Sta se smatra ogovaranjem

Ogovaranje (ar. gibet) u šerijatskoj terminologiji znači spominjanje određenog muslimana u njegovom odsustvu po onom što se nalazi pri njemu ali mu je mrsko i prezire da se o tome govori, bilo to u usmenoj ili pisanoj formi, direktno ili indirektno.

Ova definicija je izvedena iz predaje u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao svoje ashabe: “Znate li vi šta je to ogovaranje?” Ashabi su odgovorili: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!” A on je rekao: “Da spomeneš svog brata po onom što prezire!”Tada neko reče: “A šta ako se pri mom bratu zaista nalazi ono što spomenem?” Rekao je: “Ako se pri njemu nalazi ono što si spomenuo ogovorio si ga, a ako se pri njemu ne nalazi to što si rekao potvorio si ga!” (Muslim, br. 6758)

Oblici ogovaranja:

Oblici ogovaranja su brojni, a najčešći su slijedeći:

Spominjanje tjelesnih mahana, kao: slijep, ćorav, šepav, gluh, ćelav, nizak, visok, debeo i sl.
Nazivanje vjerski pogrdnim nazivima, poput: griješnik, fasik, licemjer, murted (otpadnik od vjere), zulumćar, pijanica, kradljivac i sl.
Opisivanje moralnim negativnostima, poput: neodgojen, ohol, raskalašen, prost, lažljiv, nikom ne daje pravo i sl.
Oponašanje u govoru, hodu, pokretu i sl.

To su primjeri neposrednog ogovaranja, a primjer indirektnog ogovaranja je da upitani o stanju druge osobe odgovori riječima iz kojih se razumije da o njemu ne misli lijepo, kao naprimjer: Allah oprostio nama i njemu! Allahu se utječemo od zla Njegovih stvorenja! Allah nas sačuvao bezobrazluka! i tome slični izrazi.

Isto tako, u ogovaranje spada i slušanje kako se drugi ogovara bez poricanja i negiranja.

Ogovaranje na vazi šerijata:

Ogovaranje je konsenzusom islamskih učenjaka haram djelo, a na to upućuju jasni dokazi iz Kur'ana i sunneta. Rekao je Uzvišeni Allah: “I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno.” (El-Hudžurat, 12)

Majka vjernika Aiša, radijallahu anha, kaže: Rekla sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: dovoljno ti je kod Safije što je takva i takva (pokazujući rukom na njen nizak rast)! A on je rekao: “Doista si izgovorila riječi, koje kada bi se pomiješale sa vodom mora pomutile bi je!” (Ebu Davud, br. 4875, i Tirmizi, br. 2502, hadis je vjerodostojan) Također je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada sam bio na Miradžu, naišao sam pored naroda koji imaju nokte od bakra te njima svoja lica i prsa grebu. Pitao sam: Ko su ovi, o Džibrilu? Rekao je: To su oni koji su jeli ljudsko meso i vrijeđali njihovu čast!” (Ahmed, br. 13364, Ebu Davud, br. 4878, hadis je vjerodostojan)

Hakija Kanurić
http://www.novihorizonti.ba