Strah od Sudnjeg dana

Istinsko vjerovanje obitava između straha i nade. To su dva krila koja vjernika vode ka konačnom cilju i spasenju. Davanjem prednosti strahu u odnosu na nadu gubi se ravnoteža i balanas a vjerničko srce pada u očaj i gubi nadu u Allahovu milost a to je svkakao pogubno. Isto tako, prepuštanjem nadi i beskrajnom zavaravanju uz nepostojanje straha od Allaha čovjekova vjera slabi i na koncu nestaje. Dakle, rješenje je u ispravnom balansiranju između straha i nade.

Strah od smrti ili pak Sudnjeg dana normalna je pojava kod vjernika. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je savjetovao da se prisjećamo smrti. Ebu Hurejre, r.a. prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Prisjećajte se što više onoga koji prekida naslađivanja.“ Prisjećanjem na smrti i na smrtne muke čovjekovo srce se razmekša, približi Allahu i kao direktna posljedica toga biva pokornije i skrušenije što je svakako poželjno.

Međutim, u pretjeranom strahu vreba opasnost. A ta opasnost jeste gubljenje nade u Allahovu milost i oprost. Vjernik sebi nikada ne smije dozvoliti da izgubi nadu i da padne u očaj u pogledu Allahove milosti. Nadu u Allahovu milost gube samo oni koji nisu istinski spoznali Gospodara svjetova. Kaže Uzvišeni: „ I ne gubite nadu u Allahovu milost, doista, nadu u Allahovu milost ne gubi osim narod nevjernički.” (Jusuf, 87.) Također veli: „Nadu u Allahovu milost gube samo oni koji su zabludjeli.” (El-Hidžr, 56.)

Stoga, vjernik treba da se boji smrti i strahota Sudnjeg dana ali taj ga strah nipošto ne smije odvesti u očaj pa da bude od onih koji su izgubili nadu u Allahovu milost.

Na pitanje odgovorio: mr. Fahret Kadrić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com