Vaše pitanje je više nego opravdano. Kur’ansko-hadiski argumenti potvrđuju činjenicu da je ibadet u noći Kadera vrijedniji od ibadeta u hiljadu mjeseci u kojima nema te noći. Kazao je Uzvišeni Allah: ‘Mi smo ga objavili u noći Kadr – a šta ti misliš šta je noć Kadr? Noć Kadr je boja od hiljadu mjeseci.’ (El-Kader 1-3 ajet)

Kazao je Allahovo Poslanika: “Došao vam je blagoslovljeni mjesec, u njemu je noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. Kome bude uskraćeno dobro ove noći, uskraćeno mu je svako dobro, a neće biti uskraćeno osim pravom nesretniku.“(Ibn Madžde od Enesa ibn Malika, br, 1644 – njegovu vjerodostojnost je potvrdio šejh Albani i kazao; hasenun-sahih.) Islamski učanjaci su spomenuli tri vrste ibadeta kojim između ostalog čovjek može upotpuniti ovu blagoslovljenu noć; Namaz; kazao je Allahov Poslanik: ‘Ko provede noć Kadera u kijamu (klanjajući namaz) vjerujući u njen blagoslov, tražeći na taj način nagradu od Uzvišenog, biti će mu oprošteni prijašnji grijesi’ (BuHarija i Muslim) Cijela noć općenito je vrijeme u kojem je dozvoljeno klanjati nafilu namaz, stoga vjernik treba da noća Kadera u što većoj mjeri provede u namazu.

Dova i zikr-spominjanje Allaha; dova i zikr su općenito propisani a posebno dova koja je spomenuta u hadisu Aiše r.a.. Aiša r.a. je upitala Allahovog Poslanika: Allahov Poslaniče, kada bi znala da je noć Kadera, šta da dovim Allahu u toj noći? Kazao je Allahov Poslanik, reci:

اللَّهُمَّ إِنَّكَ عَفُوٌّ تُحِبُّ الْعَفْوَ فَاعْفُ عَنِّي

‘Allahumme inneke Afuvun tuhibbu l-afve fa’fu ‘anni’
‘Gospodaru moj, ti si onaj koji prašta i voliš opraštanje, zato te molim da meni oprostiš.’ (Tirmizi, od Aiše r.a. vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani) Ovaj hadis nedvosmisleno ukazuje na propisanost upućivanja dove Allahu u ovoj blagoslovljenoj noći.
Učenje kur’ana; mjesec ramaza je općenito mjesec druženja sa kur’anom, naročito u noći Kadera, kada je ibadet bolji i vrijedniji.
Ibn Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko prouči jedan harf iz Allahove Knjige imat će nagradu, a nagrada se deseterostruko povećava. Ja ne kažem da je ”elif-lam-mim” jedan harf, nego je ”elif” harf, ”lam” je harf i ”mim” je harf. (Tirmizi, hasen-sahih) A Allah najbolje zna.

Odgovorio na pitanje:Elvedin Pezić,prof.
Preuzeto sa :n-um.com

Alejkumusselam.
Vrijeme posta je između prave (a ne lažne) zore i zalaska Sunca. Na ovo ukazuju riječi Uzvišenog: “Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore, od tada postite do noći” (El-Bekare, 187). Kao i hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ibn Omera i Aiše, radijallahu anhum, u kojem je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista Bilal uči ezan noću (prije zore za noćni namaz), pa vi jedite i pijte sve dok ezan nezauči Ibn ummi Mektum (on je učio kad se pojavi prava zora)”, a jedan od ravija je dodao pojašnjenje da je Ibn ummi Mektum bio slijep i da nije učio sve dok mu se ne kaže da je nastupilo sabahsko vrijeme. Ono što nas interesuje iz ovog hadisa je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio da je dozvoljeno jesti sve dok se ne počne učiti ezan od sabah namaza, a to je kada nastupi prava zora.
Prema tome, onaj ko namjerno i svjesno pojede ili popije nešto nakon što muezin počne učiti ezan za sabah namaz, naravno podrazumijeva se da ezan uči kada je vrijeme prave zore, pokvario je post tog dana i dužan ga je napostiti.
Sada ostaje pitanje da li se kod nas u Bosni ezan koji se uči po vaktiji uči kada nastupi prava zora ili lažna zora? Ono što sam ja lično ustanovio, a to sam čuo i od drugih ljudi koji su se bavili ovim pitanjem, da vrijeme sabahskog ezana po vaktiji u Bosni nije vrijeme prave nego lažne zore te da prava zora nastupa tek nakon oko dvadesetak minuta ili nešto više. U najmanju ruku kod mene je velika sumnja i podozrivost po ovom pitanju.
Druga stvar, u pitanju je navedeno da ti se pojavila sumnja da si progutao vode, a na sumnji se u Šerijatu ne izgrađuje propis. Šerijatsko pravilo glasi: sumnja ne potiskuje ubjeđenje ili ubjeđenje se ne potiskuje sa sumnjom. Pa na osnovu ovog pravila tvoja sumnja ne utiče na valjanost zapoštavanja, tj. da si na vrijeme prestao sa jelom i pićem.
Prema tome, osnova je da se prestaje sa jelom i pićem sehura kada muezin zauči ezan, a ko poslije ezana namjerno i svjesno nešto pojede ili popije pokvario je post tog dana i dužan ga je napostiti. A imajući u vidu da si ti imao samo sumnju kao i to da kod nas u Bosni vrijeme učenja sabahskog je upitno jer je predstavlja lažnu zoru, ti nisi pokvario post niti si dužan napostiti taj dan. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa :n-um.com

Spomenuti hadis se prenosi od Enesa, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Prikazane su mi nagrade mog Ummeta pa čak i praška koju čovjek iznese iz mesdžida, a prikazani su mi i grijesi mog Ummeta pa nisam vidio većeg grijeha od sure ili ajeta iz Kur’ana kojeg čovjek nauči a zatim zaboravi”. Ovaj hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Huzejme, Bejheki i drugi. Hadis su ocijenili slabim Buharija, Ibn Hadžer, Kurtubi, Albani i mnogi drugi. U njegovom senedu su Ibn Džurejdž i El-Mutallib ibn Abdullah a obojica su mudellisi, a to je znak slabosti.

Takođe, po istom pitanju (griješnosti zaboravljanja Kur’ana) prenosi se još jedan hadis kojeg bilježi Ahmed u svom Musnedu od S’ad ibn Ubade i Ubadete ibn Sabita, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće neko biti emir (predvodnik) nad desetoricom a da neće doći na Sudnjem danu vezan (u lance) neće ga odvezati ništa osim njegove pravednosti. Nema čovjeka koji nauči Kur’an a zatim ga zaboravi a da sakat neće sresti Allaha na Sudnjem danu”. Šejh Albani je hadis od S’ad ibn Ubade, radijallahu anhu, ocijenio slabim, a Šuajb Arnaut je drugi dio hadisa, tj. “Nema čovjeka koji nauči Kur’an a zatim ga zaboravi a da sakat neće sresti Allaha na Sudnjem danu”, od Ubadete ibn Sabita, radijallahu anhu, ocijenio slabim. U oba rivajeta se nalazi ravija Isa ibn Faid a on je medžhul, tj. njegovo stanje je nepoznato muhaddisima.

Prema tome, nema nijednog prihvatljivog ili vjerodostojnog hadisa koji ukazuje na griješnost zaboravljanja nečeg naučenog iz Kur’ana. Međutim, nema sumnje da je to pokuđeno djelo ako je rezultat gafleta, nemarnosti i neopravdanog zapostavljanja obnavljanja onog što se nauči iz Kur’ana. U tom kontekstu je i rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim od Ebu Muse El-Eš’arija, radijallahu anhu: “Ponavljajte Kur’an, jer tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša, on brža izmiče (brže se zaboravlja) od deve koja se pusti bez užeta”. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa :n-um.com

Ženama je dozovljeno da prisustvuju i klanjaju namaze u džamijama u džematu. Pod šartom da budu propisno obučene i da ne izlaze namirisane. A njihov namaz koji obave u kući je vrijedniji od namaza koji obave u džamiji u džematu. Oko ovoga skoro da nema razilaženja među učenjacima.

Argumenti za sve spomenuto su sljedeći:
Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne zabranjujte Allahovim robinjama (ženama) (odlazak u) Allahove mesdžide”. A u rivajetu kod Ebu Davuda od Ibn Omera, radijallahu anhuma, takođe je došlao dodatak: “Ne zabranjujte Allahovim robinjama (ženama) (odlazak u) Allahove mesdžide, a njihove kuće su njima bolje”. Ovaj dodatak većina muhaddisa prihvata i ocjenjuje dobrim ili vjerodostojnim zbog mnoštva rivajeta u kojima je prenešen, poput Hakima, Zehebija, Nevevija, Albanija i Šuajba Arnauta. Takođe, u rivajetu kod Ebu Davuda ali od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, je došlo: “Ne zabranjujte Allahovim robinjama (ženama) (odlazak u) Allahove mesdžide, ali neka izlaze nenamirisane”. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa :n-um.com

lejkumusselam.

Putnik može klanjati farz namaz, tj. pet propisanih namaza, ili nafilu pod kojom se misli na vitr namaz, sabahske sunnete i noćni namaz. Što se tiče klanjanja farz namaza musafiru je sunnet da krati i spaja, a osnov je da namaz klanja sa izvršavanjem svih ruknova od kijama (stajanja), ruku’a i sedžde, svejedno klanjao u nekom objektu, na vani ili u prevoznom sredstvu. Dokaz za ovo je hadis koji bilježi Buharija u svom Sahihu od Džabira, radijallahu anhu, da kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi klanjao na svojoj jahalicu u pravcu u kojem ona ide, a kada bi htio klanjati farz sišao bi i okrenuo se prema Kibli”. Iz hadisa se razumije da se farz namaz musafira u osnovi mora klanjati sa ispunjavanjem svih šartova i ruknova, između ostalog da se okrene u pravcu Kible i da klanja stojeći. Ako je musafir u stanju da ovako klanja i u prevoznom sredstvu poput broda, aviona i slično obaveza mu je to učiniti.

A ako musafir putuje u prevoznom sredstvu, on može da putuje u svom vlastitom prevoznom sredstvu ili u nekom od javnih sredstava prevoza, poput autobusa, vozova i slično. Pa ako putuje u svom autu i slično obavezan je da stane sa autom i nađe odgovarajuće mjesto gdje može obaviti farz namaz. Iz ovoga se izuzima situacija nužde, poput toga da nema gdje stati sa autom, ili ima gdje stati ali nema gdje klanjati zbog kiše, nevremena, blata, straha da će mu neko nauditi i sličnog, a boji se da će mu isteći namasko vrijeme ako ne klanja sjedeći u vlastitom autu. U ovom slučaju obavezan je da stane sa autom i okrene ga u pravcu Kible i tada mu je dozvoljeno da klanja sjedeći u autu. A ako bi predpostavili da ne može ni sa autom negdje stati, a bojazan je da će mu isteći namasko vrijeme, dozvoljeno mu je zbog nužde klanjati sjedeći u autu u pravcu u kojem auto ide. Ali sve ovo su izuzeci i nužna stanja i niukom slučaju ne smije biti pravilo u načinu klanjanja musafira farz namaza.

A ako musafir putuje u javnom prevozu, poput autobusa i voza i nema uslova i mogućnosti da klanja stojeći sa ruku’om i sedždom, a ako ne bi klanjao isteklo bi mu namasko vrijeme, dozvoljeno mu je zbog nuže da klanja sjedeći na mjestu gdje svakako sjedi.
A što se tiče klanjanja nafile od strane musafira pod kojom se misli na vitr namaz, sabahske sunnete i noćni namaz, njemu je dozvoljeno da ih klanja u prevoznom sredstvu, poput auta, autobusa, voza, aviona, jahalice i slično, na mjestu gdje sjedi pri čemu nije uslov da bude okrenut u pravcu Kible, niti da prilikom klanjanaj ispunjava ostale ruknove namaza, poput kijama (stajanja), ruku’a i padanja na sedždu.

Dokaz za ovo je isti gore spomenuti hadis “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi klanjao na svojoj jahalicu u pravcu u kojem ona ide, a kada bi htio klanjati farz sišao bi i okrenuo se prema Kibli”. Takođe, u hadisima koje prenose Abdullah ibn Omer, Enes, i Amir ibn Reb’ia, radijallahu anhum, a bilježe ih Buharija i Muslim, se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao vitre i noćni namaz na jahalici išareteći prilikom odlaska na ruku’u i sedždu i ne okrećući se prema Kibli nego u pravcu kretanja jahalice. U rivajetu od Amira ibn Rebi’e, radijallahu anhu, je došlo da je vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je klanjao noćni namaz na putovanju na jahalicu u pravcu u kojem ona ide, a u rivajetu kod Muslima je dodao da je išaretio svojom glavom (klanjajući) u bilo kom pravcu da se jahalica usmjeri, a nije to radio klanjajući propisane farz namaze. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa :n-um.com