Zašto Uzvišeni Allah za sebe u ovom ajetu kaže da je Vidljivi?

We alejkumusselam. Riječ Zahir koja je spomenuta u tom ajetu, a koja je prevedena kao Vidljivi znači dvije stvari:

Vidljivi

Uzvišeni

I oboje je tačno, jer Allah je od sveg vidljivog najvidljiviji, jer su Njegovi znakovi svuda oko nas i jer se naše povjerenje u naša čula i naš razum oslanja na naše znanje da nam ih je Allah dao, pa je bukvalno svako stvorenje znak Stvoritelja, a to zna onaj kome se Allah smiluje i srce mu otvori da zna i spozna.

Kako se naše povjerenje u čula i razum oslanja objektivno isključivo na vjeru u Boga?

Da bi čovjek uopšte mogao razmišljati i percipirati se mora oslanjati na razumske aksiome.[1] A da bi ti aksiomi bili pouzdani, trebaju nam dvije stvari:

1 – Vjera u Boga

2 – Vjera u Boga.

Kako to? Prva vjera u Boga treba nam kao temelj aksioma, tj. mora postojati aksiom svih aksioma koji je izvor tih aksioma, iz koga svi aksiomi crpe svoju aksiomnost. I taj aksiom svih aksioma mora biti razumno biće, nužnopostojeće i samoopstojeće o kome sve drugo – moguće-postojeće[2] – opstoji.

Druga vjera u Boga nam treba da bismo imali pouzdanja u razum. Kako to? Pa ako je razum samo produkt niza slučajnih besciljnih hemijskih događaja kroz historiju, na osnovu čega možemo imati pouzdanje u to da nam prenosi realnu sliku, tj. istinu? Na osnovu čega uopštemo možemo tvrditi bilo šta, pa i samo postojanje istine? Kako imati aksiome koji trebaju biti temelj istine? Štaviše, ateistički filozofi dosljedni svog ateizma idu do kraja i kažu da ne postoje ni razum ni aksiomi ni moral ni slobodna volja, već smo svi mi, zajedno sa onim što nazivamo razumom, moralom, voljom, sviješću, samo posljedica besciljnih slučajnih sudaranja atoma i molekula, koji su se, eto slučajno, vremenom nagomilavali i slučajno se desilo da budu u ovakvoj formi kakvu mi imamo. Dakle, produkt tih slučajnih procesa su i razum i svijest i moral i volja i, kako kaže Ričard Dokinz, moglo se lahko desiti se ti procesi odviju drugačije pa da imamo neke drugačije logičke aksiome, poput toga da 1 i 1 nisu dva, i poput toga da nešto može istovremeno i postojati i nepostojati, ili da ne postoje uzroci i posljedice, itd. To je, po njima, moguće isto kao što je moguće da bismo imali 6 prstiju umjesto 5 da je kojim slučajem evolucija krenula nekim drugim tokom. Kada ovo znamo onda je stvarno paradoksalno ateističko pozivanje na razum. I upravo zbog ovoga smo na početku rekli da je ateizam antiracionalan.

—————

[1] Ovdje pod aksiomima mislim na nužna razumska znanja koja se ne dokazuju već se njima dokazuje.

[2] Zatim, moguće-postojeći bitak je nasuprot nužnopostojećem. Moguće postojeće je ono što postoji a moglo je i da ne postoji, i ono što ne postoji ali nije razumski nemoguće da postoji. Sav moguće-postojeći bitak je ovisan o nečemu drugom i mora imati na kraju lanca nužnopostojeće biće od kojeg sav moguće-postojeći bitak crpi svoje postojanje, zbog razumske nemogućnosti beskonačnog lanca stvari čije postojanje i opstojanje zavise o nečemu drugom.