Esselamu alejkum.
Imam 17 godina i prije dvije godine sam se prihvatio islama, mislim počeo sam obavljati namaz postiti itd… I u tom periodu na početku kad sam se svega prihvatio ne mogu opisati osječaj koliko sam bio sretan koliko sam zavolio svoje nove priatelje, braću muslimane koje sam upoznao, jednostavno ništa me nije više prije toga učinilo sretnim. I evo od ove godine nekako mi je taj osjećaj nestao, sada kad hoću da obavim namaz nije mi tolika radost kao prije već isto kao da mi je sve prešlo u naviku, i idem u školu gdje ne mogu obaviti namaz već moram naklanjati kada se vratim, prošle godine sam mogao ići na džumu za vrijeme nastave al sada ni to nemam….. Bojim se za sebe, jer sam na jednoj stranici pročitao, mislim da je bio kur'anski ajet ne znam tačno, al ide .. „i oni misle da su upućeni ali ustvari nisu“… i strah me je da ja možda nisam od tih, a da nisam, al opet me to brine, kako da budem siguran da me je Allah uputio i da ovo nije samo onako….?
Podrška: pitajucene@gmail.com
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Stanje slabosti i malaksalosti praktikovanja vjere kroz koje prolaziš je ono što uglavnom snalazi svakog čovjeka, na tebi je da ne dozovoliš da te to odvede u grijehe i ostavljanje sunneta (svega onog sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem).
Ovo je opisano u nekoliko hadisa u kojima je data smjernica kako da se musliman ponaša kada dođe u tu fazu i krizu.
Naime, bilježi imam Ahmed u svom Musnedu u nekoliko rivajeta od Abdullah ibn ‘Amra, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao stanje zanosa i slabosti u praktikovanju vjere, sve ove rivaje te je Šu'ajb Arnaut ocjenio vjerodostojnim osim jednog koji je dobar.
U prvom rivajetu kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Svako djelo ima zanos (žar, ushit), a svaki zanos ima malaksalost (slabost), pa čija malaksalost bude na mom sunnetu on se je spasio, a čija malaksalost bude na onome što je mimo toga propao je”.
U drugom rivajetu: “Zaista svaki pobožnjak prolazi kroz stanje zanosa, a svaki zanos ima (period) malaksalost ili prema sunnetu ili prema novotariji. Pa onaj čija malaksalost bude na sunnetu ostao je na uputi, a onaj čija malaksalost bude na nečemu mimo toga propao je”.
U trećem rivajetu je došlo da je Abdullah ibn ‘Amr, radijallahu anhu, spomenuo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ljude koji se mnogo trude u činjenju ibadeta, pa je rekao: “To je žar islama i njegov ushit, a svaki žar ima zanos a svaki zanos malaksalost (period slabosti). Pa čija malaksalost bude na umjerenosti i sunnetu to je pravi put (kojim treba ići), a čija malaksalost bude na grijesima taj je propao”.
U četvrtom rivajetu je Abdullah ibn ‘Amr, radijallahu anhu, spomenuo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ljude od njegovih ashaba koji se mnogo trude u ibadetima, pa je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “To je žar islama i njegov ushit, a svaki žar ima zanos a svaki zanos malaksalost (period slabosti). Pa čija malaksalost bude na Kitabu i sunnetu to je pravi put (kojim treba ići), a čija malaksalost bude na griješenju prema Allahu taj je propao”.
U petom rivajetu je došlo da je Abdullah ibn ‘Amr, radijallahu anhu, oženio neku ženu od Kurejšija pa joj nije prilazio jer se posvetio postu i namazu. To je spomenuto Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je rekao: “Posti svakog mjesaca tri dana”, a on odgovori: “Ja mogu više od toga”, sve dok nisu stigli do toga da mu je rekao: “Posti dan mrsi dan”.
Zatim mu je rekao: “Prouči Kur'an (hatmu) svakog mjeseca”, a on mu odgovori: “Ja zaista mogu više od toga”, pa mu reče: “Uči ga svakih petnaest dana”, a on odgovori da može više od toga, pa mu reče: “Uči ga svakih sedam dana”, sve dok mu nije rekao: “Uči ga svaka tri dana”. A onda je dodao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Svako djelo ima zanos (žar, ushit), a svaki zanos ima malaksalost (slabost), pa čija malaksalost bude na mom sunnetu on je se spasio, a čija malaksalost bude na onome što je mimo toga propao je”.
Značenje ovog hadisa sa svim njegovim rivajetima je pojašnjeno u sličnom hadisu kojeg bilježi Tirmizi u svom Džamiu od Ebu Saliha, radijallahu anhu, a kojeg su Tirmizi i Albani ocijenili dobrim.
U tom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Svaka stvar ima zanos, a svaki zanos ima malaksalost, pa ko bude umjeren izbjegavajući pretjerivanje u stanju zanosa i popustljivost u stanju malaksalosti, nadati je se da će uspjeti. A ako u njega budu upirali prstom (zbog njegovog pretjerivanja u zuhdu i ibadetu da bi postao poznat) ne računajte na njega (jer to radi da bi u njega upirali prstom)”.
Prema tome, na tebi je da budeš umjeren u pridržavanju vjere, da ne popuštaš od onog na čemu si bio niti da u jednom periodu pun zanosa i entuzijazma činiš što više dobrih djela a zatim zbog malaksalosti ostaviš sve ili budeš na ivici islama.
Svaki dan uči Kur'an, čitaj islamsku literaturu, klanjaj nafilu i slično, ali bez prenemaganja i samoopterećivanja. Ako si već spao ispod granice držanja sunneta, stresi sa sebe prašinu klonulosti, uspravi se i vrati se na sredinu.
Bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu laejhi ve sellem, rekao: “Činite dobra djela koliko ste u mogućnosti, jer zaista Allahu neće dosaditi sve dok vama ne dosadi”, takođe u istom hadisu: “Allahu je najdraže djelo ono koje se ustrajno radi pa makar bilo i malo”.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com