Alejkumusselam!

Sabah namaz kao i svaki drugi namaz mora se klanjati u njegovom namaskom vremenu a to je od zore pa do izlaska sunca. Jer kaže Uzvišeni: “Zaista je namaz stroga vremenski određena obaveza” (En-Nisa 103). Oko ovoga nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta. A što se tiče naklanjavanja namaza u šerijatskim tekstovima je došlo da se naklanjava namaz koji se zaboravi klanjati ili se prespava. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu mutefekun alejhi: “Ko prespava namaz ili ga zaboravi klanjati neka ga klanja kada se sjeti”, a u rivajetu: “Nema otkupa za to osim toga”.

A što se tiče prakse poznate kod nas Bošnjaka da se namjerno ostavljaju namazi, tj. ne klanjaju u njihovom namaskom vremenu, poput toga da namjerno ne klanja sabah u njegovom vremenu nego tzv. nakaze, ili da u toku dana ne klanja ni jedan namaz zbog posla ili nečeg sličnog, pa ih sve naveče naklanja. Još usto smatra da je to sasvim normalno. Ovakvo naklanjavanje nema osnova u Šerijatu. Jer je namjerno izostavljanje namaza tj. da se ne klanja u njegovom namaskom vremenu haram i veliki grijeh po idžmau učenjaka ovog Ummeta. Nego su se učenjaci razišli da li uopšte namjerno izostavljeni namaz u njegovom namaskom vremenu treba naklanjati. S tim da su složni da ko to uradi za jedan namaz da treba učiniti tevbu (pokajanje). Pa tako većina učenjaka smatra da nakon učinjene tevbe treba naklanjati taj propušteni namaz.

Neznanje i neispravna praksa kod mnogih muslimana po ovom pitanju je dostiglo vrhunac poigravanja sa vjerom. Dokle će muslimani biti tako precizni u dunjalučkim stvarima a tako nemarni čak nezainteresovani da nauče osnovne stvari vjere. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam!

Namjerno neklanjanje jednog namaza je veliki grijeh a po nekim učenjacima je djelo kufra, pa se tako nemoj igrati sa svojom vjerom. Musliman mora klanjati svaki namaz u njegovom namaskom vremenu ma u kakvom stanju bio, u avionu, kamionu, autobusu, bolnici, operacionom stolu, osim ako je musafir (putnik) ili bolesnik dozvoljeno spojiti i kratiti podne i ikindiju i akšam i jaciju. I to obavezan ga je obaviti u onakvom stanju kako može. Ako ne može osim sjedeći klanja sjedeći, ako ne može osim ležeći klanja ležeći, ako ne može uzeti abdest uzima tejemum. Musliman može naklanjati namaz koji je prespavao ili zaboravio klanjati kao što je došlo u hadisima. Dok oko naklanjavanja namjerno izostavljenih namaza svi su učenjaci složni da treba učiniti tevbu (pokajanje) a razišli su se oko toga da li uopšte treba naklanjati taj namaz, pa većina kaže da treba.

A što se tiče trudnice do kad treba klanjati odgovor je dok ne dobije nifas, tj. dok se ne porodi. Do tada ne smije ostavljati namaze, nema opravdanja da ne klanja i obavezna je da klanja u stanju kakvom može. Ako ne može zbog stomaka stojeći onda klanja sjedeći, ako ne može učiniti sedždu klanja tako što išareti odlazak na ruku’ i na sedždu, s tim da nema osnova činiti sedždu na kauču, stolu i slično. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Dozvoljeno je doviti na svim jezicima (svojim riječima) mimo arapskog kako u namazu (kao na sedždi na primjer) tako i van namaza, po ispravnom mišljenju učenjaka, jer je dova ustvari obraćanje Allahu, džele še’nuhu, a nije običan govor koji inače kvari namaz. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Dobra djela po Islamu, tj. ona koja se u Islamu smatraju dobrim djelima, poput sadake, održavanja rodbinskih veza, pomaganje ljudima i slično, koja čine kjafiri (svi oni koji nisu muslimani) neće mu biti primljena niti će od njih imati koristi na Sudnjem danu jer im nedostaje šart (uslov) primanja tih djela a to je Islam. Jer uslov da bi nekome bila primljena dobra djela na Sudnjem danu je da je musliman i da je to djelo samo po sebi dobro u Islamu. A da bi neko bio musliman nakon objave Kur’ana mora vjerovati i prihvatiti poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. A što se tiče djela koje kjafiri smatraju dobrim, poput njihovog obavljanja raznih vrsta vjerskih obreda a u kojima, po Islamu, ima kufra i širka to je preče da ne bude prihvaćeno niti da bude nagrađen za njih.

A od jasnih dokaza koji ukazuju da se djela kjafira ne primaju i da im neće koristiti su sljedeći kur’anski ajeti:

– “A djela nevjernika su kao varka u ravnici u kojoj žedan vidi vodu, ali kad do tog mjesta dođe, ništa ne nađe – a zateći će da ga čeka kraj njega Allahova kazna i On će mu potpuno isplatiti račun njegov jer Allah veoma brzo obračunava – ili su kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi – a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati“. (En-Nur 39-40)

– “I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim (kjafira) koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti.” (El-Furkan 23)

Znači, Allah, dželle še’nuhu, njihova djela upoređuje sa varkom u ravnici (tj. fatamorganom) ili sa tminama nad dubokim morem , a trećem ajetu kaže da će njihova djela u prah i pepeo pretvoriti, tako da nema sumnje da oni od svojih djela neće imati nikakvu korist na Ahiretu. Oko ovoga nema razilaženja kod islamskih učenjaka.

Takođe, treba znati da Allah, džele še’nuhu, nagrađuje kjafira za njihova dobra djela koja čine odmah na dunjaluku poput djece, opskrbe (rizka), zdravlja i drugih dunjalučkih blagodati, a da od njih nemaju koristi na Ahiretu. A dokaz za to je hadis koji bilježi Muslim u svom Sahihu (7268) od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista Allah za dobro djelo koje učini mu’min dadne mu nagradu na dunjaluka i nagradi ga za njega na Ahiretu, a kafir za dobra djela koja radi na dunjaluku radi Allaha Allah ga zbog toga hrani tako da kada dođe na Ahiret neće imati dobrih djela za koja bi bio nagrađen“.

Kaže imam Nevevi u svom komentaru Muslimovog Sahiha (9/184): “Složni su islamski učenjaci da kjafir koji umre na kufru da neće imati nagrade na Ahiretu, niti će na Ahiretu biti nagrađen zbog djela koja je radio na dunjaluku približavajući se njima Allahu. Jasno je došlo u ovom hadisu da će on bit opskrbljivan na dunjaluku zbog dobrih djela koja je radio, tj. koja je radio približavajući se sa njima Allahu od djela za čiju valjanost nije uslov nijet, poput održavanja rodbinskih veza, sadake, oslobađanja robova, gostoprimstva, rada na dobrobiti (ljudima) i tome slično. A mu’minu će se nagrada za njegova dobra djela sačuvati za Ahiret a još će biti nagrađen za njih takođe i na dunjaluku, nema smetnje da bude nagrađen za njih i na dunjaluku i na Ahiretu. Ovo je došlo u šerijatu pa je vadžib vjerovati u to“.

Takođe je došlo u hadisu kojeg bilježi Buharija da će kjafir koji primi Islam i ustraje na tome biti nagrađen za dobra djela koja je radio kao kjafir.

Zbog svega gore spomenutog, na tebi je da se trudiš i koristiš razne metode da privoliš svoje roditelje da i oni prihvate Islam, ako im želiš dobro u što nema sumnje. A ako ne uspiješ u tome nemoj da se žalostiš, Allah upućuje na pravi put onoga koga On hoće, jer i roditelji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem su umrli na kufru i na njih se odnose gore spomenuti propisi.

Od Islama je da svojim roditeljima činiš što više dobročinstva bez obzira na njihovo vjersko stanje, jer su oni sebeb (razlog) tvog postojanja a Islam to ne zanemaruje. Što više dovi za njih da im Allah otvori srce za Islam a njihova uputa je u Allahovim rukama.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Nije dozvoljeno muslimanu da sudjeluje u proslavljanju nemuslimanskih praznika, niti da pokazuje radost i sreću povodom tih praznika. Nije mu dozvoljeno da obustavi svoje uobičajene poslove u tim danima svejedno bili ti poslovi vjerski ili dunjalučki jer je to od zabranjenog oponašanja nevjernika i njihovo pomaganje na batilu (neistini). Potvrđeno je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao u rivajetu od Ibn Omera, radijallahu anhuma: “Ko oponaša jedan narod on je od njih” (bilježi ga Ebu Davud a vjerodostojnim ga ocjenjuju Iraki i Albani a dobrim Ibn Hadžer). Takođe, kaže Uzvišeni: “Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava“. (El-Maide, 2)

Znači, ovi šerijatski tekstovi upućuju da je muslimanima zabranjeno oponašanje nemuslimana u njihovim vjerskim običajima, kao i učestvovanje i pomaganje u tome. Jer su njihovi vjerski običaji zasnovani na kufru, širku, iskrivljenom tumačenju i batilu, a oponašanje, učestvovanje i pomaganje nemuslimana u tome predstavlja vid potvrđivanja, saglasnosti i potpomaganja onoga na čemu su od batila, a to muslimanu nije dozvoljeno.

Ti svojim roditeljima možeš da činiš dobročinstvo na drugi način a ne učestvovanjem i potpomaganjem u onome što je zabranjeno u Islamu. Takođe, nije ti dozvoljeno da im budeš poslušan u ovome jer to predstavlja poslušnost stvorenju u griješenju Stvoritelju. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu: “Nema poslušnosti stvorenju u neposlušnosti Stvoritelju” (bilježi ga Ahmed, Ibn Huzejme, Taberani i ostali).

Naravno, ti trebaš na najljepši način da objasniš svojim roditeljima zašto ne možeš da učestvuješ sa njima i da im pomažeš u tome. A ako nema drugog načina nađi neke izgovore da izbjegneš učestvovanje u takvim prilikama. Molimo Allaha da ti olakša te situacije.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com