Moj otac je izuzetno razdražljiva osoba, neprestano viče i proklinje. Kada izgubi živce razbija stvari po kući. Jedne prilike je pokušao udariti majku, ali smo ga spriječili. Kada se rasrdi govori nam takve stvari kakve se govore najgorim neprijateljima, a kada je raspoložen tvrdi da je dobar musliman. Odštampao sam mu i jednu stranicu sa tvoje internet – stranice koja govori o savladavanju srdžbe, ali on to nije primio sa potrebnom ozbiljnošću. Ni ja ni moja braća nismo ovisni o njemu. Teško je povjerovati da smo čak i u ovakvim okolnostima dužni da ga poštujemo, dok nas on ponižava do najnižeg stupnja. Ponekad je i opasan, prijeti i uznemirava nas. Bojim se da bi jednog dana mogao svoje prijetnje i ostvariti.
Šta je sa poštivanjem roditelja ukoliko se oni ponašaju kao u ovom slučaju? Možemo li mi napustiti oca?
Neka je hvala Allahu. Ako ga u vrijeme dok je on ljut i dok vas uznemirava ne vrijeđate to je dobro; ali uz to morate biti i dobri prema njemu. Allah Uzvišeni je naredio da se čini dobročinstvo roditeljima makar bili i mnogobošci. Kako onda ne činiti dobročinstvo kada nisu mnogobošci?
Što se tiče odlaska od njega, ukoliko je on time zadovoljan i ukoliko će to biti bolje i korisnije, to nije grijeh. U suprotnom, strpljivo podnosite to što čini. To neće biti uzalud, vi ćete biti za to nagrađeni kod Allaha Uzvišenog.
Muhammed Salih el-Munedždžid