Jedno od najatraktivnijih pitanja u ovom vremenu, koje je upućeno misionarima, daijama, profesorima, muftijama i efendijama, jeste pitanje posta prvih deset dana blagoslovljenog mjeseca zul-hidždžeta. Onima koji još nisu shvatili zašto je to pitanje sada jedno od najatraktivnijih, spomenut ćemo razlog kako bi shvatili bitnost poznavanja ovog propisa u predstojećem periodu.

Kazao je Allahov Poslanik, podstičući muslimane na činjenje dobra u ovim danima, u prvih deset dana zul-hidždžeta: ”Ne postoje dani u kojima je činjenje dobrih djela draže Allahu od ovih dana”, misleći na prvih deset dana zul-hidždžeta. Rekli su ashabi: ”Pa čak ni borba na Allahovom putu?” Rekao je: ”Ni borba na Allahovom putu, osim čovjeka koji izađe u borbu na Allahovom putu boreći se svojim tijelom i imetkom, i ne vrati ništa od toga.” (Buharija i dr.)
Na vrijednost ovih dana također ukazuje hadis Allahovog Poslanika: ”Ne postoje veličanstveniji dani kod Allaha, niti dani u kojima su dobra djela draža Allahu, od ovih deset dana; mnogo u njima Allaha spominjite et-tehlilom (izgovarajući riječi la ilahe illellahu), et-tekbirom (veličanjem Allaha izgovarajući riječi Allahu ekber), et-tehmidom (zahvalom Allahu riječima elhamdulillahi).” (Hadis je zabilježio imam Taberani sa dobrim lancem prenosilaca, kao što je to potvrdio šejh Albani.)
Na vrijednost ovih dana, također, ukazuje i činjenica da se Uzvišeni Allah u Kur’anu zaklinje ovim vremenom: ”Tako mi zore i deset noći” (Fedžr, 1.-2.). Ibn Kesir je, u komentaru ovog ajeta, spomenuo riječi Ibn Abbasa, r.a., da su to noći prvih deset dana zul-hidždžeta.

Iskren vjernik u pogledu marljivosti i iskorištavanja vremena je poput pčele ili mrava. On se maksimalno trudi da iskoristi vrijeme u činjenju dobra, kako bi se što bolje pripremio za Dan polaganja računa.
Mnogi ljudi željeli bi da poste ove blagoslovljene dane, ali nisu sigurni da li je to propisano ili ne, naročito ako znamo da postoje vjerodostojni hadisi u kojima je spomenuto da Allahov Poslanik nije postio prvih deset dana zul-hidždžeta.

Što se tiče posta tih dana, na samom početku možemo kazati da je mnogo argumenata koji ukazuju na vrijednost posta općenito (kako u ovom vremenu, tako izvan njega), a jedan od njih su riječi Allahovog Poslanika: ”Ko posti jedan dan na Allahovom putu, Allah će njegovo lice udaljiti od Vatre sedamdeset godina.” (Buharija i Muslim od Ebu Seida el-Hudrija, r.a.)

Ako svemu tome dodamo činjenicu da je ovo vrijeme blagoslovljeno i da je u vjerodostojnim predajama zabilježeno da je Allahov Poslanik prakticirao postiti ove dane, onda shvatamo zašto je ulema kazala da je post ovih dana na visokom stepenu pohvaljenosti. Preneseno je od supruga Allahovog Poslanika da je Poslanik postio devet dana zul-hidždžeta. Prenosi se od supruga Allahovog Poslanika da je Poslanik postio: dan Ašure, devet dana zul-hidždžeta i tri dana u svakom mjesecu. (Hadis je zabilježio imam Ebu Davud, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.)

Što se tiče devetog dana zul-hidždžeta – dana Arefata – o postu tog dana navode se posebni hadisi. Kazao je Allahov Poslanik, kada je upitan o postu na dan Arefata (devetom danu zul-hidždžeta): ”Iskupljuje od grijeha prošlu i narednu godinu.” (Muslim i dr.)

Na kraju, ako bi neko postavio pitanje: Šta je sa hadisom, kako ga ispravno shvatiti, koji je zabilježio imam Muslim od Aiše, r.a., u kojem ona kaže da nikada nije vidjela Allahovog Poslanika da posti deset dana zul-hidždžeta?
Odgovor je više nego jednostavan: ona je prenosila ono što je znala, a to ne znači negiranje suprotnog. Ispravnost ove teorije potvrđuje činjenica da druge supruge Allahovog Poslanika prenose da su ga vidjele da posti u tim danima. Slično tome je pitanje mokrenja stojeći u pogledu kojeg postoji na prvi pogled oprečnost, koja se može pomiriti na isti način, tj. da kažemo da je svako prenosio ono što je znao – vidio. Aiša, r.a., kazala je: ”Ko vam bude kazao da je Poslanik mokrio stojeći, ne vjerujte mu, nije mokrio osim čučeći.” (Nesai, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.) A Huzejfe, r.a., prenio je ono što je on vidio, da je Poslanik mokrio stojeći. (Hadis o tome su zabilježili Buharija i Muslim.) Svako prenosi ono što je vidio i nema kontradiktornosti između hadisa.

Treba naglasiti da deseti dan zul-hidždžeta nije dozvoljeno postiti jer je to dan Bajrama. Allahov Poslanik je u vjerodostojnim hadisima zabranio post dana Bajrama, što svakako nije razlog da čovjek ostavi činjenje drugih dobrih djela u tom danu.

Slično pitanje postavljeno je uvaženom učenjaku današnjice šejhu Usejminu, koje glasi: Spomenuto je u nekim hadisima da je Allahov Poslanik postio deset dana zul-hidždžeta, ali neki ljudi govore da ih ipak ne treba postiti, šta vi kažete na sve to?, pa je odgovorio šejh:

Post deset dana zul-hidždžeta bez imalo sumnje potpada pod pojam dobrih djela. Allahov Poslanik je kazao: ”Ne postoje dani u kojima je činjenje dobrih djela draže Allahu od ovih dana”, misleći na prvih deset dana zul-hidždžeta. Rekli su ashabi: ”Pa čak ni borba na Allahovom putu?” Rekao je: ”Ni borba na Allahovom putu, osim čovjeka koji izađe u borbu na Allahovom putu boreći se svojim tijelom i imetkom, i ne vrati ništa od toga.” Znači, post potpada pod opći pojam dobrih djela. Također, zabilježen je hadis kod sakupljača Sunena, koji su neki učenjaci ocijenili dobrim – hasen, da je Allahov Poslanik postio deset dana zul-hidždžeta, a svakako da to ne obuhvata deseti dan – Bajram. Imam Ahmed smatrao je vjerodostojnim ovaj hadis i zato je smatrao post deset (devet) dana zul-hidždžeta sunnetom.
(Fetava fi ahkamis-sijam, Muhammed Salih Usejmina, str. 434)

Napomena:
Budite vi razlog da drugi saznaju od vas za ovaj ibadet. Ugrabite i njihove nagrade. Šerujte.

Na pitanje odgovorio: mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice: s-d-o.org

Već duže vrijeme nekoliko različitih osoba slušam kako prigovaraju onima koji ukazuju na određene neosnovane postupke – novotarije prisutne u našem narodu, kao što su: mevludi, dovišta, sedmine, četeresnice, godišnjice, turbeta, učenje Jasina, ističući kako se ne slažu s tim tvrdnjama, potkrepljujući svoje mišljenje tvrdnjom: “Kako to da se spomenuti postupci smatraju novotarijom, a voženje auta, korištenje mobitela i ostalih tehnoloških dostignuća ne ulazi u domen novotarije?!”, često uz svoje mišljenje navodeći neku od otrcanih fraza, koje dodatno zbunjuju obični svijet: “Vi biste da nas vratite 14 stoljeća unazad!”, “Zašto vi vozite auta, zašto ne koristite deve umjesto auta?”, “Zašto koristite tehnologiju?”, “Po vama, sve je novotarija!”

Žalosno je da ovakve izjave često dolaze od ljudi koji su završili šerijatske škole i koji bi trebali da znaju da nikada niko od eminentnih učenjaka nije osporavao korištenje tehnoloških dostignuća, niti ih je proglašavao novotarijama, izuzev ako se radi o određenoj stvari čije korištenje rezultira haramom i čije su korištenje osudili učenjaci, ali opet ne zbog toga što su isticali da je to novotarija, već zato što je korištenje toga zabranjeno zbog grijeha koji se čine na taj način.

Treba znati da se novotarije isključivo vezuju za vjeru i za poglavlje ibadeta, što je jasno potvrđeno u hadisu Allahovog Poslanika: “Ko u ovu našu vjeru uvede nešto što nije od nje, to će biti odbačeno.” (Buhari i Muslim, od Aiše, radijallahu anha) Stoga, pogrešno je i smatra se potvorom tvrditi da oni koji upozoravaju na novotarije u vjeri istovremeno novotarijom smatraju i korištenje tehnoloških pomagala u današnjem vremenu.

Čudno je kako spomenute osobe nikada nisu navele izvor odakle su preuzeli tu tezu, da neko ko ukazuje na novotarije u vjeri smatra novotarijom i korištenje tehnoloških pomagala.

Sve je i više nego jasno: Novotarije se ne vezuju za tehnološka dostignuća, već se vezuju za činjenje ibadetā koje nije činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Shodno tome, pravdati svoje ustrajavanje u novotarijama time da oni koji ukazuju na to koriste tehnologiju, te želeći na taj način poistovjetiti novotarije u vjeri i nova tehnološka dostignuća, nema nikakve osnove niti je to ko od eminentnih učenjaka kazao.

Imam ovog vremena Ibn Baz, rhm., rekao je: “Ako se radi o dunjalučkim stvarima, one se ne nazivaju (vjerskim) novotarijama. Tako, naprimjer auto, računar, avion i slično, naziva se novotarijom samo u jezičkom smislu, i to se ne smatra grijehom niti se ljudima osporava korištenje tih dostignuća. Ljudima se ukazuje na ono što uvedu u vjeru: novotarske vrste namaza i drugi novotarski ibadeti, to su stvari na koje treba ukazivati, pošto se vezuje za vjeru, pošto šerijat / vjera treba da se čuva od novotarija.” (Fetava Nurun aled-derb, 3/21)

Na pitanje odgovorio: mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice: s-d-o.org