem za jednim imamom. Nadam se da će Svevišnji Allah iz Svoje dobrote uputiti i pomoći učenjake da u svim džamijama i u svim krajevima iskorijene ovu novotariju, a Allah, dželle šanuhu, uslišava molbu moliteljal”28

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf