Lijepo je da se zekjat na određeni imetak daje u toj vrsti imetka. Iz ovog pravila se izdvaja trgovačka roba, čija se vrijednost procjenjuje i daje zekjat na tu vrijednost u novcu. Ako čovjek koji je obavezan dati zekjat bude vidio za shodno da kupi neku stvar koja je nužno potrebna siromahu, kao što je odjeća, ili nešto slično, dozvoljeno mu je to učiniti, po ispravnijem mišljenju isl. uleme.
odgovorio: ŠEJH IBN DŽIBRIN

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Ako su osobe kojima čovjek pozajmljuje novac bogate, i u mogučnosti da, kada god se od njih zatraži dug, vrate taj dug, onda je obavezan davati zekjat na njega na kraju svake godine. Taj novac se smatra njegovim vlasništvom, a oni koji su ga pozajmili dođu kao privremeni povjerenici nad tim imetkom. U slučaju da njegov novac pozajmi siromah koji ga ne može vratiti (onda kada on to bude htio) ili osoba koja nije siromašna, ali je nemarna u vračanju duga, po ispravnijem mišljenju isl. učenjaka, nije obavezan davati zekjat na taj dug. Nakon što uzme svoj novac od simomaha ili onog koji namjerno odugovlači s dugom, i prođe godina dana od tog trenutka, obavezan je dati zekjat na njega.
odgovrio: ŠEJH IBN BAZ

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Zekjat se daje na steknutu najamninu (zakupninu) nakon što prođe godina dana od njenog posjedovanja. Ako čovjek potroši tu najamninu prije isteka godine spada sa njega obaveza zekjata. Što se tiče vrijednosti zgrade na nju se ne daje zekjat, jer nije ponuđena na prodaju. Inače kada su u pitanju stvari koje se upotrebljavaju ili iznajmljuju, zekjat se daje na novac zarađen preko njih, a ne na njihovu vrijednost.
odgovorio: ŠEJH IBN DŽIBRIN

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Postoje razilaž‍enja među islamskim učenjacima kada je pitanju davanje zekjata na ‍ženski nakit koji je dostigao vrijednost nisaba i ne koristi se u trgovini. Ispravnije mišljenje je da je ‍žena obavezna davati zekjat na nakit nakon što on dostigne vrijednost nisaba (U pitanju prije ovoga pojasnili smo vrijednost nisaba na zlato i srebro.)

Dokazi za to su sljedeći:

-Uopštene riječi Poslanika, savs: “Onaj ko bude posjedovao zlato ili srebro, i ne bude davao zekjat na njih, njegov bok, čelo i leđa bit će ž‍igosani vatrenim pločama”

1 -Hadis Abdullaha ibn Omera ibn Asa u kome se navodi da je ž‍ena ušla kod Allahovog Poslanika, savs, zajedno sa svojom kćerkom. Na ruci njene kćeri bile su dvije zlatne narukvice. “Daješ li zekjat na te narukvice?”–upita Poslanik savs. “Ne” odgovori ž‍ena. “Dali bi bila sretna da te Allah zbog toga zaodjene vatrenim narukvicama na Sudnjem danu?”-upita ponovo Poslanik savs. U tom trenutku ž‍ena baci narukvice i reče: “Odsada pripadaju Allahu i Njegovom Poslaniku”

2-Prenosi se da je Ummu Seleme oblačila narukvice od zlata i da je upitala Poslanika: “Da li se ovo mo‍že smatrati blagom?”. “Ako je dostiglo vrijednost nisaba, i izdvoji se zekjat na njega, ne smatra se blagom”- odgovori joj Poslanik savs.

odgovorila: STALNA KOMISIJA ZA ŠERIJATSKA PITANJA (FETVE)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Es-Selamu alejkum!

Dragi moj brate, šejtan nastoji pokvariti međuljudske odnose, naročito između spuružnika.

Kada šejtan pošalje nekoga od svojih vojnika pa uspije razdvojiti dvoje, tada ga približi k sebi, prigrli ga, i kaže mu: “Ti, ti, ti si pravi.” (Muslim).

Da bi dao razvod braka svojoj suprugi nisu dovoljne glasine i priče, već jasni dokazi i dokumentacije.

Stoga ti savjetujem da se strpiš i da ne žuriš sve dok ne budeš ubjeđen (ne daj Allahu) da tvoja supruga radi ono što je strogo zabranjeno.

Međutim, sam njen rad u tom restoranu je (vjerovatno) sporan i zabranjen, jer priroda takvog posla na zapadu je svima poznata, pa ti je obaveza zabraniti suprugi da radi na takvom mjestu, a Allah najbolje zna.

Es-Selamu alejkum!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (02.04.2005)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com