AlejkumusSelam!

Klanje kurbana je ibadet, a ibedet se ne čini osim onako kako je prenešeno šerijatskim tekstovima. U šerijatskim tekstovima su prenešene tri vtste kurbana: kurban koji se kolje za kurbanski bajram, kurbani koji se kolju za vrijeme obreda Hadždža (to čine samo hadžije) i akika koja se kolje povodom rođenja djeteta. Ne postoji nešto što se može nazvati obiteljskim kurbanom osim klanja kurbana za kurbanski bajram, jer se on kolje za čitavu porodicu. Prema tome, nema osnova da koljete obiteljski kurban za sebe i djecu. A akika se kolje po većini učenjaka djeci dok ne postanu punoljetni. A takođe, po većini učenjaka nije dozvoljeno da u jednoj akiki učestvuje više ljudi, tj. da akika bude zajednički kurban za više osoba, niti da se akika sastavi sa kurbanom za Bajram. Jer to nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Mustehab je da zakolješ akiku za svako dijete ponaosob dok još nisu postali punoljetni. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

AlejkumusSelam!

Bilježe Ebu Davud i Tirmizi od Rifa’ate ibn Rafi’a da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poučavao nekog čovjeka namazu pa mu je rekao: “Ako znaš nešto Kur’ana uči, a ako ne znaš izgovaraj El-Hamdulillah, Allahu Ekber i La havle ve la kuvvete illa billahi, zatim idi na ruku“. Kaže Tirmizi da je hadis hasen (dobar). A u rivajetu od Abdullaha ibn ebi Evfa je došlo da je čovjek rekao da ne može naučiti ništa iz Kur’ana te da ga pouči onome što je dovoljno da bi namaz bio ispravan, pa mu je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči: “Subhanallah, El-Hamdulillah, Allahu Ekber, La ilahe illellah vallahu ekber i La havle ve la kuvvete illa billahi“. U ovom rivajetu ima ravija koji su slabi. Značenje ovog hadisa je da onaj ko ne može naučiti ništa iz Kur’ana (misli se prvenstveno na Fatihu) za vrijeme nekog namaskog vremena koje je nastupilo sve dok ne istekne vrijeme klanjanja tog namaza, takvoj osobi je dozvoljeno i dovoljno da uči ono što je spomenuto u hadisu ne mjestu gdje se uči Kur’an (Fatiha) i klanja taj namaz. Ovo se uglavnom odnosi na osobu koja je tek počela praktikovati vjeru ili primila Islam. A nije dozvoljeno toj osobi da na takvom načinu klanjanja ustrajava klanjajući tako danima a da ne nađe shodno da izdvoji vremena i nauči Fatihu. Dovoljno je naučiti Fatihu iz Kur’ana da bi namaz bio ispravan, jer je učenje u namazu neke sure poslije Fatihe sunnet a ne vadžib. A nema sumnje da se Fatiha može naučiti za vrlo kratko vrijeme.

Prema tome, ti si pogriješio što si tako klanjao dugo vremena, to ti je bilo dozvoljeno samo jedan ili dva namaza u početku dok ne naučiš Fatihu. Jer je učenje Fatihe po većini učenjaka, a kod hanefija bilo koje druge sure, dovoljno da bi namaz bio ipravan, sve ostalo što se uči mimo Fatihe na kijamu nije vadžib, po ispravnom stavu učenjaka. Iz tvojih rječi: “Znači srcem zanijetim da klanjam i postim, ali me brine to što još ne znam tačno klanjati, kako ide i šta se uči. Već odem u džamiju i pratim druge ljude i učim ono što znam, mada ne znam redoslijed kad šta treba učiti”, da ti cijelo vrijeme nisi ispravno klanjao. Jer ako se u tvojim riječima “učim ono što znam” ne misli na neku suru (Fatihu i slično) onda niti si klanjao kako je došlo u spomenutim hadisima na početku niti kako treba. Na tebi je bila obaveza da pitaš učene i da nabaviš neku knjigu koja pojašnjava kako se klanja namaz. A to je danas lahko i moguće. Trebaš se pokajati sjesti i naučiti kako se klanja, za takvo ponašanje nemaš opravdanja. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

AlejkumusSelam!

Ašikovanje i zabavljanje kao vid kontakta između djevojke i mladića koji su prisutni kod nas i rasprostranjeni i udomaćeni kod mnogih muslimana islam ne poznaje niti opravdava, te stoga nisu prihvatljivi jer se kose sa mnogim šerijatskim tekstovima.

Da je ašikovanje i zabavljanje zabranjeno i da to nije islamski način taženja bračnog druga ukazuju mnogi šerijatski tekstovi. Naravno, nema ajeta ili hadisa niti izreka selefa ovog Ummeta u kojima se spominje riječ ašikovanje ili zabavljanje sa kojima bi se dokazivala zabrana istih. Nego šerijatski tekstovi koji govore o relaciji između muslimana i muslimanke stranjakinje (tj. one kojoj on nije mahrem) nam ukazuju da je nemoguće spojiti te šerijatske tekstove sa onim što se u praksi smatra i upražnjava kao ašikovanje i zabavljanje.

Naime, sljedeći šerijatski tekstovi ukazuju da je ašikovanje i zabavljanje nespojivo sa njima:

Prvo: Allah, subhanehu ve te’ala, naređuje muškarcima da obaraju svoje poglede, tj. da ne gledaju u žene: “Reci mu’minima neka obore poglede svoje (od onog što im nije dozvoljeno gledati) i neka čuvaju stidna mjesta svoja” (En-Nur 30), a u hadisu koji će doći je pojašnjeno da nije dozvoljeno gledati u žene starnjiknje osim prvog pogleda.

Drugo: zabranjeno je muslimanu da se osami sa ženom kojoj nije mahrem. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Neka se niko od vas ne osamljuje sa ženom osim ako je sa njom mahrem (otac, brat, dajdža i slično)” (Buharija i Muslim). Da nije dozvoljeno muslimanu muškarcu da se osami sa ženom stranjkinjom prenosi imam Nevevi da je na tome idžamu (kosenzus) učenjaka ovog Ummeta.

Treće: prvi nenamjerni i nehotični pogled muškarca u ženu stranjkinju je dozvoljen i oprašta se, dok su pogledi koji slijede poslije toga zabranjeni. Bilježi Muslim u svom Sahihu da je Džerir, radijallahu anhu, pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o iznenadnom pogledu (u žene), pa mu je rekao: “Okeni svoj pogled“. Takođe, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Aliji, radijallahu anhu: “O Alija, ne slijedi pogled za pogledom, tebi pripada prvi a nije tvoj drugi” (Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i Hakim, Tirmizi i Albani ga ocjenjuju dobrim a Hakim vjerodostojnim).

Četvrto: ženi je zabranjeno da opisuje svom mužu ili sestri svome bratu neku drugu ženu stranjkinju kao da je vidi ispred sebe. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu: “Neka žena ne opisuje neku drugu ženu svome mužu tako kao da gleda u nju“. Znači, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje opisivanje neke žene stranjkinje tako kao da je vidi ispred sebe, pa kako onda da bude sa njom i gleda u nju a nije mu cilj ženidba nije je ona na udaju?

Peto: ašikovanje i zabavljanje vode u osamljivanje, naslađivanje sa pogledom, šejtanskom uljepšavanju toga što rade, pa onda i u ljubljenje, grljenje, naslađivanje u tjelesnom dodirivanju jednog drugog i rađenju svega mimo zinaluka, a često to završi i samim zinalukom. Uzvišeni Allah je zabranio zinaluk riječima: “I ne približavajte se zinaluku” (El-Isra’ 32). Znači, Allah subhanehu ne zabranjuje samo zinaluk nego i svaki vid približavanja zinaluku, a nema sumnje da ono što se radi prilikom ašikovanja da je vid približavanja zinaluku.

Šesto: momku koji je na ženidbu dozovljeno da kradom ili uz prethodni dogovor vidi djevojku koju hoće da zaprosi, čak je dozvoljeno da joj vidi kosu i slično. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada neko od vas hoće da zaprosi ženu ako je u stanju da vidi ono što će ga navesti da je oženi neka to učini“. (Ebu Davud i Ahmed, šejh Albani ga ocjenjuje dobrim) Prema tome, ako je onome ko hoće da oženi neku ženu dozvoljeno da je vidi radi prosidbe, kao što je došlo u hadisu, onda to znači da sastajnje sa njom, osamljivanje i sve ostalo što se radi prilikom ašikovanja ili zabavljanja nije dozvoljeno.

Sada se postavlja pitanje da li je moguće spojiti ove šerijatske tekstove u kojima je došlo: da muškaracu nije dozvoljeno da gleda u ženu stranjkinju osim prvi nehotični pogled, da se ne smije osamiti sa njom, da mu je ne smije opisivati neko drugi kao da je vidi ispred sebe, da se ne približava zinaluku, tj. onome što vodu u zinaluk, da mu je dozvoljeno da je vidi (ako ona pristane) samo ako hoće da je zaprosi nakon što mu se svidi. Da li se ovo može spojiti sa onim što se radi tokom ašikovanja: osamljivanju, naslađivanju sa pogledom u ženu i obrnuto, izazovnom oblačenju od strane žene ili muškarca koji podstiču na to da požele jedno drugo, šejtanskom uljepšavanju svega toga što rade, često to odvede i u ljubljenje, grljenje, naslađivanje u tjelesnom dodirivanju jednog drugog i rađenju svega mimo zinaluka, a nerijatko završi i zinalukom.

A sve ovo bude još pod izgovorom da se bolje upoznaju ili čak da se probaju. Odgovor na ovo pitanje prepuštam vama. Takođe, ne bi trebalo biti sumnje kod onih koji pameti, životnog iskustva i trunke ljubomore imaju, a da ne govorimo ispravnog šerijatskog znanja, da su ašikovanje i zabavljanje putevi koji vode u zinaluk. A Uzvišeni Allah je zabranio da se ide putevima koji vode u zinaluk.

Ako su ašikovanje i zabavljanje zabranjeni kako da se djevojka uda i mladić oženi? Odgovor je jednostavan. Kada mladić bude spreman za brak (tjelesno, materijalno i psihički) i ima namjeru da se ženi na njimu je da se raspita preko poznanika, rođaka i rodica, prijatelja, svoje sestre ili majke gdje ima djevojka na udaju. Tako momak koji je na ženidbu kada želi da upozna djevojku prvo što treba da je pita je da li je na udaju. Pa ako bude odgovor nagativan nije mu dozovoljeno da dalje sa njom kontaktira. Takođe, djevojka koja je na udaju kada joj pristupi neki mladić koji joj dopao prvo što treba sa njim da ustanovi je da li on stupa sa njom u kontakt jer se želi ženiti ili radi ašikovanja i zabavljanja. Ako je ovo drugo nije joj dozvoljeno da sa njim kontaktira.

Kada mladić sazna za osobu koja mu odgovara, ili ako je na neki drugi način upoznao ili čuo za osobu koja je mu se sviđa, mustehab je da je vidi kradom ili uz njen pistanak, kao što je došlo u vjerodostojnim hadisima. Nema smetnje da se sastanu onoliko puta koliko je dovoljno da saznaju osnovne stvari jedno o drugom. Da bi bilo dozvoljeno da se sastane sa djevojkom mora biti prisutan njen mahrem (muška punoljetna osoba, a ne dijete, sestra ili njena majka), ili ako to nije izvodljivo dozvoljeno je da se sastanu na javnom mjestu gdje ima ljudi. Kada mladić zaprosi djevojku a ona pristane na udaju ili zatraži vremena da razmisli, nije im dozvoljeno da se osamljuju, sastaju bez mahrema, bespotrebno kontaktiraju i slično, jer mu ona nije žena. Uglavnom, ovako bi trebao da izgleda način kontaktiranja mladića i djevojke prije stupanja u brak.

Ne postoji nešto što se u Šerijatu naziva islamskim ašikovanjem niti je tzv. “islamsko ašikovanje” šerijatski prihvatljiva baština naroda koji su prihvatili islam. To što se o ašikovanju uči na vjeronauci ili medresama nije dokaz da je to šerijatski ispravno i dozvoljeno. Jer ono što smo svi dužni slijediti su argumenti Kur’ana i sunneta, a oni ukazuju da su ašikovanje i zabavljanje šerijatski sporni i neprihvatljivi. Sa druge strane, koliko je stvari koje se uče na vjeronauci i u medresama a koje su pogrešna tumačenja islama poput novotarije mevluda, tevhida, sedmina, Ajvatovice, djevojačke pećine i slično. Dok se oni koji pokušavaju ukazati na ovakva i mnoga druga nakaradna tumačnja islama i zastranjivanja od strane zvaničnih institucija u mnogim muslimanskim zemljama nazivaju vehabijama, selefijama ili redukcionistima i slično, kako bi se ljudi odvraćali od slijeđenja istih. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

Nijet klanjanja određenog namaza je šart valjanosti tog namaza namaza s tim da se on donosi u srcu. Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Zaista se djela vrednuju prema nijetu, svakom pripada samo ono što je zanijetio” (mutefekun alejhi) A izgovaranje nijeta riječima prije namaza je novotarija u vjeri. To nije prenešeno ni u jednom hadisu pa makar bio i izmišljen. Takođe, to nije radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti selef ovog Ummeta.

Svi hadisi koji su prenešeni oko pranja vrata prilikom uzimanja abdesta su jako slabi, oko čega nema razilaženja među muhaddisima, te ih nije dozvoljeno uzimati kao dokaz po tom pitanju. Prema tome, pranje vrata prilikom abdesta nije propisno. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

Čestitanje kjafirima njihove vjerske praznike, poput božića, uskrsa, nove godine i slično, je zabranjeno oko čega nema razilaženja među učenjacima, kako prenosi Ibn Kajjim u svojoj knjizi “Ahkamu ehliz-zimme”. Kaže Ibn Kajjim: “Čestitanje kjafirima njihova vjerska obilježja je zabranjeno na čemu su složni učenjaci. Poput toga da im čestita njihove praznike i post, pa im kaže: sretan vam praznik ili slično, iako sa ovim ne čini kufr ono je haram. To je poput toga da im čestita njihovo činjenje sedžde kipu, nego čak i veći grijeh i više prezreno kod Allaha od čestitanja kjafirima pijenje alkohola, ubijanja, zinaluka i slično. Mnogi ljudi kod kojih vjera nije na velikom nivou upadaju u slične stvari neznajući odvratnost tog djela. Onaj ko čestita nekome njegovo činjenje grijeha, novotarije ili kufra taj se izlaže Allahovoj mržnji i srdžbi“.

Čestitanje kjafirima njihovih praznika je haram jer u sebi sadrži potvrđivanje onog na čemu su od njihovih obilježja vjere i zadovoljstvo sa onim na čemu su od kufra. A muslimanu nije dozvoljeno da bude zadovoljan sa obilježejima kufra kao ni da čestita onima koji su na tome, jer Uzvišeni kaže u prijevodu znacenja: “Ako vi budete činili kufr, – pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan, da robovi Njegovi čine kufr, a zadovoljan je sa vama ako budete zahvalni” (Ez-Zumer 7), i kaže Uzvišeni takođe u prijevodu značenja: “Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera” (El-Maide 3). Iz ovih ajeta je jasno da Allah subhanehu nije zadovoljan da Njegovi robovi čine kufr, pa kako onda da mi budemo zadovoljni s njim time što čemo kjafirima čestitati na njihovom kufru?

A ako bi oni nama čestitali njihove praznike nije dozvoljeno da im potvrdno odgovorimo. Jer to nisu naši praznici, i jer su to praznici sa kojima Allah nije zadovoljan. I jer su ti praznici jedno od dvoga: novotarija u njihovoj vjeri, ili su propisani u njihovoj vjeri ali su derogirani sa Islamom sa kojim je Allah subhanehu poslao Svoga zadnjeg Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kaže Uzvišeni: “A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati” (Ali Imran 85).

Takođe, nije dozovljeno muslimanu da se odazove njihovom pozivu da prisustvuje ili učestvuje u bilo kakvim njihovim svečanostima tim povodom, jer je to gore od samog čestitanja. Tako isto nije dozvoljeno muslimanima da obilježavaju te praznike kojekakvim priredbama, prigodama ili gozbama. Pod ovo ulazi razmjenjivanje poklona, dijeljenje slatkiša, sahana zgotovljene hrane, prekidanje s poslom taj dan i tome slično. Jer kaže Posalnik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko oponaša neke ljude (jedan narod) on je od njih” (Ebu Davud (4031), Ibn ebu Šejbe (19401) i Bejheki u “Šu’abil-iman” (1199), a ocijenili su ga dobrim i vjerodostojnim Ibn Hibban, El-‘Iraki, Ibn Tejmije, Ibn Hadžer u “Fethul-bari” (10/271), Albani u “Irvaul-galil” (1269) i Sulejman ‘Alevan). Molim Uzvišenog Allaha da učini muslimane ponosne sa njihovom vjerom, da ih učvrsti na tome i pomogne ih protiv Allahovih neprijatelja. A Allah je jak i moćan.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić