Oko pitanja učenja Kur’ana bez abdesta i u stanju džunubluka učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Ispravno je da je dozvoljeno učiti Kur’an u stanju džunubluka kao i bez abdesta, svejedno učili ga napamet ili držeći Mushaf u rukama. S tim da je mustehab (preporučeno) da se uči pod abdestom i u stanju čistoće oko čega nema razilaženja među učenjacima.

Dokaz da je dozvoljeno učiti bez abdesta i u stanju džunubluka je hadis od Aiše, radijallahu anha, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu u kojem ona kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjao Allaha u svakom stanju”. A pod spominjanjem Allaha ulazi i učenje Kur’ana. A hadis u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kur’an ne dodiruje osim onaj koji je čist“, bilježe ga Malik, Nesai’ i Ibn Hibban. Kao i hadis od Alije, radijallahu anhu, u kojem kaže: “Poučavao nas je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Kur’anu ako nije bio džunub“, a bilježe ga Ebu Davud, Nesai’, Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed i Ibn Hibban. Oba ova hadisa su slabi te se ne mogu uzeti kao dokaz po ovim pitanjima, pojašnjenje slabosti ovih hadisa uzelo bi mnogo prostora.

A što se tiče učenja Kur’ana u ležećem položaju, od adaba učenja Kur’ana je da se uči pod abdestom, u sjedećem položaju okrenut u pravcu Kible. Kada kažemo od adaba to znači da je lijepo učiti Kur’an na takav način, osim što je biti pod abdestom mustehab. A nema nikakve smetnje da se Kur’an uči u ležećem položaju jer nema dokaza koji to zabranjuje.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

Dozvoljeno je doviti na svim jezicima (svojim riječima) mimo arapskog kako u namazu (kao na sedždi na primjer) tako i van namaza, po ispravnom mišljenju učenjaka, jer je dova ustvari obraćanje Allahu, džele še’nuhu, a nije običan govor koji inače kvari namaz. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

Dobra djela po Islamu, tj. ona koja se u Islamu smatraju dobrim djelima, poput sadake, održavanja rodbinskih veza, pomaganje ljudima i slično, koja čine kjafiri (svi oni koji nisu muslimani) neće mu biti primljena niti će od njih imati koristi na Sudnjem danu jer im nedostaje šart (uslov) primanja tih djela a to je Islam. Jer uslov da bi nekome bila primljena dobra djela na Sudnjem danu je da je musliman i da je to djelo samo po sebi dobro u Islamu. A da bi neko bio musliman nakon objave Kur’ana mora vjerovati i prihvatiti poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. A što se tiče djela koje kjafiri smatraju dobrim, poput njihovog obavljanja raznih vrsta vjerskih obreda a u kojima, po Islamu, ima kufra i širka to je preče da ne bude prihvaćeno niti da bude nagrađen za njih.

A od jasnih dokaza koji ukazuju da se djela kjafira ne primaju i da im neće koristiti su sljedeći kur’anski ajeti:

– “A djela nevjernika su kao varka u ravnici u kojoj žedan vidi vodu, ali kad do tog mjesta dođe, ništa ne nađe – a zateći će da ga čeka kraj njega Allahova kazna i On će mu potpuno isplatiti račun njegov jer Allah veoma brzo obračunava – ili su kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi – a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati“. (En-Nur 39-40)

– “I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim (kjafira) koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti.” (El-Furkan 23)

Znači, Allah, dželle še’nuhu, njihova djela upoređuje sa varkom u ravnici (tj. fatamorganom) ili sa tminama nad dubokim morem , a trećem ajetu kaže da će njihova djela u prah i pepeo pretvoriti, tako da nema sumnje da oni od svojih djela neće imati nikakvu korist na Ahiretu. Oko ovoga nema razilaženja kod islamskih učenjaka.

Takođe, treba znati da Allah, džele še’nuhu, nagrađuje kjafira za njihova dobra djela koja čine odmah na dunjaluku poput djece, opskrbe (rizka), zdravlja i drugih dunjalučkih blagodati, a da od njih nemaju koristi na Ahiretu. A dokaz za to je hadis koji bilježi Muslim u svom Sahihu (7268) od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista Allah za dobro djelo koje učini mu’min dadne mu nagradu na dunjaluka i nagradi ga za njega na Ahiretu, a kafir za dobra djela koja radi na dunjaluku radi Allaha Allah ga zbog toga hrani tako da kada dođe na Ahiret neće imati dobrih djela za koja bi bio nagrađen“.

Kaže imam Nevevi u svom komentaru Muslimovog Sahiha (9/184): “Složni su islamski učenjaci da kjafir koji umre na kufru da neće imati nagrade na Ahiretu, niti će na Ahiretu biti nagrađen zbog djela koja je radio na dunjaluku približavajući se njima Allahu. Jasno je došlo u ovom hadisu da će on bit opskrbljivan na dunjaluku zbog dobrih djela koja je radio, tj. koja je radio približavajući se sa njima Allahu od djela za čiju valjanost nije uslov nijet, poput održavanja rodbinskih veza, sadake, oslobađanja robova, gostoprimstva, rada na dobrobiti (ljudima) i tome slično. A mu’minu će se nagrada za njegova dobra djela sačuvati za Ahiret a još će biti nagrađen za njih takođe i na dunjaluku, nema smetnje da bude nagrađen za njih i na dunjaluku i na Ahiretu. Ovo je došlo u šerijatu pa je vadžib vjerovati u to“.

Takođe je došlo u hadisu kojeg bilježi Buharija da će kjafir koji primi Islam i ustraje na tome biti nagrađen za dobra djela koja je radio kao kjafir.

Zbog svega gore spomenutog, na tebi je da se trudiš i koristiš razne metode da privoliš svoje roditelje da i oni prihvate Islam, ako im želiš dobro u što nema sumnje. A ako ne uspiješ u tome nemoj da se žalostiš, Allah upućuje na pravi put onoga koga On hoće, jer i roditelji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem su umrli na kufru i na njih se odnose gore spomenuti propisi.

Od Islama je da svojim roditeljima činiš što više dobročinstva bez obzira na njihovo vjersko stanje, jer su oni sebeb (razlog) tvog postojanja a Islam to ne zanemaruje. Što više dovi za njih da im Allah otvori srce za Islam a njihova uputa je u Allahovim rukama.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

Iz pitanja se razumije da ti hoćeš da naučiš ono što se kod nas zove sufara (uvod u kur’ansko pismo), a ne arapski jezik. Najbolje je ako imaš mogućnosti da ideš na kurs ili kod nekoga ko poučava kur’anskom pismu i učenju Kur’ana. Jer trebaš znati da se čitanje Kur’ana kod muslimana uvijek uzimalo usmeno i da čovjek ne može potpuno ispravno naučiti čitanje Kur’ana a da ga neko ne preslušava i ispravlja. A ako nemaš druge mogućnosti onda trebaš učiti sa interneta, kaseta, programa koji su namijenjeni za tu svrhu.

PITANJE: Moji roditelji su hrišćani (pravoslavci), a verovatno ste upoznati sa običajem slavljenja Božića, Uskrsa i Slava, pa me interesuje kakav bi moj odnos prema svemu tome trebao da bude. Za Slavu nam u kuću dolaze gosti, kada svome ocu oko svega pomažem, a ne bih želeo da učinim nečto sto bi ih uvredilo jer to nisu zaslužili.

ODGOVOR: Nije dozvoljeno muslimanu da sudjeluje u proslavljanju nemuslimanskih praznika, niti da pokazuje radost i sreću povodom tih praznika. Nije mu dozvoljeno da obustavi svoje uobičajene poslove u tim danima svejedno bili ti poslovi vjerski ili dunjalučki jer je to od zabranjenog oponašanja nevjernika i njihovo pomaganje na batilu (neistini). Potvrđeno je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao u rivajetu od Ibn Omera, radijallahu anhuma: “Ko oponaša jedan narod on je od njih” (bilježi ga Ebu Davud a vjerodostojnim ga ocjenjuju Iraki i Albani a dobrim Ibn Hadžer). Takođe, kaže Uzvišeni: “Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava“. (El-Maide, 2)

Znači, ovi šerijatski tekstovi upućuju da je muslimanima zabranjeno oponašanje nemuslimana u njihovim vjerskim običajima, kao i učestvovanje i pomaganje u tome. Jer su njihovi vjerski običaji zasnovani na kufru, širku, iskrivljenom tumačenju i batilu, a oponašanje, učestvovanje i pomaganje nemuslimana u tome predstavlja vid potvrđivanja, saglasnosti i potpomaganja onoga na čemu su od batila, a to muslimanu nije dozvoljeno.

Ti svojim roditeljima možeš da činiš dobročinstvo na drugi način a ne učestvovanjem i potpomaganjem u onome što je zabranjeno u Islamu. Takođe, nije ti dozvoljeno da im budeš poslušan u ovome jer to predstavlja poslušnost stvorenju u griješenju Stvoritelju. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu: “Nema poslušnosti stvorenju u neposlušnosti Stvoritelju” (bilježi ga Ahmed, Ibn Huzejme, Taberani i ostali).

Naravno, ti trebaš na najljepši način da objasniš svojim roditeljima zašto ne možeš da učestvuješ sa njima i da im pomažeš u tome. A ako nema drugog načina nađi neke izgovore da izbjegneš učestvovanje u takvim prilikama. Molimo Allaha da ti olakša te situacije.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

AlejkumusSelam!

Čovječija krv je čista po ispravnom stavu učenjaka, jer nema dokaza koji ukazuje na nečistoću ljuske krvi (za razliku od krvi hajza za koju postoje dokazi koji upućuju da je nečista). Takođe, izlazak krvi nakon abdesta ili u toku abdesta ne kvari abdest. Dokaz za to je ono što se prenosi od ashaba da su vodili bitke pri čemu bi ukrvavili svoja tijela i odjeću, zatim bi klanjali sa postojećim krvavim ranama a da ne bi uzimali abdest zbog toga. A od najjačih dokaza po ovom pitanju je ono što je uradio Omer, radijallahu anhu, kada je bio proboden nožem na sabah namazu od čega je i umro. Nakon što je proboden povratila mu se svijet, pa su ga obavijestili da nije dovršio sabah namaz, on je onda klanjao a iz rane mu je tekla krv. Ovu predaju bilježi imam Malik u svom Muvetteu sa vjerodostojnim senedom.

Ovo je uradio Omer, radijallahu anhu, u prisustvu ashaba, što znači da su tako naučili od Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem. Bilježi Ibn ebi Šejbe u svom Musannefu da je Ibn Omer, radijallahu anhuma, istisnuo bubuljicu na svom tijelu pa mu je izašla krv i nije promijenio abdest a zatim je klanjao. Kaže Ibn Hadžer u “Fethul-bariju” (1/282) da je ova predaja vjerodostojna. I još mnogo drugih predaja od ashaba koje ukazuju da zbog izlaska krvi nisu mijenjali abdest.

Prema tome, krvarenje desni pri pranju zuba ne kvari prethodno uzeti abdest.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić