AlejkumusSelam!

Namjerno izostavljanje jednog namaza po ispravnom mišljenju učenjaka ne predstavlja djelo kufra, svejedno iz kojeg razloga bilo, nego je veliki grijeh za koji se treba pokajati. Učenjaci su se razišli da li uopšte treba naklanjati taj namjerno propušteni namaz ili ne, većina učenjaka je na tome da treba.

Moje stanovište da je ostavljanje namaza kufr se odnosi na one ljude koji nikako nemaju namaz, svejedno bilo to da sebe smatraju muslimanima a nikada nisu klanjali ili da su nekad klanjali pa su potpuno ostavili namaz. Takođe, nema sumnje da i oni koji nekad klanjaju a nekad ne klanjaju da je nekad i kod takvih njihovo povremeno ostavljanje namaza djelo kufra, s tim da to zavisi od stanja.

Za jednog muslimana je veoma bitno da zna da je velika opasnost za njegovu vjeru ostavljanje namaza i da je to grijeh oko kojeg su se razišli učenajci da li izvodi iz islama ili ne. A pitanje ko od ovih osoba koje ostavljaju namaz a sebe smatraju muslimanima je izašao iz islama je pitanje koje rješavaju kadije i veoma učeni ljudi, nije na običnom muslimanu da se bavi time. To je veoma osjetljivo pitanje kojim se mogu baviti samo islamski stručnjaci koji imaju šerijatskog znanja, praktičnog iskustva i poznaju stanje ljudi. U medicinskoj terminologiji ovo pitanje bi potpalo pod “zarazno i interno” gdje nije dozvoljeno svakom da zalazi.

A što se tiče osoba kojima nenamjerno prođe sabah ili prespavaju zbog svega što si gore navela, naravno one ne potpadaju pod pitanje onog koji ostavlja namaz, zato što ono što uzrokuje njegovo ostavljanje namaza nije namjera ostavljanja namaza.

A od načina da se prevaziđu takve situacije u kojima konstantno prolazi namaz je da se pomogne sa spravama za buđenje (sat, mobitel…) i to tako što će mijenjati mjesto gdje ih ostavlja, tj. treba ih staviti na mjesto gdje mu nije lahko da ga ugasi, nego recimo, mora da ustane dok na nađe, ili da zaduži nekog ko će ga uporno buditi sve dok ga ne probudi i tako dalje.

Onome ko osjeti da mu opada iman poznato je što se može čuti i pročitati da treba što više učiti Kur’an, klanjati nafilu, slušanje dersova, razmišljanje o Allahu i Ahiretu, smrti itd. Međutim, neko će prigovoriti da za sve ovo navedeno on nema volje da radi a iman mu slabi, pa šta onda da uradi. Iz praktičnog života se može odgovoriti na ovo pitanje time što se potvrdilo u praksi da je u ovoj situaciji najbolje rješenje za muslimana da ne bi dalje tonuo u slabost da radi ono dobro djelo pri kojem osjeća slast i zadovoljstvo da ga radi u ime Allaha želeći od Njega nagradu a ujedno mu se time povećava i iman.

Ta dobra djela koja povećavaju muslimanima iman se razlikuju od osobe do osobe, nekom se povećava iman time što posjeti svog brata muslimana, nekom time što obiđe rodbinu, nekom što udijeli sadaku, nekom time da nasavjetuje svog brata, nekome time što brani svetinje islama i tako dalje. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Na ovo smo prije ukazali i rekli smo da je najbolja knjiga dova i zikrova “Hisnul muslim” pa se na nju vraćaj. Nije obavezno da musliman bude pod abdestom prilikom zikra i učenja Kur’ana napamet, pa tako nisi griješna što učiš dove i zikriš pred spavanje bez abdesta. Ne umišljaj sebi da si otišla na živcima jer svaki normalan čovjek se ne može danima smiriti kada vidi ili pročita nešto od ratnih strahota i stradanja bilo koga a kamoli tvog naroda, tako da nisi jedina koja se tako osjeća.

Isto tako, većina žena se teže snalazi sa djecom, pogotovu ako dođu ubrzo jedno za drugim i to je sasvim normalno, treba samo da sebi znaš prioritete. Ti sada ne možeš imati kuću sređenu, čistu, namještenu, sve na svom mjestu kao što je to bilo prije djece. Ali treba da znaš da to i nije toliko bitno, jer sad je važnije da samo paziš na djecu, njima uhizmetiš što im treba a ostalo što stigneš jer tako sve žene rade. A kad oni malo porastu ti ćeš opet moći da stižeš ono što je tvoj posao bez ikakvih problema. Pa nemoj radi ovog kratkog perioda gubiti živce kad će to sve brzo proć. Najvažnije u svemu je da se dovom obraćaš Allahu, subhaneh, da ti olakša i da ti da bereketa u vremenu da uradiš svoj posao, da se ne nerviraš bez potrebe, da sebi ne umišljaš, a On je Onaj koji se odaziva dovi svoga roba. Ve billahi tevfik!

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Poštovana sestro, jadno to tvoje dijete, nije dobro ni progledalo a vi ste već svašta na njemu eksperimentisali. Nisi trebala ići kod te žene jer, kao što smo spomenuli, saljevanje strava je paganski običaj koji nema oslonac u Šerijatu. Istinu je, na žalost, rekla tvoja majka da to muslimani rade, međutim to je zbog njihovog džehla i ljudske sklonosti ka praznovjerju. Sve su to posljedice njihove udaljenosti od vjere.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

AlejkumusSelam!

Nije dozvoljeno držanje pasa van kuće osim radi lova, čuvanja stada i usjeva. (Fethul-bari, Ibn Hadžer 5/7) Bilježe Buharija (2322) i Muslim (4106) u svojim Sahihima u rivajetu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko drži psa, mimo psa za čuvanje stoke, psa za lov i čuvanja usjeva, umanjuje mu se nagrada svakog dana za jedan kirat”, a u riajetu od Ibn Omera, radijallahu anhuma: “umanjuje mu se nagrada svakog dana za dva kirat

Čak oko samog držanja pasa radi čuvanja kuće prenose Ibn Kudame (El-Mugni 8/470) i drugi učenjaci da islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje po tom pitanju, jedni dozvoljavaju a drugi zabranjuju, s tim da oni koji dozvoljavaju bliže su ispravnom ako to kijasimo na dozvolu držanja zbog čuvanja usjeva i stoke.

Takođe, muslimanu nije dozvoljeno uvođenja psa u kuću, jer u kuću u kojoj boravi pas ne ulaze meleci kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu: “Meleci ne ulaze u kuću u kojoj ima pas i slika” (Buharija 3322). Prenosi El-‘Ajni u svom komentaru Buharijinog Sahiha (‘Umdetul-kari 17/378) da se pod melecima koji ne ulaze u kuću se misli na meleke mimo meleka čuvara koji prate čovjeka. Kaže imam Nevevi da se misli na meleke koji obilaze kuće sa rahmetom i istigfarom.

Učenjak Hattabi smatra da su psi i slike zbog koji meleci ne ulaze u kuću oni psi i one slike koje je zabranjeno imati uopće dok boravak pasa i posjedovanje slika u obliku u kojem ih je dozovljeno imati ne spračavaju ulazak meleka u kuću. Prema tome, nema sumnje da je zabranjeno držati pse ljubimce i da je to veliki munker (loše djelo po islamu).

A to kako ćeš prenijeti osobi koja već ima tog “ljubimca” u kući a da ne bude u tome kontraefekat, to zavisi od stanja same te osobe. Ako ta osoba praktikuje vjeru priđi joj sa strane vjere, tj. da to muslimanu vjera ne dozovljava i da je to u stvari samo oponašanje kjafira, itd. A ako ta osoba ne praktikuje vjeru, opet zavisi na kom je stepenu dalaleta: pa ako ne vjeruje uopće u Allah ili vjeruje ali ne klanja niti išta drugo praktikuje i tome slično, onda je preče sa šerijatske strane da tu osobu pozivaš, naravno na lijep način, u tevhid i vjerovanje u postojanje Stvoritelja. A ako vjeruje ali ne klanja to je veći grijeh od toga što drži psa ljubimca, pa je pozivaj na obavljanje namaza, pa kada se odazove tome i drugim ruknovima islama onda ima smisla da nabaciš i spornost držanja psa. Znači, treba voditi računa o prioritetima vjere, tevhid (upućivanje ibadeta samo Allahu) je najbitniji zatim namaz i tako redom. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

AlejkumusSelam!

Odgovor na ovo pitanje ne da nije komplikovan nego je dovoljno samo da čovjek pročita dva kur’anska ajeta iz sure En-Nisa’.

Kaže Uzvišeni: “Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše i sestre očeva vaših, i sestre matera vaših i bratične vaše, i sestrične vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose, – ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh -, i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre, – što je bilo, bilo je, Allah zaista prašta i samilostan je, -,

I udate žene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi propisi, – a ostale su vam dozvoljene. Ako želite da im vjenčane darove date i da se njima oženite, a ne da blud činite. A ženama vašim s kojima ste imali bračne odnose podajte vjenčane darove njihove kao što je propisano. I nije vam grehota ako se, poslije određenog vjenčanog dara, s njima nagodite. Allah zaista sva zna i mudar je”. (En-Nisa’ 23-24)

U prvom ajetu i na početku drugog Uzvišeni Allah nabraja koje žene je muslimanu zabranjeno oženiti, a onda kaže: “To su vam Allahovi propisi, – a ostale su vam dozvoljene“. Kažu mufessirima, poput Ibn Kesira, El-Džessasa, Ibnul-‘Arebija, Ibn Dževzija, S’adija, Rešida Ride i mnogih drugih, da se pod ovim riječima “>a ostale su vam dozvoljene” misli na sve žene koje nisu spomenute u prethodnom tekstu ajeta. Neki od njih, kao Rešid Rida u svom tefsiru “El-Menar” (5/7) i S’adi u svom tefsiru “Tejsiru el-kerimi er-rahman” (1/173), da bi stvar bila jasnija kažu “riječi Uzvišenog “a ostale su vam dozvoljene“, tj. poput kćerke amidže, kćerke daidže, kćerke tetke od oca i kćerke tetke od majke”.

Negirati ovo što je došlo u ova dva ajeta znači utjerivati Uzvišenog Allaha u laž a to je djelo kufra. Zato nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da je dozvoljeno oženiti kćerku amidže, didže i i tetki sa obe strane. I to je praksa muslimana od ashaba do dana današnjeg pa čak i u Turskoj. Nakon poznavanja ova dva ajeta (En-Nisa’ 23-24) suvišno je svako filozofiranje oko ove teme. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com