Ženidba hanefije sa sufijkom

Alejkumusselam.

Da bi brak bio šerijatski ispravan mora da ispuni sljedeće ruknove i šartove:

Što se tiče ruknova to su:

1- da supružnici nemaju šerijatske prepreke za ženidbu, poput rodbinstva po mlijeku,
2- ponuda i pristanak.

A šartovi ispravnog braka su:

1- određivanje supružnika,
2- zadovoljstvo sa obje strane,
3- dozvola velija (staratelja),
4- dva pravedna svjedoka muslimana ili razglašavanje da je brak sklopljen.

Dok je po ispravnom stavu učenjaka mehr (vjenčani dar) vadžib a ne šart valjanosti braka. Svaki brak koji ispunjava ove ruknove i šartove je ispravan, a ako nedostaje bilo koji od njih brak je neispravan. Naravno, oko nekih šartova valjanosti braka (poput dozvole staratelja) postoji razilaženje među mezhebima, s tim da to nije predmet ovog pitanja.

Sa druge strane, muslimanu je dozvoljeno da od žena ženi muslimanku i kitabijku (uz ispunjenje određenih šartova koji su spomenuti u suri El-Maide). A muslimanka može da bude ona koja praktikuje vjeru ili ona koja je nemarna u izvršavanju vjerskih obaveza ali sebe smatra muslimankom. Pa ako je od onih koje su nemarne u obavljanju namaza ili ga uopće ne obavljaju, ne poste i slično i ne ostavljaju jasne harame, Islam takve “muslimanke” je jako upitan te treba izbjegavati ženidbu sa njome. A muslimanka koja praktikuje vjeru može biti od onih koja je na ispravnoj akidi Ehli sunneta vel džemata (oko čije ženidbe nema spora) ili može da slijedi neku novotariju u akidi poput sufizma.

A pošto sufizam kao zabludjela skupina i sekta ima svoje razne stepene dalaleta, tj. neki od njih samo praktikuju novotarski sufijski zikr i tome slično, dok su drugi u svojoj stranputici otišli skroz daleko pa čak i u kufr, ženidba sa ženom koja slijedi neki sufijski tarikat zavisi od njenog stanja, tj. od stanja dalaleta na kom se nalazi.

Pa tako sufijka koja je na akidi Ibn Arebija, Haladža, Ibn Seb’ina i njima sličnih, tj. akidi ITIHADA (vjerovanja da sve što postoji da je dio bića Uzvišenog Allaha) i HULULA (vjerovanja da se Uzvišeni Allah utjelovio u nekom od svojih stvorenja), takvu sufijku nije dozvoljeno ženiti jer je na akidi koja je izvodi iz Islama. Sve druge sufijke čiji sufizam ih ne izvodi iz Islama je u osnovi dozvoljeno ženiti i sa njima je brak valjan, s tim da to nekada može biti haram, pokuđeno ili da bude preče da se ne ženi ovisno od stanja same sufijke.

Tako ona koja samo prisustvuje sufijskim zikrovima a ne poziva u sufizam i nije čvrsto ubijeđena u njihovu akidu nije poput one koja je ogrezla u slijeđenju određenog šejha i koja smatra da je pravi istinski Islam ustvari taj tarikatski, sufijski.

Zato savjetujem svakog onoga ko dođe u situaciju da ženi djevojku koja je pod uticajem sufizma da ako je u stanju da je odvrati od sufizma, sufijskih druženja, šejhova i zikrova, njihove literature i slično, da nema smetnje da takvu muslimanku ženi. U protivnom, ako je ta sufijka toliko “zagrizla” u sufizam da je teško da će ga ostaviti, a da ne spominjemo onu koja se učvrstila na tome, poziva u sufizam i koja je sufijski daija, ženidbe sa takvom se u najmanjem treba kloniti zbog mogućih negativnih posljedica na akidu samog muža, njegove rodbine i djece.

A što se tiče toga da li je običan musliman sljedbenik nekog fikhskog mezheba i da li je musliman uopće obavezan da slijedi neki određeni fikhski mezheb, o tome je već bilo govora pa nema potrebe da se ponavlja. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com