Želio bih da mi objasnite značenje obožavanja ili robovanja u islamu.

Robovanje muslimana Allahu, dž. š., imperativ je koji Allah, dž. š., navodi u Svojoj Knjizi  i zbog kojeg je slao poslanike, kao što kaže Allah, dž. š.: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allahu se klanjajte, a kumira (taguta) se klonite!’” (En-Nahl, 36)
U leksičkom smislu, termin “ubudijje” (robovanje) uzet je od riječi “ta‘bid” (izgradnja, popločavanje, porobljavanje, podjarmljivanje). Tako se kaže: “abbedtu et-tarika”, što u prijevodu znači: “učinio sam put prohodnim”. Robovanje Allahu, dž. š., od strane roba ima dva značenja: opće i posebno. Ako se pod ovim pojmom podrazumijeva podjarmljen i prinuđen, onda on nosi opće značenje i obuhvata sva stvorenja, nebeske i zemaljske svjetove, razumno i nerazumno, mrtvo i živo, aktivno i pasivno, kafira i vjernika, dobrog i lošeg. Allah, dž. š., stvorio je sve što postoji i On upravlja svim postojećim, sve je Njemu potčinjeno. Sve stvoreno ima granicu kod koje mora stati. Ako se pod terminom rob (abid) podrazumijeva obožavanje Allaha, dž. š., i pokornost Njegovim naređenjima, onda on obuhvata samo vjernike, a isključuje nevjernike, jer su vjernici istinski robovi Allahu, dž. š., koji u svom vjerovanju obuhvataju tri principa: (1) tevhidur-rububijje (vjerovanje da je samo Allah, dž. š., Tvorac i Gospodar svega), (2) tevhidul-uluhijje (da se samo Njemu čini ibadet) i (3) tevhidul-esmai vas-sifat (vjerovanje da samo Njemu pripadaju lijepa imena i svojstva savršenstva).
Vjernici nikoga ne smatraju ravnim Njemu. Allah, dž. š., u kazivanju o Iblisu kaže: “Gospodaru moj”, reče ,  “zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit ću se da ih sve zavedem, osim među njima Tvojih robova iskrenih.”  “Ovo je pravi put k Meni”, reče On.  “Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih.” (El-Hidžr, 39–42)
Što se tiče ubudijjeta (obožavanja) koje je Allah, dž. š., naredio, to je termin koji obuhvata sve ono što Allah, dž. š., voli i čime je zadovoljan, bilo da se radi o lijepom govoru, vanjskim i unutarnjim djelima ili odricanju od svega onoga što je u suprotnosti sa nabrojanim. Tako se pod ovom definicijom podrazumijevaju: šehadet (svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, dž. š., i da je Muhammed, ﷺ, Njegov rob i poslanik), namaz, hadž, post, džihad (borba) na Allahovom, dž. š., putu, naređivanje dobrih, a odvraćanje od loših djela, vjerovanje u Allaha, dž. š., Njegove meleke, Njegove poslanike, Sudnji dan…  Suština  ovog ibadeta jeste ihlas (iskrenost) koji čini da namjera roba bude isključivo zadovoljstvo Allaha, dž. š., i lijep položaj u kući ahiretskoj. Uzvišeni Allah kaže: “A od nje (razbuktale Vatre) daleko će biti onaj koji se Allaha bojao, onaj koji dio imetka svog udjeljuje, da bi se očistio, ne očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati, već jedino da bi naklonost Gospodara svoga Svevišnjeg stekao, i on će, zbilja, zadovoljan biti!” (El-Lejl, 17–21)
Odmah nakon ihlasa dolazi sidk (iskrenost): da vjernik sa svoje strane uloži trud u pokornosti i činjenju onoga što je Allah, dž. š., naredio, a da se kloni onoga što je Allah, dž. š., zabranio, da se sprema za susret sa Njim, da se kloni slabosti i lijenosti, te da svoju dušu sačuva od strasti i žudnje za ovim svijetom. Uzvišeni Allah kaže: “O, vjernici, bojte se Allaha i budite sa onima koji su iskreni!” (Et-Tevba, 119)
Slijeđenje (mutabe’a) Allahovog poslanika Muhammeda, ﷺ, također je neophodno i neizostavno. Tako Allahov, dž. š., rob, vjernik, obožava Allaha, dž. š., shodno onome što je Allah, dž. š., propisao, a ne kako to kome padne na pamet ili izmišljajući razne novotarije. Ovo je značenje slijeđenja Allahovog Poslanika, ﷺ. Znači, ihlas, sidk i mutabe’a su neophodni. Ako smo ovo dobro apsolvirali, onda postajemo svjesni činjenice da se u robovanje ljudima ubraja sve ono što je u suprotnosti sa ovim pojmovima. Rijaluk (licemjerstvo, dvoličnost, pretvaranje) predstavlja vid robovanja ljudima. Širk je vid robovanja ljudima. Napuštanje obaveza prema Allahu, dž. š., kako bi se pokušali ljudi zadovoljiti (čime se izaziva srdžba Gospodara), također je vid obožavanja ljudi. Svaki onaj ko bude davao prednost svojim prohtjevima u odnosu na pokornost svome Gospodaru izašao je izvan okvira i granica smisla značenja ubudijjeta (robovanja Uzvišenom Allahu) i proturječio je ispravnom putu. Zbog toga je Allahov Poslanik, ﷺ, izrekao sljedeći hadis: “Ponižen je i propao je rob dinara (zlatnika)! Ponižen je i propao je rob dirhema (srebrenjaka)! Ponižen je i propao je rob odjeće! Ponižen je i propao je rob kadife! Ako mu se nešto dâ, bude zadovoljan, a ako mu se uskrati, rasrdi se, postane bijedan i klone. Ako se trnom ubode, ne izvlači ga.”
Robovanje Allahu, dž. š., spaja i obuhvata ljubav, strah i nadu. Rob voli svoga Gospodara, strahuje i plaši se Njegove kazne i nada se Njegovoj milosti i nagradi. Ovo su tri osnovna temelja na kojima počiva robovanje Allahu, dž. š.
Robovanje Allahu, dž. š., čast je, a ne poniženje, kao što jedan pjesnik kaže:
Ono što mi je povećalo čast i ugled,
i zamalo što nisam zbog toga zakoračio nogom na zvijezdu Sureju,
jeste moje potpadanje pod Tvoje riječi: “O, Moji robovi!”,
i što si Ahmeda učinio mojim poslanikom.

Molimo Uzvišenog Allaha da nas učini Svojim iskrenim robovima! Neka je selam i spas na Allahovog poslanika Muhammeda!

Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 8.