Treba li učiti Fatihu i Ajetul kursij poslije namaza?

Sve to spada u novotariju. Pouzdano se zna da su Allahov Poslanik, ﷺ, i ashabi, radijallahu anhum, zikr činili svako za sebe, a povišenim glasom. I to je sunnet. Ibn Abbas, radijallahu anhu, kazivaše: “Ljudi su za vrijeme Allahova Poslanika, ﷺ, podizali glas čineći zikr poslije farz-namaza.” (el-Buhari, 841, i Muslim, 583)

Kad je riječ o učenju el-Fatihe poslije namaza, bez obzira na to učio je obveznik naglas ili usebi, nije mi poznato da o tome postoji hadis. Preneseno je da se poslije namaza trebaju proučiti Ajetul-kursi te sure el-Ihlas, el-Felek i en-Nas. (Ebu Umama prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Onog ko poslije svakog farz-namaza prouči Ajetul-kursi od ulaska u džennet sprečava samo smrt”, a to je zabilježio imam en-Nesai, u djelu Amelul-jevmi vel-lejla, str. 185. Tu je i predanje koje je zabilježio imam Ahmed, 4/115, u kojem se kaže da bi Allahov Poslanik, ﷺ, potkraj svakog namaza proučio sure zaštitnice.)

Šejh Muhammed b. Usejmin