Smije li se sjediti na obje pete u toku namaza?

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je: “Moj dragi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio mi je troje: brzopleto klanjanje, okretanje u namazu i sjedenje na zadnjici poput divljači.”79

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjivao oponašanje šejtana u načinu sjedenja … 80

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, zabranjeno je sjedjeti poput zvijeri, odnosno majmuna, ili psa, shodno različitim predanjima s tim u vezi.

To se zove ik'aun i izgleda ovako: polaganje potkoljenica na zemlju, sjedanje na zadnjicu i stavljanje ruku na zemlju; ovaj način sjedenja ne daje smirenost.

Drugo, međutim, dopušteno je između dvije sedžde sjesti zadnjicom na obje pete, i to na osnovu hadisa koje ćemo spomenuti.

Tavus pripovijeda: “Upitali smo Ibn Abbasa, radijallahu anhu, u vezi sa sjedenjem na petama, pa je odgovorio: ‘To je sunnet.’ Sugerirali smo da je takvo sjedenje okrutno po čovjeka, na šta je ponovio: ‘Naprotiv, to je Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet.”‘81

Muhammed b. Adžlan prenosi da ga je Ebuz-Zubejr obavijestio da je vidio Ibn Omera kako između dvije sedžde sjedi na vrhovima nožnih prstiju i da je govorio: “To je sunnet.”82

Ebu Zuhejr Muavija b. Hadidž pripovijedao je: “Vidio sam Tavusa kako u namazu sjedi na petama, pa sam ga upozorio da time oponaša zvijeri, a on je odgovorio: ‘Ne oponašam životinje, već klanjam. Vidio sam trojicu Abdullaha: Abdullaha b. Abbasa, Abdullaha b. Omera i Abdullaha b. ez-Zubejra da ovako sjede u namazu.”‘83

Imam Et-Tirimizi zapaža: “Neki učenjaci iz reda ashaba, povodeći se za ovim Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, hadisom, držali su da je sjedenje na petama dopušteno, a to je mišljenje i nekih mekanskih učenjaka.”84

A El-Bejheki rekao je: “Dopušteno je ono sjedenje koje smo zabilježili od Ibn Abbasa i Ibn Omera, radijallahu anhum: da se vrhovi nožnih prstiju i koljena stave na zemlju, a da se zadnjicom sjedne na pete, i to je sunnet.”85

Treće, ovdje je nužno napraviti razliku između dopuštenog i zabranjenog načina sjedenja, a to je rješenje velikih islamskih istraživača. En-Nevevi rekao je: “Tumačeći hadise koji govore o ovom načinu sjedenja, učenjaci su se podvojili na nekoliko mišljenja. Međutim, istina koju ne možemo zanemariti jeste da se ova vrsta sjedenja dijeli na zabranjeno i dopušteno sjedenje. Naime, na osnovu hadisa pokuđeno je sjesti na zadnjicu, položiti potkoljenice i staviti ruke na zemlju (poput psa), i ovako su to protumačili Ebu Ubejda Ma'mer b. el-Musenna, njegov učenik Ebu Ubejd elKasim b. Selam i neki drugi jezikoznanci. A drugi način jeste da se zadnjicom sjedne na pete, i na to je mislio Ibn Abbas, radijallahu anhu, kada je rekao: ‘Naprotiv, to je Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet.’ Imam Šafi, Allah njime bio zadovoljan, u djelima El-Buvejti i El-Imla izjasnio se da je tako poželjno sjedjeti između dvije sedžde. Tako su Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje shvatili El-Bejheki El-Kadi Ijjad i neki drugi autoriteti, Allah im se smilovao. El-Kadi Ijjad rekao je: ‘Preneseno je da su tako činili brojni ashabi i kasnije generacije. Iz Ibn Abbasovog se predanja zaključuje da je sunnet sjedjeti na petama.’ Dakle, ovo je ispravno tumačenje ovoga predanja. Već smo kazali da je imam Šafi ovakav način sjedenja smatrao poželjnim između dvije sedžde, ali je i izjavio (ovo je poznatije od imama Šafija) da je između dvije sedžde sunnet sjesti na zemlju. U svakom slučaju, i jedno i drugo sunnet je.”86

Ahmed Šakir rekao je: “Ova En-Nevevijeva konstatacija odlična je, i u prilog joj idu rječnici arapskog jezika.”87

Komentirajući Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje, šejh El-Albani zapisao je: “U ovom hadisu i drugim predanjima dokaz je za legitimnost sjedenja na petama, to je sunnet, ibadet. Ovo se ne čini samo kada je čovjek bolestan, kako kažu neki fanatici. Zar je to tako, a trojica Abdullaha jednoobrazno su to činili u namazu, u čemu ih je slijedio istaknuti učenjak tabiin Tavus. U djelu Mesailul-Mervezi, str. 19, zabilježeno je da je s tim u vezi imam Ahmed rekao: ‘Stanovnici Meke tako sjede u namazu.’ A dovoljni su oni kao prethodnici onome ko želi postupati prema ovom sunnetu. Između ovog načina sjedenja i sjedenja na zemlji nema suprotstavljanja: i jedno i drugo sunnet je, nekada treba činiti jedno, nekada drugo, povodeći se za Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem; samo tako neće se zapostaviti nijedan sunnet.”88

Četvrto, El-Hattabi zapaža: “Čini se da je Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje derogirano; kada je o tome riječ, povodimo se za autentičnim hadisima u kojima je opisan Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, namaz.”89

Međutim, šejh Ahmed Šakir to isključuje: “Mogućnost derogacije na koju se poziva El-Hattabi slaba je. Da bi se ostvarila derogacija, mora se znati da je neki hadis izrečen prije drugog, tj. da ga derogira, ili se mora imati jasan dokaz za to, a nijedna od tih stvari ovdje ne postoji.”90

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf