Nur dova je čuvena kod nas i često se sreće, a u praksi pripisuju joj se mnoge dobrote, dijeli se ljudima kao halva, obećava se da ko nju ima ni metak ga neće pogoditi (ni kuršum prihvatiti, što bi rekao narodni pjesnik). Ali nažalost ništa to o Nur dovi nije istina. I takva dova ne postoji u vjerodostojnoj Islamskoj tradiciji (Hadisu) već je izmišljena i nije strašno što je izmišljena, jer se dova može sastaviti, ali je strašno što joj se bez dokaza pripisuju dobrote i što se vješa kao hamajlija, jer Islam najstrožije brani vješanje i nošenje hamajlija i zapisa karakterišući ih širkom ili povodom za širk (putem do njega) ovisno kako se hamajlija koristi i kakvo se vjerovanje u nju ima. Zato ti nećemo poslati NUR dovu, jer bi se jako ogriješili i tebi zlo učinili, a i nemamo je, elhamdulillah, već te upozoravamo, a i ostale koji imaju tu dovu kao hamajliju da je odbace, a zarad sigurnosti u autu šaljem ti dvije sahih dove koje je učio Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kada bi kreći na put, pa prouči jednu od njih kada god sjedneš u auto ili drugo prevozno sredstvo.

PUTNA DOVA (PRVA) – “Bismi-l-Lah. El-hamdu li-l-Lah. Subhane-l-lezi sehhare lena haza ve ma kunna lehu mukrinine, ve inna ila Rabbina le munkalibun. El-hamdu li-l-Lahi, el-hamdu li-l-Lahi, el-hamdu li-l-Lahi. Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber. Subhaneke-l-Lahume inni zalemtu nefsi, fa-gfir li, fe innehu la jagfiru-z-zunube illa Ente.“

PRIJEVOD – S Allahovim imenom (polazim). Hvala Allahu. Slavljen neka je Onaj Koji nam je omogućio ovo putovanje za koje mi nismo bili sposobni. Mi se, doista, Gospodaru našem vraćamo. Hvala Allahu, hvala Allahu, (i još jednom) hvala Allahu. Allah je najveći, Allah je najveći, Allah je najveći. Neka si slavljen, Allahu. Zaista sam počinio nasilje prema sebi, zato – oprosti mi. Jer, grijehe, zasigurno, ne oprašta niko drugi osim Tebe! Bilježe Ebu Davud i Tirmizi

PUTNA DOVA (DRUGA) – “Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber. Subhane-l-lezi sehhare lena haza ve ma kunna lehu mukrinine, ve inna ila Rabbina le munkalibun. Allahumme inna nes‘eluke fi seferina haza el-birre, ve-t-takva ve mine-l-‘ameli ma terda. Allahumme hevvin ‘alejna seferena haza va-tvi’ ‘anna bu‘dehu. Allahumme Ente-s-Sahibu fi-s-seferi v-l-halifetu fi-l-ehli. Allahumme inni e'uzu bike min va‘sai-s-seferi ve keabeti-l-menzari ve su i-l-munkalebi fi-l-mali ve-l-ehli” – A poslije povratka bi dodao: “Ajibune, ta ibune, ‘abidune, li rabbina hamidune”

PRIJEVOD – Allah je najveći, Allah je najveći, Allah je najveći. Neka je slavljen Onaj Koji nam je omogućio ovo putovanje, a mi ga ne bismo bili sposobni obaviti sami. Mi se, doista, Gospodaru našem vraćamo. Allahu, molimo Te da nas prati dobro na putu našem i odanost Tebi, a od naših djela samo ona kojima si Ti zadovoljan! Allahu, olakšaj nam ovo putovanje, a razdaljinu njegovu podnošljivom! Allahu, Ti si Gospodar na putu i Čuvar u porodici, zato- zaštiti me od zamora i nesreća na putu, te tuge koja bi me mogla zadesiti zbog imovine i porodice! – A, kada se povrati kući s puta, prouči se ista dova i još doda: – Vraćamo se i trajno kajemo, Allahu svome pobožni i zahvalni! Bilježi Muslim.
Abdulmelik Bašić – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Slava i zahvala pripadaju Allahu. Najbolji način da se nauči tedžvid (ispravan način učenja Kur'ana) jeste taj da se uči pred šejhom koji je kvalificiran za učenje Kur'ana. Ako u tvom gradu nema takve osobe po šerijatu je potrebno i pohvalno da se uputiš u potragu za takvom osobom. Ako to nije moguće musliman treba učiti od svoje braće i sa kaseta (ili cd-ova) sa snimcima od učača. Ako Allah vidi iskrenosti u tvome nijjetu Allah će ti otvoriti vrata svoje dobrote.

Iz Fetava el-Ledžna el-Daima, 12/111 (Stalna komisija za fetve)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Islam zabranjuje takav postupak, jer laž u osnovi nije dozvoljena i treba je se čuvati. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kaže: ”Na vama je da govorite istinu, jer istina vodi ka dobročinstvu, a dobročinstvo vodi ka džennetu. Čovjek će govoriti istinu i tražiti je sve dok kod Allaha ne bude upisan od iskrenih. Čuvajte se laži, jer laž, zaista, vodi ka razvratu, a razvrat vodi ka vatri. Čovjek će lagati i trudit će se da laze, sve dok kod Allaha ne bude upisan kao lažljivac.” U drugoj predaji od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem stoji: ”Teško onome koji laže da bi zasmijavao ljude. Teško njemu! I još jednom, teško njemu!” Zato je dužnost svakog muslimana da se čuva laži, bilo to u zbilji ili šali.
Šejh El-Usejmin – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Obrezivanje noktiju je prirodna potreba (fitra) na kojoj nas je stvorio Allah, a i vjera nam to preporučuje. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odredio potkresivanje brkova i odstranjivanje dlaka sa stidnih mjesta i ispod pazuha, makar jednom u četerdeset dana. Shodno ovome, ostavljanje noktiju iznad četerdeset dana je oprečno fitri i praksi Allahovog Poslanika, Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem. Ukoliko želja za ovim postupkom proističe iz namjere oponašanja nevjernika, čije je ponašanje odstupilo od ispravne ljudske prirode, u tome je puštanje noktiju zabranjeno, (kratio ih ili ne, u toku četerdeset dana), jer Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Ko oponaša neki narod, pripada njima.” Bilježi Ahmed
Šejh Ibn El-Usejmin – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Prvo: Zabranjeno je da polažemo svoju imovinu u takve banke, jer će se time okoristiti banka, a muslimanu nije dozvoljeno da svoju imovinu prepusti u ruke nevjernika da ovaj njegovim novcem ostvaruje ličnu korist i svoje interese. Ukoliko nas nužda prisili da položimo imovinu na kamatnu banku iz razloga bojazni od krađe ili čak straha da budemo ubijeni radi imetka kojeg držimo kod sebe; u tom slučaju ne smijemo uzeti ništa od kamate. Uzvišeni kaže: ”O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, nek znate, – rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostaće vam glavnice imetaka vaših, nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti.” (El-Bekare, 278-279) Ako neko prigovori da će u našem ostavljanju kamate banki taj novac biti prebačen u kase crkvi ili će biti utrošen u ratni materijal i oružje protiv muslimana, kazat ćemo: Mi smo ostavljajući kamatu izvršili Allahovu zapovijed, a sve što proistekne iz toga ne pripisuje se nama. Naređeno mi je da poštujem Allahove zakone, pa ako to za sobom povlači neke loše posljedice, to nije moje djelo i čin, jer preda mnom stoji Allahov imperativ: ”Bojte se Allaha i od ostataka kamate odustanite.”

Drugo: Da li je zagarantovana kamata koju bih uzeo od moga novca? Odgovor je jasan. To nije od tvoga novca, jer je sasvim logično da banka uloži moj novac u investicioni projekat, a zatim izgubi, zaradi više ili pak ništa ne dobije. Ova činjenica nam ne dozvoljava da kažemo da će se mojim imetkom pomagati crkve ili kupovati oružje protiv muslimana.

Treće: Uzimajući tu kamatu, bez obzira u koje svrhe je utrošili, mi priznajemo da je to kamata i zabranjena zarada, a ne nešto drugo. Onaj ko je uzme, na Sudnjem danu će posvjedočiti pred Allahom da je to kamata. Pa je li dozvoljeno muslimanu da tumači taj postupak kao dobrobit i pored njegovog ubjeđenja da je to kamata koju je šerijat zabranio i okarakterisao kao najveće zlo.

Četvrto: Zagovaranje da će u slučaju ostavljanja kamate banki, taj novac biti dodijeljen crkvama ili će njime biti ubijani muslimani, je diskutabilno pitanje i umišljena šteta. Zato nije dozvoljeno činiti stvarnu i postojeću štetu, u ovom slučaju uzimati kamatu, na uštrb umišljene štete, tj. ostavljanja pomenutog novca crkvama.

Peto: Ukoliko uzmeš tu zaradu, znajući da je to kamata, s namjerom da je podijeliš u dobrotvorne svrhe kako bi je se riješio, to znači da si se ukaljao grijehom s ciljem da se od njega očistiš, što ne liči zdravoj logici. Kloni se lošeg prije nego u njega zapadneš. Je li razumno da čovjek urinom uprlja svoju odjeću kako bi je kasnije očistio? Svjestan si da je uzimanje tog novca zabranjeno i da je to povrh svega kamata, pa zašto ga onda uzimati, a zatim dijeliti kako bi se očistio od grijeha. Nije li preče da se odmah na početku kloniš ovoga čina i ostaneš neukaljane duše!?

Šesto: Jesmo li spremni, kada se u našim rukama nađe svota novčanica, da ih, bez oklijevanja, podijelimo, naročito, ako se radi o velikim iznosima. Postoji bojazan da se naša nakana pretvori u razmišljanje koje će na kraju postati odluka: ”Ostavi to u svoju kasu!”

Sedmo: Uzimajući kamatu s namjerom da je podijelimo za opću dobrobit muslimana, počinjemo oponašati Jevreje koje Allah kori u suri En-Nisa 160-161: ”I zbog teškog nasilja Jevreja Mi smo im neka neka lijepa jela zabranili koja su im bila dozvoljena, i zbog toga što su mnoge od Allahovog puta odvraćali, i zato što su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno i zato što su tuđe imetke na nedozvoljen način jeli. A za nevjernike među njima Mi smo bolnu kaznu pripremili.”

Osmo: Uzimanje kamate donosi nam mnoge štete. Kršćanski i jevrejski vjerski lideri ismijavaju se sa muslimanima, znajući da islam zabranjuje kamatu, govoreći: Eto, to su vam muslimani, njihova knjiga im zabranjuje kamatu, a oni je uzimaju. Bez sumnje da je ovo naša slabost koju poznaju neprijatelji islama, jer grijeh ne šteti samo njegovom počiniocu ili muslimanima, nego i islamu općenito. “I bojte se onoga što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava.” (El-Enfal, 25) Pogledajmo na ashabe, koji su bili iskreni Allahovi borci, kada su sa najplemenitijim čovjekom, s.a.v.s., izašli na Uhud. Šta se dogodilo nakon samo jednog počinjenog grijeha!? Uslijedio je poraz nakon očite pobjede. Uzvišeni je rekao: ”Ali kada ste duhom klonuli i o svome položaju se raspravljati počeli, kada niste poslušali…” (Ali Imran, 152), dogodilo se ono što niste voljeli. Neprijatelji islama se raduju kada muslimani posežu za kamatom, iako to ne žele s druge strane, raduju se, jer znaju da kada muslimani zapadnu u grijehe bivaju i poraženi.

Ovo je moj stav i fetva. Ako sam pogodio, pa to je Allahova blagodat, a ako sam pogriješio, to je od mene.

Šejh Ibn El-Usejmin – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com