Važnost i'tikafa za vjernika ?

Priredio: Muhamed Ikanović
Teško je govoriti je o ibadetu, mesdžidima ,sjećanju na Ahiret , vrijednostima i posebnostima mjeseca ramazana a da ne kažemo nešto o itikafu. Govor o itikafu znači i govoriti o jednoj vrsti zapostavljenih sunneta koji ne samo da nisu poznati nego nailaze i na osudu kod običnog naroda. Sve je to podebel razlog da ovih nekoliko redaka posvetimo itikafu i nekim njegovim osnovnim propisima.
Važnost ibadeta
Svako i na svakakav način se upušta da komentariše razloge stagnacije muslimanskih društava širom svijeta ili muslimana u globalnom smislu. Najčešći razlozi koji se navode je zapostavljenost prema nauci i savremenoj tehnici. Nije da negiramo to nego je to ustvari sporedni problem jer korijen problema je mnogo dublji. Napominjemo da je osnova od koje musliman kao pojedinac kreće i muslimani kao cjelina je veza izmeðu Allaha, kao apsolutnog vladara, i čovjeka, kao njegovog roba. Osnova uspijeha i propasti upravo leži u tome. Naravno, nije za čuditi da će nam na ovome prigovoriti mnogi „islamski intelektualci“ ili „islamski mislioci,filozofi i akademici“, žalosno je da se tako i nazivaju jer su to velike neznalice po pitanju shvatanja islama i takvi islam svode na nešto unutrašnje za što nisu potrebna djela. Uspjeh dunjaluka i ahireta počinje od ibadeta tj. pokornosti Allahu Uzvišenom a propast leži u griješenju prema Njemu Uzvišenom,“Ljude i džinne Sam stvorio samo da Mi robuju“(ez-Zarijat) Ibadet je prvi prioritet u životu muslimana i muslimanke. Ukoliko musliman uspije da izgradi ispravan odnos prema ibadetu sve ostalo je lakše a i to je put do Allahove zaštite i milosti. U hadisi kudsiju, kojeg možemo naći meðu četrdeset poznatih Nevevijevih hadisa, Uzvišeni Allah napominje svojim robovima da ih Njemu najviše priližavaju farzovi, a to približavanje se nastavlja dobrovoljnim djelima – nafilama, sve dok Allah ne zavoli tog svog roba pa kada ga zavoli On mu pomaže da čuva svoj sluh, svoj vid, itd. utemeljenost ovih riječi naći ćemo kako u riječima i postupcima Poslanika sallallahu alejhi ve sellem tako i u shvatanjima i postupcima prvih generacija. Majka pravovjernih Aiša radijellahu anha nam prenosi da je vidjela Poslanika sallallahu alejhi ve sellem kako klanja noćni namaz toliko dugo da su mu tabani ispucali od dugog stajanja. čudila se tome i pitala ga zašto to radi kada mu je već sve oprošteno, na što je rekao: „Zar ne bi trebao biti Allahu zahvalan rob?!“

Radujmo mu se!
Obzirom da se itikaf najčešće čini u mjesecu ramazanu neminovan je govor i o ovom mubarek mjesecu. Mjesec ramazan je najodabraniji mjesec u godini. Njegova posebnost počinje time što je u njemu počela objava Kur’ana časnog a potom još neke druge posebnosti kao da je to mjesec Allahove milosti, mjesec kada se djela uveličavaju itd. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je imao običaj nagovještavati dolazak ramazan posebni riječima, kao da je to mjesec bereketa, u njemu se otvaraju vrata dženneta a zatvaraju vrata džehennema, u njemu je noć bolja od hiljadu noći, (Ahmed) itd. Adeti mnogih muslimana su oduvijeka bili da se vršilo posebno spremanje u muslimanskim porodicama za ovaj mjesec, od čišćenja kuća do drugih vrsta priprema. Danas je glavan priprema kupovina velikih količina hrane. Nije da to osuðujemo nego samo želimo napomenuti da istinska priprema za ramazan treba biti duhovnog karaktera. Ramazan učenjaci nazivaju sezonom dobrih djela. Na dobro djelo treba da se navikavamo kako bi nam prešlo u stalnu praksu i kako bi uspijeli očistiti svoj nijjet. Zato je pohvalno da prije ramazana povećamo broj dnevno pročitanih stranica časnog Kur’ana, malo češće uputimo dovu jer je ramazan mjesec primanja dova, da se ozbiljnije počnemo odvikavati ružnih navika kako bi ih u ramazanu što manje činili, kao npr. pušenja, itd. Vrlo je bitno korigovati svoj govor i pogled itd. sve to nije teško onome ko se istinski raduje ramazanu i dobru koje donosi sa sobom. U ramazanu je prilika i da poradimo i na meðuljudskim odnosima i ojačamo odnose sa onima koji žele svoj život usmjeriti ka zadovoljstvu Stvoritelja Nebesa i Zemlje.

Allahove kuće
Itikaf se veže za posebno mjesto- džamije. Džamije su jedina mjesta na dunjaluku koja su nazvana Allahovim kućama. Kao što imaju posebno mjesto kod Uzvišenog Allaha džamije trebaju i da imaju poseban status kod vjernika. Džamija je za vjernika mjesto gdje se može odmoriti i naći duševni rahatluk. U sahih predaji se spominje katregorija onih koji će na Sudnjem danu biti u Allahovom hladu a to je mladić čije srce bude vezano za džamiju. Allahov poslanik alejhis-salatu ves-selam je iz džamije pokretao sve aktivnosti. Iz toga učimo da džamije treba biti osnova u odgoju muslimanske zajednice. Koliko god da se ima mogućnosti za organizovanim davetskim radom džamija mora biti okosnica svega toga. Zato što su to mjesta gdje se spušta Allahov bereket. I sam itikifa se obavlja u džamijama. Postoji jedan vid razilaženja kod islamskih učenjaka po pitanju toga u kojim džamijama se može obaviti itikaf. Što se tiče mišljena koje bi bilo nekakvo srednje mišljenje je da se itikaf može obaviti u džamijama u kojima se obavlja džuma namaz. To je iz razloga da onaj koji je u itikafu ne mora izlaziti radi obaveze džume namaza iz džamije u kojoj obavlja itikaf jer znamo da je izlazak u toku itikafa zabranjen bez razloga.

Propisi itikafa
Itikaf znači boravak u džamiji sa nijjetom ibadeta Allahu Uzvišenom. Islamski učenjaci su se složili na potvrðenosti ovog ibadeta i preneseno je da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem imao običaj da čini itikaf deset dana mjeseca ramazana. Itikaf se dijeli na dva dijela:
-obavezni, to je itikaf koji biva nezrom(zakletvom)
– dobrovoljni, to je itikaf koji insan čini kao nafilu tj. uobičajeni itikaf u ramazanu i sl. jer je osnova da je itikaf dobrovoljno djelo.
Što se tiče obaveznog itikafa on zavisi od vrste zakletve, kada i koliko. A dobrovoljni itikaf se može obavljati u bilo koje vrijeme i njegova dužina nema precizirane granice. To znači da neko može biti u itikafu jedna sahat, dva ili više sati ili dana. Kao što smo rekli najpoznatiji je itikaf u zadnjoj trećini mjeseca ramazana. Možda se neko pita zašto zadnja trećina mjesec ramazana ? Ako znamo da je noć lejletul-kadra u zadnjoj trećini ramazana onda u tome i leži odgovor. Osoba koja je u itikafu treba svoje vrijeme da provodi u ibadetu što više. To se naročito odnosi na noći zadnje trećine. To mu pruža priliku da i ovu mubarek noć provede u ibadetu jer znamo da je ona bolja od hiljadu mjeseci. Dok je u itikafu musliman treba da što i više čini dove kako za sebe tako i za svoje bliže i ostale musliman i muslimanke. Dok je u itikafu musliman ne smije izlaziti iz mesdžida osim u nuždi, kao što je fiziološka potreba ili kupovina hrane. Izuzetak je ukoliko u donošenju nijjeta za itikaf napravi izuzetak za nešto, kao da iftari kod kuće ili u nekom restoranu i sl. Dok je u itikafu musliman ne smije imati odnos sa svojom ženom i ukoliko se to desi pokvarit će mi itikaf. Ako je u pitanju dobrovoljni itikaf osoba koja ga obavlja može ga prekinuti u bilo kojem trenutku i da za to ne snosi nikakve posljedice. Ako je u pitanju itikaf van ramazana ne uslovljava se post za njega.
Lijepo je da osoba koja je u itikafu što manje razgovara o dunjaluku i da svu svoju snagu usmjeri na ibadet Allahu i na razmišljanje o ahiretu. Molimo Allaha da nas učini od onih koji će zadnju trećinu ramazan provoditi u itikafu.Amin.

Prvi put objavljeno: ponedjeljak, 01 Listopad 2007 04:49

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/