Od dana koje je zabranjeno postiti je i prvi dan ramazanskog Bajrama. Pod ovom zabranom se misli samo na prvi dan a ne drugi i treći. Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Se’ida El-Hudrija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se poste dva dana: ramazanski Bajram i kurbanski Bajram. Prema tome, hadis jasno naglašava da je zabranjeno postiti dva dana pa onda u nastavku se navode ta dva dana: ramazanski Bajram i kurbanski Bajram, da je se mislilo na drugi i treći dan Bajrama onda bi u hadisu trebalo doći “dane Bajrama”, a ne dva dana. Prema tome, nema nikakve smetnje da postiš drugi dan Bajrama. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa :n-um.com

Alejkumusselam. Vi imate otprilike neke tri solucije i mogućnosti da riješite vaš veliki problem: stupanje u brak, zaruka bez ašikovanja ili prekidanje veze. Naravno da je jedno od rješenja da se vjenčate, ali sa ispunjenjem svih šartova braka: pristanak njenog stratelja, dva svjedoka, i slično, uz obavezu da je izdržavaš (hraniš, odijevaš, nađeš stan) i svega drugog što zahtijeva stupanje u brak koji je težak ugovor (kako je došlo u ajetu) kod Uzvišenog Allaha.

Pretpostavljam da vi ovo ne možete ispuniti, onda vam ostaje drugo rješenje, da se dogovorite oko ženidbe tj. da je isprosiš (što se kod nas zove zaruka) i prestanete sa sastajanjem i izlascima (ašikovanjem) sve dok ne budete u mogućnosti da se uzmete, tj. vjenčate. Ima i treća solucija, pošto nemate uslova niti mogućnosti da se uzmete, a nećete ili ne možete da se zaručite bez ašikovanja jer je ašikovanje haram što vam je poznato, onda prekinite sa tom vezom, raziđite se kao da nije ništa bilo. Ako se ne možete razići tj. prekinuti vezu ili nećete to da uradite, a niste u stanju da se uzmete, znajte da na haram način komunicirate, tj. aškujete. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa :n-um.com

Alejkumusselam.

1.Što se tiče davanja sadekatul-fitra u novcu, učenjaci po tom pitanju imaju dva stava:
Prvi stav – zabrana davanja sadekatul-fitra u novcu, tj. obaveza je dati u namirnicama poput ječma, datula, pšenice i grožđica (što je došlo u hadisima), kao i riži, brašnu, makaronama, grahu i slično. Ovo je stav većine učenjaka ovog Ummeta, od malikija, šafija, hanabila, zahirija i mnogih drugih. Oni smatraju da ko da u novcu da mu sadekatul-fitr nije ispravan, tj. kao da ga nije ni dao.
Najjači dokaz ovog stava je hadis Ibn Omera, radijallahu anhuma: “Propisao je Allahov Poslanik, sallallahu laejhi ve sellem, sadekatul-fitr sa’a (četiri pregršta) od datula, sa’a od ječma…”. Hadis je jasan da je propisano u namirnicama pa je tako davanje u novcu suprotno njegovoj naredbi i praksi kao i praksi ashaba. Sa druge strane, sadekatul-fitr je ibadet te se ne može obavljati osim kako je propisano. U njihovo doba je bilo novca i moglo je da se daje u novcu da je bilo propisano.
Drugi stav – je dozvola pored namirnica da se da i u novcu. Ovo se prenosi od Omera ibn Abdulaziza, Hasana El-Basrija, Ebu Hanife i ‘Ata’a.
Najjači dokaz sa kojim dokazuju svoj stav, mimo poznate uzrećice da je davanje u novcu korisnije za siromaha od hrane, je hadis: “Učinite ih neovisnim od prosidbe taj dan (misli se na Bajram)”. Ovaj dodatak koji se prenosi u nekim hadisima bilježe Bejheki i Darekutni, a prenisi ga Ebu Miš’ar od Nafie od Ibn Omera, radijallahu anhu. Ravija Ebu Miš’ar je slab a jedini se izdvojio u ovim rivajetima sa ovim dodatkom što nesumnjivo ukazuje na slabost tog dodatka. Ovaj hadis su Ibn Hadžer, Albani i mnogi drugi ocjenili slabim. Prema tome, oni nemaju dokaza za svoj stav osim razumskog ubjeđivanja da je to korisnije u ovo vrijeme, našto ostali odgovaraju da to znači da Zakonodavac (Uzvišeni Allah) i Njegov tumač vjere (Poslanik, sallallahu alehji ve sellem) nisu znali šta je korisnije pa Ummet obavezali davanjem hrane.
Postoji i treći stav učenjaka a što prenosi Nevevi u “El-Medžmu” od Ishaka i Ebu Sevra, da nije dozvoljeno davanje u novcu osim u nuždi. Slično ovome je ono što smatra Ibn Tejmije da ako je preovlađujuća korist u davanju novca da je tada dozvoljeno. A Ševkani u “Es-Sejlu el-džerrar” kaže da nije ispravno davanje u novcu osim ako nije moguće dati u hrani.
Od savremenih učenjaka koji obavezuju davanje samo u hrani su Bin Baz, Usejmin i Ebu Bekr El-Džezairi.
U svakom slučaju ispravnije i čistije od bilo kakve sumnje je dati sadekatul-fitr u hrani, a oni koji daju u novcu imaju u tome od selefa prethodnike s tim da je ibret u dokazu i praksi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Prema tome, najpreče je dati sadkatul-fitr u hrani siromašnim muslimanima koji praktikuju vjeru ili onima koje će to podstaknuti na vraćanje vjeri.

2.Oko dozvole davanja sadekatul-fitra kjafiru učenjaci imaju podijeljene stavove, a osnova je da se daje muslimanskoj sirotinji. Kaže Ibn El-Munzir: “Idžmau učenjaka je na stavu da nije ispravno davanje zekata zimiji (kjafiru u muslimanskoj zemlji koji plaća džizju), a imaju podijeljeno mišljenje oko sadekatul-fitra. Džumhur (većina) učenjaka, Malik, Lejs, Ahmed, Ebu Sevr i Šafija, smatraju da nije dozvoljeno davanje sadekatul-fitra kjafiru ili zimiji. Prenosi se od ‘Amr ibn Mejmuna, ‘Amr ibn Šerahbila i El-Hemedanija da su davali sadekatul-fitr monasima. A Ebu Hanife je dozvolio da se da kjafiru. Dokaz onih koji zabranjuju je hadis mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Muaza ibn Džebela, radijallahu anhu, u kojem je između ostalog došlo: “…Obavijesti ih da im je Allah propisao zekat koji se uzima od njihovih bogataša i vraća njihovim siromasima”. Hadis ukazuje na to da se zekat uzima od muslimana i daje muslimanima, a po većini učenjaka sadekatul-fitr se daje u iste fondove kao i zekat.
Također, treba imati u vidu da u narodnu kuhinju između ostalih dolaze bošnjaci muslimanskog porijekla koji ne praktikuju ništa od vjere ako uopće vjeruju u Allaha kao i veliki griješnici koji čine najveće grijehe, poput pijenja alkohola, ostavljanja namaza i posta.
Prema tome, ako u narodnu kuhinju dolaze kjafiri, bošnjaci koji ne praktikuju ništa od vjere kao i veliki griješnici (kojima ako bi se dalo pomagali bi se u griješenju Allahu) nije ispravno dati sadekatul-fitr u te kuhinje jer bi jedan njegov dio bio dat onima kojima nije dozvoljeno ili koje ne treba pomagati u griješenju. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa :n-um.com

Alejkumusselam.
Ako musliman položi novac na banku koja radi na kamatnom sistemu zato što je prinuđen na to, svejedno zbog toga što nema gdje čuvati veću svotu novca, ili zato što se ne može drugačije poslovati, ili iz nekog drugog opravdanog razloga, onda pred sobom ima nekoliko solucija šta da se uradi sa haram imetkom dobijenim putem kamate. Naravno, ovo kažemo računajući da je općepoznata stvar svakom muslimanu da se mora riješiti haram imetka.
Prva solucija je da se taj haram imetak uzme i koristi njime.
Nema razilaženja među učenjacima da uopćeno haram imetak nije dozvoljeno koristiti a u ovom slučaju dovoljan nam je hadis u kojem kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah je prokleo onog ko uzima kamatu, ko je daje, ko je zapisuje i dva svjedoka koji tome svjedoče”. (Muslim)
Druga solucija je da ostavimo taj haram imetak (kamatu) samoj banci, a koji svakako i jest imetak od banke, da se ona koristi njime i da radi sa njim šta hoće.
Ova solucija ima jaku osnovu uzimajući u obzir to da muslimanu nije dozvoljeno da koristi haram imetak bez obzira šta će vlasnik tog imetka raditi sa njim. Međutim, problem u ovoj soluciji je što mi znamo da banka posluje na haram način a ostavljanjem tog haram imetka (kamate) kojeg smo dobili, što mi time potpomažemo banku u njenim poslovanjima na haram način. A Uzvišeni nam zabranjuje da pomažemo nekoga u griješenju rekavši: “A nemojte se potpomagati u griješenju i neprijateljstvu” (El-Maide, 2).
Treća solucija je da uzmemo taj imetak a zatim da ga bukvalno uništimo.
Ovo nije dozvoljeno jer je zabranjeno upropaštavanje imetka kao što je došlo u hadisu kojeg bilježi Buharija gdje kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da Allah: “… mrzi kod vas rekla kazala, mnoštvo zapitkivanja i upropaštavanje imetka”.
Četvrta solucija je da uzmemo ovaj imetak i podijelimo ga siromašnima, zaduženima ili za opće potrebe muslimana (gradnja puteva, mostova, bolnica i slično) ali bez toga da očekujemo nagradu od Allaha, dželle še’nuhu, nego samo sa ciljem rješavanja od haram imetka.
Peta solucija je da uzmemo taj imetak i da ga damo nekome od koga je ta banka uzela određeni imetak kao vid kamate. Naravno, ovde se misli na osobu koja nije znala da je kamata haram pa je to uradila a nakon toga se pokajala.
Ove dvije zadnje solucije su najbolji način kako da se čovjek u današnje vrijeme riješi haram imetka, a četvrtu soluciju mnogi savremeni učenjaci izabiru kao najprihvatljiviju. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa :n-um.com

Alejkumusselam. Nema poslušnosti roditeljima, vladaru ili nekome drugom u griješenju, odnosno u neposlušnosti Gospodaru, nego poslušnost je samo u dobru. Ovo je opće šerijatsko pravilo oko kojeg nema razilaženja. Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže u hadisu muttefekun alejhi: “Nema poslušnosti u griješenju Allahu, poslušnost je samo u dobru”( Buharija (7257) i Muslim (4871)). Takođe, u drugom hadisu kaže: “Nema poslušnosti stvorenju u griješenju Stvoritelju”. Hadis bilježe Ahmed (20672), Hakim (5870) i Taberani (367), a kaže Ahmed Šakir i Albani da mu je sened vjerodostojan.
Međutim, pošto je dizanje ruku u namazu mimo početnog tekbira sunnet, poslušati roditelje u tome ne predstavlja neposlušnost Gospodaru. A da li trebaš poslušati roditelje u tome zavisi od razloga zašto to traže od tebe. Pa ako to traže zato da ne bi ličio na “vehabije” onda to ima svoju težinu. Pa tako ako je to jedini sunet koji praktikuješ po kojem ličiš na “vehabije” onda nema smetnje da ih u tome poslušaš jer svakako ništa drugo ne praktikuješ od onoga što je sunnet, tj. što je prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A ako ti praktikuješ mnoge druge sunete (ono što je došlo u sunnetu), poput puštanja brade (što je vadžib) ili kraćenja pantola (što je takođe vadžib) ili slično, po kojima ličiš na one koje pogrdno nazivaju vehabijama, opet nema smetnje da ih opet poslušaš jer je dizanje ruku u namazu svakako sunet za čije ostavljanje nema grijeha. Nije ti dozvoljeno da ih poslušaš u ostavljanju vadžiba, poput puštanja brade, ili u činjenju harama, poput nošenja odjeće ispod članaka. A ako ovo i slično svakako ne praktikuješ dizanje ruku u namazu ne treba predstavljati problem između tebe i tvojih roditelja. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa :n-um.com