Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Ako on vjeruje u Allaha, smatra sebe muslimanom ali neće da klanja i ne praktikuje ništa od ruknova vjere iz raznoraznih šejtanskih izgovora, u tom slučaju, pozivaj ga, savjetuj, nastoj da ga pridobiješ, ubjeđuj ga i navodi da počne klanjati. Daj mu neki neki vremenski rok (npr. mjesec dana, dva mjeseca, više ili manje, shodno tvojoj procjeni) u kojem treba da počne klanjati pet farzova namaza, ako nakon toga počne da klanja i počne praktikovati i ostale vjerske obaveze, to i jeste cilj. U protivnom naglasi mu da ćeš se sa njim razvesti ako to ne uradi i primjeni tu namjeru kada istekne taj rok. Skraćeno, daj mu rok da proklanja, u protivnom, razvedi se od njega.
Razlozi zbog kojih se u ovom slučaju trebaš razvesti od njega, ako se ne odazove namazu, su mnogobrojni, a najbitniji od njih su tri:
– što je nakon svega upitan sam njegov islam, tj. da li se on može ubrajati u muslimane ako neće da klanja, a što neminovno dovodi u upitnost i samu validnost tvog braka sa njim.
– što život sa takvim suprugom nije izgrađen na vjeri niti se može od takvog supruga očekivati da će odgajati vašu zajedničku djecu u islamu.
– što onaj ko ne klanja po prirodi stvari čini i ostale velike grijehe.
Ne trebaš biti kolebljiva, slaba i nesigurna, pogotovo da to tvoj suprug na tebi primjeti.
Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Šerijatski status rada muslimana u vojsci, policiji, državnim političkim funkcijama i službama, ili bilo kojim drugim institucijama neislamske države, ovisi od stanja i okolnosti zbog kojih musliman radi u tim institucijama. Takav posao ne izlazi od jednog od tri sljedeća stanja:

1 – da je prinuđen da tu radi ili ima jaku potrebu za tim poslom,
U ovom slučaju je dozvoljeno, jer je opće šerijatsko pravilo da se u prinudi dozvoljava ono što je zabranjeno. S tim da je taj rad uslovljen sa dva šarta koje prenosi Ibn Hadžer od El-Muhelleba ibn ebi Sufreta:
– da je taj posao šerijatski dozvoljen,
– da tim poslom ne pomaže kjafire u nanošenju štete muslimanima (Fethul-bari 4/452) .

2 – da radi taj posao zbog koristi islama i muslimana kako bi otklanjao zulum od muslimana ili tome slično,
Oko ove vrste rada učenjaci imaju podijeljeno mišljenje, jedni dozvoljavaju pod određenim uslovima a drugi uopćeno zabranjuju. Radžih (odabrano) mišljenje je, na osnovu snage dokaza, da je rad u službama i institucijama kjafirske države pod vlašću vladara kjafira dozvoljen ako se time ostvaruje korist Islamu i muslimanima.

Ova dozvolu učenjaci uslovljavaju ispunjenjem sljedećih šartova:
– da je sam posao koji se radi dozvoljen u Islamu,
– da se tim radom ne pomažu kjafiri u nečemu što je šteta za muslimane,
– da u tome ne bude prilježenosti i prijateljovanja sa kjafirima,
– da se tim radom postiže stvarna korist za Islam i muslimane, a ne da u tom poslu bude samo lična korist pojedinca.

3 – da nije prinuđen niti ima jaku potrebu niti je u tom poslu korist za Islam i muslimane (Et-Te'amul me'a gajril-muslimin, str. 223-232).
U ovom slučaju nije dozovljeno muslimanu raditi u institucijama i službama kjafirske države. Jer taj posao u ovim okolnostima predstavlja naklonost prema kjafirima, prijateljovanje sa njima, poniznost, pokornost i stajanje na njihovoj strani, a Uzvišeni to zabranjuje: “I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži” (Hud 113), i ne dozvoljava muslimanu da bude pod vlašću kjafira: “A Allah neće dati priliku nevjernicima nad vjernicima” (En-Nisa’ 141).
Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com