Da li je dozvoljeno da musliman vjernik, koji uveliko prakticira vjeru (što se može primijetiti i na osnovu njegovog fizičkog izgleda) za brak odabire suprugu koja ne nosi hidžab (koja nerijetko nema ni namaz), a sve sa nijetom da joj čini da’vu u braku i tako zaradi dobro djelo? Da li je to stvar vjere ili stvar požude, to je njegova stvar, uglavnom, kod ljudi koji ne prakticiraju islam to izaziva zbunjenost i navodi ih na zaključak da su otkrivene djevojke u mnogo boljem položaju od pokrivenih djevojaka, jer one svojim izgledom zavedu veoma dobrog muslimana, koji nema poroka, pa čak ni lošeg rječnika, a potom se i udaju za njega, dok pokrivene djevojke ne pokazuju ni 2% svoje ljepote i, haman, kako takve da se udaju. Dakle, da li je dozvoljeno takvo ponašanje braće muslimana u ovakvom vremenu fitne kada je puno prioritetnije pružiti dom i zaštitu muslimanki koja je pokorna Allahu, za koju neće morati da se sekira da li će i kada će se pokriti. I što je još važnije, ako se ostala braća povedu za tim primjerom, da li to znači da muslimankama koje prakticiraju vjeru za izbor bračnog druga ostaju džahili (da nas Allah sačuva)?
Podrška: pitajucene@gmail.com
Na samom početku odgovora smatram da ova pojava, hvala Allahu, i nije česta i tako je treba i posmatrati. Veoma su rijetka braća koja za svoga životnog saputnika biraju osobu koja u samom početku ne nosi islamsku nošnju.
Da bi ovaj odgovor bio potpun, treba se dotaknuti mnogih pitanja, a mi ćemo spomenuti neka od njih, a neka ćemo ciljano preskočiti ne želeći da ovaj odgovor bude preopširan.
Govoreći o svojstvima žena radi kojih se muškarci odlučuju na stupanje u bračnu zajednicu sa određenom ženom, Allahov Poslanik je rekao: ”Ženu udaju četiri svojstva: imetak, porijeklo, ljepota, i njena vjere, a ti odaberi vjernicu, ruke ti se uprašile.” (Muttefekun alejhi)
Ovaj hadis jasno stavlja na znanje da je vjera najbitnije svojstvo na koje prosac treba da pazi prilikom odabira nevjeste.
U osnovi, vjera žene i njen odnos prema vjeri danas, kao nikada prije, manifestira se kroz njenu odjeću. Žena koja u današnje vrijeme smogne snage i javno izađe pokrivena onako kako to od nje traži njen Gospodar, na taj način nedvosmisleno pokazuje na kojem se mjestu kod nje nalazi islam.
S druge strane, žena koja na ulicu izlazi otkrivena, a ako na to još pridodamo činjenicu da i namaz redovno ne obavlja, svojim ponašanjem pokazuje svoj odnos prema islamu.
Ovo nikako ne znači da su sve pokrivene žene apriore u svakom pogledu bolje od svih onih koje ne nose propisani hidžab, jer se može desiti, zbog određenih okolnosti, da žena ne nosi hidžab a da je u mnogim drugim pitanjima nadmašila one koje u javnost izlaze pokrivene. Ali, ne sumnjam da su to veoma rijetke situacije, na osnovu kojih se ne mogu graditi pravila.
Ja lično smatram da je mnogo prioritetnije da čovjek koji želi da se ženi, buduću suprugu treba da traži u krugovima pokrivenih sestara. Jer ako čovjek koji želi da samo nekoliko sati putuje autobusom, iz jednog grada u drugi, gleda do koga će sjesti, kako mu se ne bi desilo da sjedne kod nekoga ko će ga oneraspoložiti u tih nekoliko sati, onda je mnogo preče da dobro pazi koga će uzeti za svoga životnog druga.
U pogledu odabira bračnog druga mnogi često pogriješe, nekada zaborave da je uputa od Uzvišenog Allaha, a nekada to čine zato što su zaslijepljeni ljepotom osobe koju prose, pa tako počnu da tragaju za životnim drugom u krugovima žena koje ni pod razno ne bi trebale da budu predmetom odabira bračnog druga.
Trenutno zaslijepljen čovjek zaboravlja na posljedice koje ga mogu čekati na tom njegovom putu. Zaboravi da će on sam biti uskraćen mnogih svojih prava, jer žena koja nije shvatila da je obavezna da se pokori svome Gospodaru, nerijetko ne želi ni da bude pokorna svome mužu. Zaboravi da će u velikom broju slučajeva nakon kraćeg vremena on sa tom ženom dobiti djecu, koja će nakon određenog perioda biti najveći razlog zbog čega neće htjeti da se razvede od nje, pa makar ona i ne željela da živi islamskim načinom života. Zaboravi da se od te žene očekuje da odgoji njegovu djecu, a čemu će ih ona odgojiti kada ona sama treba da bude odgajana. Zaboravi da baš ta žena koju je od odabrao i želi da je poziva u vjeru kroz brak, isto tako, ciljano ili ne, veliki je pozivalac njega u ono na čemu se ona nalazi. Pa ćemo tako vidjeti da su određena braća, nakon što su bili čvrsti na putu istine, ostavili taj put, a jedan od razloga je bio upravo taj, slabost žene.
Sve spomenuto nikako ne znači da čovjek ne treba da oženi otkrivenu ženu. Tako, npr., ako bi čovjek znao o određenoj osobi da je moralna, čestita, da redovno obavlja namaz, da ostavlja velike grijehe, da voli Allaha i Njegova Poslanika, ali jednostavno iz nekih okolnosti još nije smogla snage da donese odluku o nošenju hidžaba, ili je možda imala probleme u porodici zbog hidžaba, smatram da u nekim takvim okolnostima, iako su to rijetke situacije, čovjek i tu opciju ne treba totalno isključiti.
Sve spomenuto podjednako i mnogo više odnosi se na naše sestre koje bi da se udaju za muškarca koji ne prakticira vjeru, pošto je općepoznato da je općenito utjecaj muža na ženu mnogo veći nego utjecaj žene na muža.
Kazao je Uzvišeni Allah: ”Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci su za čestite žene.” (En-Nur, 26)
A Allah najbolje zna.
Pezić Elvedin, prof.
______________
Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/