AlejkumusSelam!

Što se tiče videa o obavljanju namaza po sunnetu, letimično sam pregledao oba i po meni je bolje da se obučite po onom koji je postavljen na stranici N-UM, mada su oba ispravna. Video koji je postavljen na stranici N-UM opisuje namaz uglavnom kako ga je pojasnio šejh Albani, rahumehullah, u svojoj poznatoj knjizi “Opis namaza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao da ga vidiš” (tako je naslov knjige). Dok je na drugom videu koji je preuzet sa youtube opisan načina klanjanja uglavnom onako kako ga pojašnjavaju šejh Bin Baz i Usejmin. A razlike koje postoje u određenim pitanjima su u stvari ona pitanja u kojima učenjaci oba stava imaju jake dokaze, ili preciznije rečeno u tim pitanjima ili nije prenešen direktan dokaz ili postoje dokazi ali kontradiktorni a oko vjerodostojnosti hadisa u kojima su prenešeni postoji razilaženje muđu učenjacima.

Ta pitanja u kojima je primjetna razlika su: položaj ruku (da li se vežu kao na kijamu ili spuštaju) nakon što se podignu prilikom vraćanja sa rukua, da li se pri spušatnju na sedždu prvo spuštaju ruke ili koljena, da li se prilikom vraćanja sa sedžde prvo dižu koljena (oslanjajući se na ruke) ili ruke (oslanjajući se na koljena) i da li se prilikom učenja Ettehijatu cijeli vrijeme mrda sa kažiprstom desne ruke ili se samo drži uperen bez mrdanja? Treba napomenuti da termin “obavljanje namaza po sunnetu” nije precizan (ili čak je pogrešan) ako se pod njim podrazumijeva da načini obavljanja namaza kako su opisani u mezhebima, hanefijskom, malikijskom, šafijskom i hanbelijskom, nisu po sunnetu. Jer nema sumnje da su se imami i učenjaci četiri mezheba izgradili opis namaza na osnovu onog što je došlo u sunnetu (a ne Tevratu i Indžilu), s tim da su se međusobno razišli oko određenih pitanja kao što su se i šejhovi Albani, Bin Baz i Usejmin međusobno razišli.

A što se tiče usvajanja djece, ono može biti na dva načina. Prvi da se usvoji dijete tako što će se tom djetetu a i drugim ljudima koji ne znaju govoriti da su roditelji djeteta oni koji su ga usvojili, tj. krit će se njegovi stvarni identitet, odnosno otac i majka. Ili će se dijete prijaviti i upisati kao rođeno dijete onih kojih su ga usvojili. U ovom načinu usvajanja dijete se pripisuje onima koji mu nisu stvarni roditelji. Pa je tako ovaj vid usvajanja djeteta zabranjen po Kur’anu i Sunnetu.

Kaže Uzivšeni u prijevodu značenja: “Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allah ispravnije” (El-Ahzab 5). Ovim riječima je Uzvišeni dokinuo posinovljavanje koje je bilo rašireno kod Arapa. Također, u vjerodostojnim hadisima je namjerno pripisivanje porijekla nekome mimo stvarnog oca nazvano kufrom a njegovom počiniocu je učinjen Džennet zabranjenim. Pa tako u hadisu od Ebu Zerra, radijallahu anhu, je došlo: “Nema čovjeka koji pripiše svoje porijeklo nekome mimo svoga oca, a on to zna, a da nije učinio djelo kufra, ko se pripiše porodici kojoj po porijeklu ne pripada, neka sebi pripremu mjesto u Vatri“. Hadis je muttefekun alehji (tj. bilježe ga Buharija i Muslim)

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi hadis u kojem je došlo: “Ne odvraćajte se od vaših očeva (pripisujući svoje porijeklo nekom drugom), ko se odvrati od svoga oca taj je učinio kufr“. Hadis također bilježe Buharija i Muslim. A od S’ad ibn Ebi Vekksa i Ebu Bekrete, radijallahu anhum, se prenosi hadis u kojem stoji: “Ko pripiše svoje porijeklo nekome mimo svoga oca, a zna da mu on nije otac, Džennet mu je zabranjen“. Hadis je kao i prethodni mutefekun alejhi.

Drugi vid usvajanja nečijeg djeteta je da se uzme dijete (bilo ono jetim ili ne) na izdržavanje, skrbništvo i odgoj a da se istovremeno pripisuje njegovim stvarnim roditeljima kako u govoru tako i u dokumentima. Naravno ovaj vid usvajanja šerijatski nije sporan nego je čak i poželjan pogotovo ako se radi o djetetu koje nema roditelja ili jednog od njih ili ima roditelje ali su ga napustili. Najbolji primjer ovakvog usvajanja može biti usvajanje jetimske djece. Onaj koji ih usvoji, izdržava i odgoji sve dok se ne osamostale ima ogromnu nagradu kako je došlo u vjerodostojnim šerijatskim tekstovima. Prema tome, usvajanje djeteta onako kako je pojašnjeno u prvom načinu usvajanja je do haram oko čega nema razilaženja među učenjacima. A ako se usvajanje učini na drugi način, kako je gore pojašnjeno, onda ono nije sporno šerijatski. Ve billahi tevfik

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

AlejkumusSelam!

Odgovor na ovo pitanje se se vraća na to da li se on ubraja u muslimane ili ne. A onda se pitanje proširuje i na ženu (koja ima tu kćerku) da li je njoj bilo dozvoljeno da se uda za njega, jer je upitan njegov islam a muslimanki nije dozovljeno da se uda osim za muslimana po idžmau učenjaka ovog Ummeta. Ili sada kad se već udala, je li joj halal da živi sa njim?

Bilo kako bilo, odgovor i na jedno i na drugo je jasan. Muslimanki nije dozovljeno da se uda niti da živi u braku sa čovjekom koji nije musliman, takođe čovjek koji nije musliman ne može biti mahrem kćerki žene sa kojom živi u braku, oko ovog dvoga nema razilaženja među učenjacima.

Na toj ženi je da uradi sljedeće:

Prvo: da ispita imansko stanje tog čovjeka, tj. da utvrdi da li on uopće vjeruje u Allaha i ono sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Drugo: ako ne vjeruje u Allaha, treba ga pozivati u islam (tj. da povjeruje i počne da praktikuje vjeru) i to u preiodu od tri mjesečna pranja a u međuvremenu ne smije imati odnos sa njim. Nakon isteka tri mjesečana pranja ako primi islam i počne praktikovati vjeru, dozvoljeno joj je da sa njim živi dalje normalnim bračnim životom. A ako odbije i ne prihvati se vjere, haram joj je da i dalje živi sa njim. Njoj je vadžib da ode od njega i nema potrebe da se šerijatski razvjenčava jer im je brak posto ništavan sa njegovim nevjerstvom ako uzmemo da je u početku bio zasnovan na tome da računalo je on musliman.

Treće: ako vjeruje u Allaha i ono sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ali ne praktikuje islam iz raznoraznih razloga, šubhi i nejasnoća, onda joj je obaveza da ga prije svega pozove na obavljanje namaza. Pa ako se nakon dovoljnog vremena (mjesec, dva, tri ili više shodno slučaju) uloženog u davetskom pridobijanju i nagovaranju da počne klanjati njen muž odazove onda nema sumnje da je on mahrem njenoj kćerci i da joj je brak sa šerijatske strane krenuo normalnim tokom. A ako se ne odazove bojati je se da je sam njegov islam upitan, a to znači da je i brak sporan kao i pitanje uloge mahrema . U tom slučaju savjetujem toj ženi da se razvede od tog čovjeka. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

AlejkumusSelam!

Nije dozvoljeno držanje pasa van kuće osim radi lova, čuvanja stada i usjeva. (Fethul-bari, Ibn Hadžer 5/7) Bilježe Buharija (2322) i Muslim (4106) u svojim Sahihima u rivajetu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko drži psa, mimo psa za čuvanje stoke, psa za lov i čuvanja usjeva, umanjuje mu se nagrada svakog dana za jedan kirat”, a u riajetu od Ibn Omera, radijallahu anhuma: “umanjuje mu se nagrada svakog dana za dva kirat

Čak oko samog držanja pasa radi čuvanja kuće prenose Ibn Kudame (El-Mugni 8/470) i drugi učenjaci da islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje po tom pitanju, jedni dozvoljavaju a drugi zabranjuju, s tim da oni koji dozvoljavaju bliže su ispravnom ako to kijasimo na dozvolu držanja zbog čuvanja usjeva i stoke.

Takođe, muslimanu nije dozvoljeno uvođenja psa u kuću, jer u kuću u kojoj boravi pas ne ulaze meleci kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu: “Meleci ne ulaze u kuću u kojoj ima pas i slika” (Buharija 3322). Prenosi El-‘Ajni u svom komentaru Buharijinog Sahiha (‘Umdetul-kari 17/378) da se pod melecima koji ne ulaze u kuću se misli na meleke mimo meleka čuvara koji prate čovjeka. Kaže imam Nevevi da se misli na meleke koji obilaze kuće sa rahmetom i istigfarom.

Učenjak Hattabi smatra da su psi i slike zbog koji meleci ne ulaze u kuću oni psi i one slike koje je zabranjeno imati uopće dok boravak pasa i posjedovanje slika u obliku u kojem ih je dozovljeno imati ne spračavaju ulazak meleka u kuću. Prema tome, nema sumnje da je zabranjeno držati pse ljubimce i da je to veliki munker (loše djelo po islamu).

A to kako ćeš prenijeti osobi koja već ima tog “ljubimca” u kući a da ne bude u tome kontraefekat, to zavisi od stanja same te osobe. Ako ta osoba praktikuje vjeru priđi joj sa strane vjere, tj. da to muslimanu vjera ne dozovljava i da je to u stvari samo oponašanje kjafira, itd. A ako ta osoba ne praktikuje vjeru, opet zavisi na kom je stepenu dalaleta: pa ako ne vjeruje uopće u Allah ili vjeruje ali ne klanja niti išta drugo praktikuje i tome slično, onda je preče sa šerijatske strane da tu osobu pozivaš, naravno na lijep način, u tevhid i vjerovanje u postojanje Stvoritelja. A ako vjeruje ali ne klanja to je veći grijeh od toga što drži psa ljubimca, pa je pozivaj na obavljanje namaza, pa kada se odazove tome i drugim ruknovima islama onda ima smisla da nabaciš i spornost držanja psa. Znači, treba voditi računa o prioritetima vjere, tevhid (upućivanje ibadeta samo Allahu) je najbitniji zatim namaz i tako redom. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

AlejkumusSelam!

Odgovor na ovo pitanje ne da nije komplikovan nego je dovoljno samo da čovjek pročita dva kur’anska ajeta iz sure En-Nisa’.

Kaže Uzvišeni: “Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše i sestre očeva vaših, i sestre matera vaših i bratične vaše, i sestrične vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose, – ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh -, i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre, – što je bilo, bilo je, Allah zaista prašta i samilostan je, -,

I udate žene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi propisi, – a ostale su vam dozvoljene. Ako želite da im vjenčane darove date i da se njima oženite, a ne da blud činite. A ženama vašim s kojima ste imali bračne odnose podajte vjenčane darove njihove kao što je propisano. I nije vam grehota ako se, poslije određenog vjenčanog dara, s njima nagodite. Allah zaista sva zna i mudar je”. (En-Nisa’ 23-24)

U prvom ajetu i na početku drugog Uzvišeni Allah nabraja koje žene je muslimanu zabranjeno oženiti, a onda kaže: “To su vam Allahovi propisi, – a ostale su vam dozvoljene“. Kažu mufessirima, poput Ibn Kesira, El-Džessasa, Ibnul-‘Arebija, Ibn Dževzija, S’adija, Rešida Ride i mnogih drugih, da se pod ovim riječima “>a ostale su vam dozvoljene” misli na sve žene koje nisu spomenute u prethodnom tekstu ajeta. Neki od njih, kao Rešid Rida u svom tefsiru “El-Menar” (5/7) i S’adi u svom tefsiru “Tejsiru el-kerimi er-rahman” (1/173), da bi stvar bila jasnija kažu “riječi Uzvišenog “a ostale su vam dozvoljene“, tj. poput kćerke amidže, kćerke daidže, kćerke tetke od oca i kćerke tetke od majke”.

Negirati ovo što je došlo u ova dva ajeta znači utjerivati Uzvišenog Allaha u laž a to je djelo kufra. Zato nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da je dozvoljeno oženiti kćerku amidže, didže i i tetki sa obe strane. I to je praksa muslimana od ashaba do dana današnjeg pa čak i u Turskoj. Nakon poznavanja ova dva ajeta (En-Nisa’ 23-24) suvišno je svako filozofiranje oko ove teme. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

AlejkumusSelam!

Prijevod ajeta koji si spomenula ne postoji u Kur’anu sa takvim riječima. U 31. ajetu sure En-Nur stoji: “I reci mu’minkama neka obore poglede svoje, neka čuvaju svoje polne organe, neka ne pokazuju svoje ukrase osim što je ionako spoljašnje i neka spuste vela svoja niz grudi svoje…“. A u 59. Ajetu sure El-Ahzab stoji: “O vjerovjesniče, reci ženama i kćerima svojim i ženama vjernika neka se pokriju svojim džilbabima…“.

Tvoje tumačenje se ne slaže sa šerijatskim tekstovima Kur’ana i sunneta. Naime, tačno je da je staratelj dužan narediti i zahtjevati da se njegova supruga i kćerke propisno oblaće i da će biti pitan na Sudnjem danu ako u tome napravi propuste. Dokaz za to su riječi Uzvišenog: “O vjernici čuvajte sebe i svoje porodice od Vatre čije će gorivo biti ljudi i kamenje…” (Et-Tahrim 6).

Čuvati porodicu od Vatre znači naređivati članovima porodice da izvršavaju vadžibe i klone se harama. Takođe, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što vam je povjereno na čuvanje, …muškarac je čuvar onih koji su u njegovoj kući i biće pitan za njih…” (mutefekun alejhi). Ali ovo ne znači da se njegova supruga ili punoljetna (koja je dobila mjesečno pranje) kćerka ne trebaju pokriti bez njegove naredbe ili zahtjeva. Pokrivanje punoljetne žene muslimanke je vadžib po idžma’u (konsenzusu) učenjaka ovog Ummeta. A u stidno mjesto žene, koje treba pokriti, ulaze između ostalog glava, kosa i vrat, oko čega su složni učenjaci. Razilaze se oko lica žene da li je njegovo pokrivanje sunnet ili vadžib. Dokazi iz Kur’ana, Sunneta, idžma’a, kijasa (analogije), predaja ashaba i zdravog razuma koji ukazuju na obavezu pokrivanja punoljetne muslimanke su mnogobrojni i što je uglavnom općepoznato svakom muslimanu.

Prema tome, nema razilaženja među učenjacima da je muslimanki vadžib da se pokrije na što ukazuju jasni i nedvosmisleni šerijatski tekstovi. A to znači da je žena griješna ako to ne uradi čineći time veliki grijeh prema Allahu. Osim ako se nije pokrila jer nije znala da je to vadžib, ili su joj neznalice “pojasnile” da to nije toliko bitna stvar u Islamu jer je najbitnije imati čistu dušu. A može li nepokrivena žena muslimanka imati čistu dušu oglušujući se na tolike ajete i hadise koji obavezuju muslimanku da se pokrije. Pokrivanje žene muslimanke nije stvar želje, sviđanja, mode i dopadanja, nego jedna od temeljnih vjerskih obaveza za ženu. Njeno pokrivanje nije uslovljeno naredbi njenog staratelja nego je zahtjev od njenog Stvoritelja Allaham, subhanehu ve te’ala. Prema tome, ti i tvoja majka ćete biti odgovorne i griješne za nepokrivanje bez obzira naredio vam staratelj (muž iliotac) ili ne.

Odgovorio na pitanje
Mr.Zijad Ljakić