Zašto učimo ‘semiallahu li men hamidah’ i šta to znači?

Ve alejkumu-s-selam! U opisu namaza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nalazimo da je nakon dizanja sa ruku’a izgovarao: semiallahu limen hamideh! – pa zbog toga ove riječi izgovaramo u namazu (izgovara ih svako ko klanja samostalno a izgovara ih samo imam kada je zajednički namaz). Oni koji ne znaju Arapski jezik, u većini slučajeva, ne znaju šta to znači, a ako su pročitali prevod, opet ne bude im dovoljno jasno jer u našem jeziku obično se prevodi kao čuje Allah onog ko Ga hvali! Iako riječ semia doslovno znači…

čuje u ovom kontekstu dobija značenje idžabeta tj. odaziva se, pa bi precizniji prevod bio: ‘Odaziva se Allah onome ko Ga hvali!’. Dokaz, da riječ čuti dolazi u značenju odazivati, jeste u riječima Uzvišenog Allaha:
وَلَا تَكُونُوا۟ كَٱلَّذِينَ قَالُوا۟ سَمِعْنَا وَهُمْ لَا يَسْمَعُونَ
”i ne budite kao oni koji govore: “Slušamo!” – a ne slušaju.” (El-Enfal, 21) Prvo slušanje je u značenju slušanje riječi a drugo slušanje je u značenju da se ne odazivaju na ono što su čuli. Ovih primjera ima još, ali radi olakšanja shvatanja zadovoljit ćemo se samo sa ovim primjerom.

Kad bi značenje bilo samo čuo Allah glas nekog ko ga hvali, to ne znači da će onaj koji izgovara te riječi dobiti neke koristi, ali ako riječ prevedemo sa odaziva se Allah, onda onaj koji ih nakon što čuje semiallahu limen hamideh – što bude priprema i podsjetnik – izgovori, imat će korist. To je i razlog zašto nakon toga izgovaramo rabbena leke-l-hamd (Gospodaru naš Tebi pripada Zahvala!), a to je sve priprema za sedždu, koja je srž namaza i njegov najvažniji sastavni dio.

Sedžda predstavlja završetak rekata, a sve prije sedžde je poput predhodnice i pripreme za nju, i zato je rob najbliži Allahu dok je na sedždi, a najbolje stanje za čovjeka je ono u kojem je najbliži Uzvišenom Allahu, zbog toga je upućivanje dove na sedždi najbliže odgovoru. A Allah zna najbolje!

Na pitanje odgovorio:  prof.Abdullah Mujić

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com