Stav islama u vezi sa kumstvom za dijete?

Alejkumus-selam! Islam, kao što je većini poznato, usredsređuje svoju pažnju i brigu na čovjeka još i prije njegova začeća. Islam se ne stara o čovjeku samo kada napušta ovaj svijet, već i onda kada dolazi na ovaj svijet! Niz je propisa koje je lijepo, a neke i obavezno, sprovesti onda kada je dijete-novorođenče u pitanju, poput:

1. ljubavi prema djetetu, nebitno je li ono muško ili žensko,
2. traženje muštuluka od onoga kome se rodilo dijete,
3. proučiti novorođenčetu ezan i ikamet na uho,
4. dati mu lijepo-islamsko ime (davanje imena djetetu je pravo oca, a ne majke!),
5. sažvakati malo hurmi pa mu staviti u usta i protrljati mu nepce,
6. proučiti mu dovu za berićet,
7. zaklati akiku-kurban za dijete,
8. obrijati glavu novorođenčetu i podijeliti sadaku u srebru onoliko koliko teži obrijana kosa novorođenčeta,
9. sunetiti ga tj. obrezati (muško dijete),
10. probiti mu uho za minđušu (ženskom djetetu),
11. raditi na njegovom odgajanju.

Sigurno je da je vrijedno i sevap ove poslove i obaveze sprovoditi nad novorođenom djecom, i to je jedan znak užeg prijateljstva između te osobe i tog djeteta. Vrijedno je ove poslove povjeravati vrijednim osobama – učenim i pobožnim – a pogotovu kada je dova u pitanju! Osobe koje obave ovaj posao nad novorođenčetom (davanje imena, žvakanje hurmi, ezan i ikamet, brijanje kosice, klanje kurbana…), otprilike postaju ”kumovi” – samo što to kumstvo, šerijatski, ne nosi sa sobom nikakva prava i obaveze – izuzev prisnijeg i bližeg prijateljstva. Ono što je za svaku osudu jeste povjeravanje sprovedbe ovako vrijednih stvari i propisa kafirima i nevjernicima – što je bilo specifično kod nas na Balkanu za dobar dio Bošnjaka, ali i za neke Albance – u toku perioda komunizma, gdje je obavezno kum morao biti Srbin!!!?

Dakle, to je ono što je pogrešno i s čime se mora pod hitno prestati, i takvo postupanje nema nikakva utemeljenja u islamu! Sve prethodne propise pohvalno je sprovesti što prije i što ranije, i oni nisu vezani za ispunjenje godine dana života, a kome je milo da se upozna sa više detalja vezanih za ovo polje, neka se vrati na djelo hafiza Ibnul-Kajjima el-Dževzijje, rhm., pod naslovom ”Tuhfetul-Mevdud”.

Odgovorio: Sead Jasavić, prof. fikha