Slava i zahvala pripadaju samo Allahu swt. Džinni mogu ući i u djecu. Dokaz ovome su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a svakako nakon toga i iskustvo onih koji su se susretali s ovom pojavom. Ja`la ibn-Murrah kaže: “Vidio sam da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radi tri stvari koje ni prije ni poslije mene niko nije vidio. Krenuo sam s njim na put. Idući, prošli smo pored žene koja je sjedila uz put sa dječakom. Viknula je: “O Allahov Poslaniče, ovaj dječak je pogođen iskušenjem, a i mi smo s njim pogođeni. Ne znam koliko napada u toku dana ima.” Rekao je: ″Dodaj mi ga.″ Pa ga je ona podigla do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, On je onda smjestio dječaka između sebe i sredine sedla, otvorio mu usta i puhnuo u njih tri puta govoreći: ″U ime Allaha; Ja sam Allahov rob. Izlazi, Allahov neprijatelju!″

Zatim joj je vratio dječaka i rekao: ″Sačekaj nas pri povratku na istom mjestu i obavjesti nas o njegovom stanju.″ Zatim smo otišli. Na povratku, našli smo je na istom mjestu sa tri ovce. Kada ju je upitao: ″Kako ti je sin?″, odgovorila je: “Tako mi Onoga ko te je poslao sa istinom, nismo primjetili ništa neobično u njegovom ponašanju do sada.”

Ovdje treba spomenuti i hadis u kome Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Zaista, šejtan kola krvlju Ademovih potomaka.” (Muslim i drugi, osim Tirmizija) Kako god krv kola ljudskim tijelo i gdje god može dospjeti mogu dospjeti i džinni. Podrazumijeva se da ovako mogu imati i uticaj na nerođenu djecu. Ipak smatram da je uticaj na ovakav način neznatan, osim u jednom slučaju. Iz vašeg pitanja se ne vidi da je to i kod vas slučaj, ali ću ipak obrazložiti. Od momenta kada dijete oživi u tijelu, treba izbjegavati učenje rukje trudnici. Džinnima rukja predstavlja veliki napor, često mučenje ili strah. U nastojanju da istu izbjegnu njihovo kretanje kroz tijelo postaje ubrzano, neselektivno, napadno…, izbezumljeno (otuda se dijelom i javljaju reakcije prilikom slušanja rukje). Ako se rukja uči trudnici, džinni mogu pokušati nanijeti štetu plodu kako bi odvratili pažnju od sebe i kako bi se učenje prekinulo ili čak da ubiju plod ako to smatraju jedinim izlazom ili zadnjom mogućom štetom koju će učiniti prije nego napuste tijelo.

Rukja se uči trudnici samo u slučaju kada dolazi do pobačaja u istom vremenu svake trudnoće, a uzrok nije medicinske prirode. Tada se ženi uči i između trudnoća, ali ako se problem ne riješi ili se smatra da problem ponovo može `oživjeti` u trudnoći, uči se i u trudnoći u periodu kada se pobačaj obično dešavao. O nekom drugom uzroku učenja u trudnoći odlučuje onaj koji poznaje ovu tematiku, a nakon što uzme u obzir svu korist i štetu koje bi eventualno učenje ili ne učenje izazvalo.

Nekoliko puta sam se susretao sa djecom koja su iskušavana i čiji su roditelji iskušavani na ovakav način. Osim što džinni mogu ući u djecu ne treba zapostaviti ni džinske napade kao vanjske uticaje. Napad džinna na djecu ili odrasle ne znači istovremeno i boravak džinna u tijelu. Neke vrste epilepsije, a koje su uzrokovane džinnima su odgovarajući primjer vanjskog djelovanja. Odgovor na vaše pitanje će biti pozitivan, uz iznimku vašeg slučaja; da, džinni mogu ući u djecu, ali iz vašeg pitanja ne mogu reći da li je to kod vas slučaj. Ako doktori imaju potpun odgovor na ono što se desilo ili dešava s vašom bebom (dijagnoza uz čvrste argumente) onda poslušajte doktore u onome što vam budu govorili.

Djeci se može učiti rukja, ali uz velike mjere opreza. Ako se procijeni da se učenjem mogu izazvati reakcije koje će uplašiti dijete i tako ostaviti negativne posljedice čak i nakon što problem bude riješen onda se rukja ne uči nego se nauči na vodu kojom će dijeti biti kupano, na ulje kojim će biti masirano, i roditeljima se kaže šta da snime i dijetu puštaju da sluša ili da to sami nad djetetom uče. Za bebe vrijedi isto pravilo. Pametnija je opcija pripremiti prethodno spomenuto i tako Allahovom voljom pokušati djelovati i ostvariti pozitivan efekat.

Ovdje ću odgovoriti i na vaše pitanje o tome jesu li džinni mogli uzrokovati rani porođaj. Da mogli su, ali ne na način kako to ljudi većinom misle – da džinni imaju uticaj na djete ili porod mimo svojom voljom i snagom, a mimo Allahove swt odredbe. Ne, oni to nisu u stanju. Oni mogu da naprave komplikacije koje će rezultirati ranijim porodom, ali sve to se dešava Allahovom swt voljom. Samo Allah swt zna šta je u utrobi majke i samo On swt zna kad će neko dijete biti rođeno.

Ako osjetite potrebu obratite se redakciji, pa ćemo vam napisati mail sa sadržajem onoga što bi trebali uraditi za vašu bebu. Allah swt vas je počastio iskušenjem, a On swt iskušava one koje zavoli. Zahvalite mu i vi ćete i vaša beba biti obradovani dobrom na ovom i boljem svijetu.

Na pitanje odgovorio: Almin Omerasević
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Svevišnji Allah nekim ljudima dadne da počine grijeh kako bi ih isti taj grijeh naveo na pokajanje i vraćanje prelijepoj vjeri islamu. A Gospodar ne želi dobro onim ljudima koje pušta da ustrajavaju u griješenju. Kad se radi o braku onih koji su počinili nemoral, da bi on bio ispravan prijestupnici se moraju pokajati, pa tek potom stupiti u bračnu vezu. Nadam se da ste to učinili, i nadam se također da je vaša bračna veza ispravna.

Vaše dijete nema baš ništa s onim što ste vi učinili, ono će biti odgovorno za svoja djela, a vi za svoja. Allah, džellešanuhu, u časnom Kur’anu na nekoliko mjesta kaže da niko neće odgovarati za tuđe grijehe niti će snositi posljedice zbog onog što nije uradio. Otac će odgovarati za svoje grijehe, majka za svoje, a dijete (ako umre nakon što postane punoljetno) odgovarat će za svoje prijestupe… Vaše dijete, ako Bog da, neće biti iskušano na ovom svijetu zbog tog vašeg djela. Neka vas to ne brine!

Svoju snagu, nakon što ste se očito ogriješili o Allahov vjerozakon, iskoristite u iskreno kajanje i činjenje što više dobrih djela, ne bi li vam Milostivi Allah ukazao Svoju milost. Neka vaša najveća briga bude zasluživanje Allahove milosti. Život je pred vama, pa nipošto ne dozvolite da Iblis, vaš najveći neprijatelj koji vas je i naveo na zlo, u vaša srca ubaci očaj i navede vas na gubljenje nade u Allahovu milost. Allah, džellešanuhu, kaže: “Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv’” (ez-Zumer, 53).

Navest ćemo ovdje kratki komentar ovog ajeta: “Poslaniče, obrati se onima koji su pretjerali prema sebi čineći grijehe: ‘Ne gubite nadu, o Allahovi robovi, u Njegovu milost ako ste počinili goleme, nebrojene grijehe! Allahova je milost velika, Njegova je dobrota nemjeriva. Allah će, džellešanuhu, oprostiti sve grijehe i preći će preko svih hrđavih postupaka ako se čovjek iskreno pokaje i bude žalio zbog svoje nepromišljenosti.’ Štaviše, Plemeniti se Allah obraduje čovjekovom pokajanju i preinačuje grijehe u dobra djela.

Da pokajanje Allahu nije bilo drago, ne bi grijehom iskušao Adema, koji u Gospodara uživa visok stepen. Dakle, Allah mnogo oprašta i ne otkriva sramote, blag je prema ljudima, daje im najvrednije darove na najbolji mogući način i od njih otklanja neprijatnosti. Musliman se treba radovati ovom ajetu i treba lijepo misliti o Gospodaru svjetova, a nikako ne smije izgubiti nadu u Njegovu dobrotu i milost. Neka se čovjek, ma koliko griješio, vrati dobrom Allahu kajući se i tražeći oprost! O, blago pokajnicima! Blago onima koji se Allahu iskreno obraćaju! Blago monoteistima! Blago sretnicima! Njih u Allaha čeka velika nagrada. Molimo Milostivog Allaha, pomoću Njegovih lijepih imena i savršenih svojstva, da nam oprosti i pređe preko naših hrđavih postupaka! Mnogi su učenjaci govorili da ovaj ajet najviše ulijeva nade u Allahov, džellešanuhu, oprost” (Tefsir šejha Aida el-Karnija).

Treba imati na umu i sljedeći hadis-kudsi: “O, čovječe, dok Me budeš molio i dok to budeš želio, Ja ću ti oprostiti ma koliko imao grijeha! O, čovječe, kad bi tvoji grijesi dostigli visinu neba, a ti onda zatražiš oprosta, Ja ću ti oprostiti! O, čovječe, kad bi Mi došao s grijesima kolika je Zemlja, a ti se onda sa Mnom susretneš, a nisi Mi nikog i ništa ravnim smatrao, Ja ću ti doći s isto toliko oprosta!” (Et-Tirmizi)

Čovjek bi volio da se nikom više ne dogodi ono što se vama dogodilo! Zašto naša omladina luta po bespućima stranputice i u zabludi traži sreću, a zabludi sreće nema?! Zašto sebi čovjek dozvoljava ono što Allah ne voli?! Zašto su djevojke neoprezne, pa vjeruju svojim momcima koji su ih zaludili?! Molimo dobrog Allaha da sačuva od nemorala nas i društvo u kojem živimo i učimo dovu koju je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, učio: “Allahu, molim Ti se za uputu, bogobojaznost, čednost i neovisnost od ljudi!” (Muslim). A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Uvaženi brat u islamu, mnogo je toga što bi se trebalo spomenuti da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun. Mi ćemo vam spomenuti samo nekoliko najbitnijih stvari, nadajući se da vam neće smetati ako odgovor bude duži, želeći da se i drugi okoriste ovim odgovorom.

Prvo, to što ste spomenuli da ste imali pogrešno ubjeđenje u pogledu farza i sunneta jeste stvar rasprostranjena kod velikog broja ljudi našeg podneblja. Tako ćemo naći da veoma mnogo ljudi koji dolaze u džamiju znaju da postoji nešto što se zove sunnet i nešto što se zove farz, ali stvarna razlika kod njih u tome ne postoji, tj. obje spomenute stvari su obaveza. Ovakvo ubjeđenje je neispravno, a u praksi ostavlja mnogo negativnih posljedica. Jedna od najgorih posljedica koje može polučiti ovo ubjeđenje jeste da čovjek koji nema vremena niti mogućnosti u datom momentu da klanja i sunnete i farze, a ima vremena da klanja samo farze, ostavlja namaz u potpunosti, zato što smatra da ne postoji razlika između sunneta i farza.

Drugo, šta je to stvarna razlika između sunneta i farza? Ne želeći da vas opterećujemo definicijama sunneta i farza koje su islamski učenjaci spomenuli u svojim djelima (kao i to da su hanefijski učenjaci napravili razliku između farza i vadžiba), mi ćemo vam to rezimirati na nači koji može shvatiti svaka osoba. Jednostavno kazano, farz je ono što je muslimanu strogo naređeno. Ko uradi stvar koja je farz, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi činjenje spomenute stvari, zaslužuje kaznu. Sunnet u terminologiji pravnika jeste djelo koje nije strogo naređeno, već je njegovo činjenje pohvalno. Onaj ko uradi stvar koja je sunnet, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi njeno činjenje, nije grješan zbog toga.

Na osnovu spomenutoga možemo kazati: muslimanu je stroga obaveza da klanja pet dnevnih namaza koji se ogledaju u sljedećem: dva rekata farza sabah-namaza, četiri rekata farza podne-namaza, četiri rekata farza ikindija-namaza, tri rekata farza akšam-namaza, i četiri rekata farza jacija-namaza. To je ono što je muslimanu strogo naređeno i onaj ko klanja spomenute namaze može zbog toga očekivati veliku nagradu od Uzvišenog Allaha, a onaj ko ne klanja spomenute namaze, počinio je veliki grijeh i zaslužuje veliku kaznu. Što se tiče sunneta (nafile ili dobrovoljnih namaza u toku dana), to su namazi koje ako čovjek bude klanjao, zbog toga ima veliku nagradu, a ako izostavi klanjanje sunneta, neće biti grješan i ne zaslužuje kaznu.

Treće, treba da znaš, cijenjeni brate u islamu, da sunnet-namazi, dobrovoljne nafile koje se klanjaju nisu na istom nivou i stepenu pohvalnosti. Sve to je shvaćeno iz hadisa Allahovog Poslanika i njegove prakse. Tako ćemo naći da Allahov Poslanik nikada nije izostavljao sabahske sunnete, pa čak i kada bi bio na putovanju. O nagradi klanjanja dva rekata sabahskih sunneta izrečeni su posebni hadisi, što nedvosmisleno ukazuje da vjernik ne bi trebao da izostavlja sabahske sunnete. Kazao je Allahov Poslanik: “Dva rekata sabahske nafile vrednija su od dunjaluka i onoga što je na njemu.” (Buharija i Muslim)

Također, Allahov Poslanik je obećao posebnu nagradu onom muslimanu koji ustraje u klanjanju dvanaest rekata dobrovoljnog namaza u toku jednoga dana, što obuhvata: dva rekata prije sabahskog farza, četiri rekata prije podnevskog farza i dva rekata nakon podnevskog farza, dva rekata nakon akšamskog farza i dva rekata nakon jacijskog farza. Isto tako, muslimanu je propisano da kada god uđe u džamiju, klanja dva rekata prije nego što sjedne, dva rekata poznata kao pozdrav džamiji – tehijjetul-mesdžid.

Četvrto, jedna od manje poznatih stvari koja se vezuje za ovu temu svakako je i pitanje gdje se klanjaju obavezni farz-namazi, a gdje sunneti (dobrovoljna, nafila). Što se tiče obaveznih namaza, muslimanima (muškarcima) je propisano da te namaze obavljaju u džamiji. To je obaveza svakom punoljetnom i razumnom muslimanu do kojeg dopire ezan koji bi se proučio bez razglasa. Kada je Allahovom Poslaniku došao slijepac i tražio dopuštenjeda ne prisustvuje zajedničkom namazu koji se klanja u džamiji, Allahov Poslanik ga je upitao da li čuje ezan, pa kada je potvrdno odgovorio, Allahov Poslanik mu nije dopustio da odsustvuje od zajedničkog namaza.
Što se tiče sunneta, njih je, shodno riječima i praksi Allahovog Poslanika, bolje klanjati u kući. Allahov Poslanik je kazao: “Najbolji čovjekov namaz je onaj koji klanja u svojoj kući, osim propisanih (farz) namaza.”

Peto, kao što smo spomenuli, sve zabrane i naredbe u islamu nisu na istom nivou i stepenu. Postoje stvari koje su strogo naređene svakom muslimanu (farzi), postoje stvari koje su pohvalne i nije ih obaveza činiti, onaj ko ih bude činio očekuje ga nagrada, a ko ih ostavi, neće biti grješan. Kao što postoje stvari koje su strogo zabranjene svakom muslimanu (harami) a postoje stvari su zabranjene “blažom” zabranom koja ne dostiže stepen strogog harama koje su islamski učenjaci nazvali mekruhom.

Shodno spomenutom, uvaženi brate u islamu, savjetujemo vam da dobro pazite na obavezne farz-namaze i da ih klanjate sa džematom u džamiji, da se što više potrudite u klanjanju sunneta, dobrovoljnih namza u toku dana, zbog svih nagrada koje su obećane onima koji budu klanjali spomenute nafile. Ako dođete u situaciju da možete samo klanjati obavezne farz-namaze, tada nećete biti grješni zbog toga što ste klanjali samo obavezne farz-namaze i što ste ostavili neki od sunneta, dobrovoljnih dnevnih nafila. A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr.Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Allah zna, postoji mogućnost da vam nije “slučajno” nestao novčanik na nekoliko dana. Isto se zna desiti s odjećom bolesnika. Sa štrika zna da nestane odjeća i pojavi se nakon nekoliko dana. Takvu odjeću treba zapaliti. To što je nacrtano po novčanici, može da bude sihr i to sihr da ti ne ide nafaka u životu, da ostaneš bez posla i bez zarade.

Allah zna, uzmi jednu veću čašu vode, na nju nauči sure: El-Fatiha, El-Ihlas, El-Felek, En-Nas, Ajetul-Kursiju, zadnja dva ajeta sure El-Bekara, zatim uči 117., 118., 119., 120., 121. i 122. ajet sure El-A‘raf , te 139. ajet iste sure. Naspi pola čaše sirćeta i soli, dobro izmiješaj te namoči novčanicu. Nakon pola sata, izvadi novčanicu i zapali je bismillom.

Na pitanje odgovorio Ebu Bilal – svršenik Medinskog fakulteta

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Allah zna najbolje, nadam se da ste zvali veterinara i da je on ustanovio dijagnozu. Ali, veoma lahko može da se radi o uroku. Isto tako se može desiti sa ženom koja doji dijete, da od uroka smanji mlijeko ili da ga nema nikako. Ako tvoja mama ode hodži da zapiše, doći će sa zapisima koje će da stavi iznad vrata štale i na druga mjesta po štali, ali to neće baš pomoći. Najbolje ti je da uzmeš pet litara vode i da na nju naučiš sure: El-Fatiha, El-Ihlas, El-Felek i En-Nas, te Ajetul-Kursiju, i da daš kravi da se napije nekoliko puta. Možeš malo da je tom vodom i poprskaš nekoliko puta. Isto tako, iste sure nauči na maslinovo ulje pa joj namaži nekoliko puta vime.

Na pitanje odgovorio Ebu Bilal – svršenik Medinskog fakulteta

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com