Šta je istihara-namaz, je li to namaz želja, i da li istiharu može klanjati i osoba koja ne klanja redovne namaze?

Istiharu je propisano klanjati kada nas nešto brine, u smislu da li učiniti određeno djelo ili ne, ako se radi o dozvoljenom ili pohvalnom djelu. Pohvalno djelo je, kako sama riječ upućuje, pohvalno, međutim, može se klanjati istihara u pogledu toga da li ga činiti u određenom vremenu, mjestu i sl. Što se tiče djela koja su obavezna ili zabranjena, za njih se ne klanja istihara jer se obavezna djela moraju činiti, a zabranjena se moraju ostaviti.

Istihara se klanja tako da se klanjaju dva rekata nafile, a zatim se dovi. Na to upućuje hadis Džabira, radijallahu anhu, u kojem kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao nas je istihari u svim stvarima kao što nas je poučavao suri iz Kur’ana, i govorio je: ‘Kada neko od vas namjerava da nešto uradi, neka klanja dva rekata nafile, a zatim neka kaže: Allahu, Tvojim znanjem tražim od Tebe pravilan izbor, Tvojom moći tražim od Tebe sposobnost, tražim od Tebe iz Tvoje velike dobrote, jer Ti možeš, a ja ne mogu, Ti znaš, a ja ne znam i Ti dobro poznaješ skriveno. Allahu, ako znaš da je u ovom djelu dobro po mene u mojoj vjeri, životu i mom završetku (ili je rekao: u mojoj sadašnjosti i budućnosti), odredi mi to djelo i olakšaj mi ga, a zatim mi u njemu podari bereketa. A ako znaš da je u tom djelu zlo po mene u mojoj vjeri, životu i mom završetku (ili je rekao: u mojoj sadašnjosti i budućnosti), odvrati ga od mene i odvrati mene od njega i odredi mi dobro gdje god bilo, a zatim me učini njime zadovoljnim. Rekao je: i spomene svoju potrebu.’” (Buhari, br. 6382)

Dova se može učiti prije predaje selama u namazu ili nakon selama, a bolje je doviti prije predaje selama. Definitivnu odluku ne treba donijeti prije istihare, nego se klanja istihara i traži se od Allaha da nas uputi na ono što je ispravno, a uzroke koje smo u stanju poduzeti, kao što je traženje savjeta od osoba čiji je savjet koristan, nećemo zanemariti, pa kada stvar postane jasna ili prevlada određeno mišljenje, tada se pristupi realiziranju djela. Prema tome, istihara nije “namaz želja”, nego se klanja kada se nađemo u nedoumici u pogledu određenog dozvoljenog ili pohvalnog djela. Što se tiče želja, dovom ćemo se obratiti našem Gospodaru za bilo kakvu potrebu i želju u granicama halala. Onoga ko klanja istiharu, a ostavlja obavezne namaze, potrebno je podučiti i ukazati mu na neispravnost takvog postupka, jer istihara je nafila, a redovni namazi su stub vjere i najbitniji rukn islama nakon šehadeta.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Između čovjeka i širka i nevjerstva je ostavljanje namaza” (Muslim, br. 116), a Omer, radijallahu anhu, , nakon što je uboden i dok mu je krv iz rane lila, govorio je na samrti: “Nema udjela u islamu onaj ko ostavi namaz!” (Lalikai, Šerhu usul, 4/85) Uzvišeni Allah najbolje zna!

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Preuzeto sa stranice minber.ba