U kojim okolnostima kadija ne smije donositi presudu?

Abdurrahman b. Ebu Bekra pripovijeda da je Ebu Bekra svome sinu koji bio u Sidžistanu, napisao: “Ne donosi presudu u srdžbi! Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: ‘Neka kadija ne donosi presudu u srdžbi.’ 870

U drugoj verziji stoji: ”Neka niko ne donosi dvije presude za jedan slučaj i neka kadija ne donosi presudu u srdžbi. “871

Alija, radijallahu anhu, kazuje: “Poslao me je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u Jemen da sudim ljudima, pa sam rekao: ‘Allahov Poslaniče, šalješ me, a ja sam mlad i neiskusan u suđenju?’ ‘Allah će te nadahnuti i učvrstiti’, reče on, ‘pa kada budeš sudio, ne donosi presudu dok ne saslušaš parničare, to će ti pomoći da pravilno presudiš ‘ I još uvijek donosim presude među ljudima.” Ili je Alija rekao: “I nakon onih Poslanikovih riječi nisam posumnjao u ispravnost svoje presude.”872

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, kadija ne smije izricati presudu u srdžbi, jer postoji mogućnost da pogriješi zato što srdžba uzrokuje promjene koje mogu pomutiti razum.

Drugo, ova se zabrana proteže na sve ono što utječe na razmišljanje i donošenje ispravnih odluka, kao, naprimjer, velika glad, žeđ, drijemež … S tim u vezi, Omer je poručio Ebu Musau el-Eš'ariju: “Nemoj dozvoliti da na tebe utječu nemir, ljutnja, nezadovoljstvo i srdžba zbog parničara! Ta Allah zbog presuđivanja daje veliku nagradu.”873

Ibn Kajjim el-Dževzijja zapisao je u djelu Ilamul-muvekkiin, 2/1 75- 176: ” … dakle, ovo sadrži dvije bitne stvari. Prva stvar je upozorenje, budući da se srdžba može ispriječiti između kadije i donošenja ispravne presude. Drugim riječima, kadija mora biti potpuno pribran i imati ispravnu namjeru kako bi donio ispravnu presudu. Srdžba, nemir i nezadovoljstvo to onemogućuju. Srdžba može pomutiti razum kao alkohol. Druga stvar je podsticaj da se donese ispravna presuda i da se njome bude zadovoljno. I neophodno je biti strpljiv prilikom uznemirivanja od ljudi i očekivati nagradu za to. To je lijek za ovu bolest koja je urođena kod svih ljudi, drugog lijeka nema. Veoma je opasno rasrditi se na parničare tokom parničenja, posebno samo na jednu stranu, jer to dovodi do toga da druga strana bude potištena i onemogućuje je da iznese svoje dokaze.”

Imam Šafi je u djelu El-Umm, 6/ 199, kazao: “Prirodno je da razum oslabi u srdžbi, pa kadija ne može donijeti ispravnu presudu. Isti status imaju i glad, tuga, briga, drijemež i prevelika radost.”

Treće, presuda donesena u stanju srdžbe neispravna je. Ova konstatacija nije u suprotnosti s činjenicom da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u srdžbi donio presudu Ez-Zubejru b. el-Avvamu: zabrana se ne odnosi na njega, on je bio nepogrešiv. Naime, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, istovjetno je reagirao u zadovoljstvu i u srdžbi, za razliku od drugih ljudi.

Četvrto, općenita upotreba izraza srdžba ukazuje na to da nema razlike u stepenima srdžbe i njenim povodima.

Peto, nije dozvoljeno da jedan kadija donese dvije presude u vezi s jednim slučajem, pa da, naprimjer, donese presudu da je neko nekome dužan i da nije dužan određen iznos novca. Cilj je da se otklone spor i razilaženje, a to se neće postići na ovakav način.

Šesto, kadiji također nije dopušteno da sasluša samo jednu stranu u sporu.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf