Ve alejkumusselam! Nema sumnje da je psovanje Allaha ili bilo čega od vjere od najgnusnijih grijeha koje čovjek može počiniti kao što ti je poznato. Ono što utiče na onoga koji sluša provke u smislu grijeha ili izlaska iz vjere je slaganje s tim, zadovoljstvo ili pak nemarnost naspram toga što se ogleda kroz to da se insan navikne i ne smeta mu, ili se smije tome ako je ta psovka popraćena nekakvom ”šalom” i sl. Allah Uzvišeni je naredio da se ode sa sijela na kome se ismijava Allah ili Njegovi propisi i sl.

Pitao sam šejhove isto ovo pitanje kada se radi o školi, radnom mjestu i slično pa su mi odgovorili da to nije sijelo na koje se ajeti odnose već da u tom slučaju čovjek mora da prezire srcem, ne podržava već spram mogućnosti kritikuje i na to upozorava, stavi na znanje drugima da mu to smeta i sve dok tako postupa nije od onih za koje kaže Uzvišeni: ”…vi ste u tom slučaju poput njih…”. Nastavi tako i ne brini. Allah te pomogao na svakom dobru i sačuvao od svakog zla.

Na pitanje odgovorio: prof. Jasmin Durić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumus-selam! Da, djeca su, nažalost, veoma česta meta urokljivih očiju i to iz više razloga:

1) Nepoznavanje opasnosti od uroka i nepoznavanje zaštite od istog,

2) Izlazak djece pred razne goste bez zaštite,

3) Ostavljanje djece na ulici da se igraju bez zaštite,

4) Odlazak djece u školu bez zaštite,

5) Roditelji koji ne znaju da blagoslove svoje dijete kad nešto dobro uradi ili su lijepi i sl.

6) Razni javni nastupi djece bez zaštite.

Kad kažem bez zaštite, onda mislim da se djeci ne uči jutarnji i večernji zikr. Zato, u svakoj navedenoj situaciji, potrudite se da su vam djeca pod zaštitom jutarnjeg i večernjeg zikra, uz Allahovu pomoć. Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: Ebu Bilal (svršenik Medinskog fakulteta)
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumus-selam! Ima više razloga, ali ja ću te razloge da skratim na tri. Prvi je udaljenost od Allaha i činjenje raznih vrsta grijeha, drugi je neposvećenost ibadetu, slabo činjenje ibadeta ili potpuno izostavljanje ibadeta, posebno namaza, tako da osoba postaje lagan plijen šejtanima i ljudima u šejtanskom obliku, i treći razlog je izostavljanje učenja raznih vrsta zikrova, posebno jutarnjeg i večernjeg zikra, čije izostavljanje dovodi do toga da je osoba nezaštićena od svakog zla.

Na pitanje odgovorio: Ebu Bilal (svršenik Medinskog fakulteta)
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Život na ovom svijetu svejedno bio težak ili lagan, u siromaštvu ili bogatstvu, u uživanju ili patnji i tome slično, je iskušenje u svim njegovim oblicima. Kaže Uzvišeni: “Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj izdržljive” (El-Bekara, 155) i kaže: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti” (El-Enbija, 35).

Pa onome kome Allah da siromaštvo On ga time iskušava da li će saburati na tome i zahvalan Allahu biti na onome što mu je dato, tako isto onaj kome je dato bogastvo i izobilje time ga Allah iskušava da vidi hoće li davati zekat, udjeljivati na Allahovom putu, da li će trošiti na ono što je halal ili na ono što je haram, hoće li biti zahvalan Allahu.

Pogrešno je shvatanje da Allah iskušava samo one ljude koje učini siromašnim, bolesnim, slabim, kojima da težak dunjalučki život, kojima oduzme najmilije i tome slično. A da onome ko lijepo živi na dunjaluku, u bogatstvu, rahatluku, bez problema da ga Allah voli, da mu je ukazao počasti na dunjaluku i da mu želi dobro.

Ovakvo rezonovanje Uzvišeni negira u sljedećim ajetima kada kaže: “Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: “Gospodar moj je prema meni plemenito postupio! A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: “Gospodar moj me je napustio! A nije tako!” (El-Fedžr, 15-17).

Kaže Uzvišeni “A nije tako”, odnosno obasipanje sa blagodatima na dunjaluku je iskušenje za čovjeka kao što je iskušenje da se nekome opskrba oskudnom učini na dunjaluku, u oba slučaja Uzvišeni hoće da vidi kako će se Njegov rob ponašati. A ovo značenje je došlo u drugim kur’anskim ajetima gdje kaže Uzvišeni: “Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati” (El, Mulk, 1), “Mi ćemo vas provjeravati sve dok ne ukažemo na borce i postojane među vama, a i vijesti o vama provjeravaćemo” (Muhammed, 31).

A što se tiče kažnjavanja na dunjaluku, treba znati da Uzvišeni Allah neke svoje robove do kjafira kazni na ovom svijetu a kazniće ih i na drugom, dok će neke kazniti samo na Ahiretu. Naravno, njihovo kažnjavanje na dunjaluku ne izlazi iz okvira pravednosti Uzvišenog a smisao toga da se neki kazne i na dunjaluku je u tome da budu ibret za ostale. Od primjera onih koje je Allah kaznio na dunjaluku i još teže će ih kazniti na Ahiretu je slučaj Karuna, kaže Uzvišeni: “I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći” (El-Kasas, 81).

A dokaz da će Allah neke kjafire kažnjavati i na dunjaluku mimo Ahireta je sljedeći ajet: “I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onome svijetu biće, uistinu, bolnija i vječna” (Ta ha, 127).

A što se tiče vjernika, njihovo kažnjavanje na dunjaluku i sva vrsta iskušenja kojima budu izloženi je samo za njihovu dobrobit. Uzvišeni Allah time briše njihove grijehe i umanjuje ih, naravno ako su strpljivi na tome i ako su zadovoljni Allahovom odredbom.

Dokaz za ovo je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema musibeta (nevolje i iskušenja) koji zadesi muslimana a da Allah, dželle še’nuhu, sa njim ne briše njegove grijehe, pa čak i sa trnom koji ga ubode“. Takođe, u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće muslimana zadesiti umor, niti bolest, niti briga, niti tuga, niti neprijatnost, niti tjeskoba, čak da ga trn ubode a da Allah neće time brisati njegove grijehe“.

Prema tome, težak život na ovom svijetu je u svakom slučaju iskušenje, a mu’minu je to čišćenje od grijeha. A Uzvišeni Allah nikome ne čini nepravdu kao što je došlo u ajetu: “Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti” (El-kehf, 49), ni kjafiru ni muslimanu. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumu selam. Poslanik, sallahu alejhi ve selem, je pojasnio kriterije prilikom odabira buduće supruge, s tim da je naglasio da se treba odabrati osoba koja se prdržava islama: “Ženu udaju četri stvari: njen imetak, njeno porijeklo, njena ljepota, i njena vjera. A ti gledaj da uzmeš onu koja je vjernica i zadobićeš sa njom svaki hajr.” (Muttefekun alejhi)

Također je poželjno da se vide budući supružnici u granicama dozvoljenog u prisustvu mahrema, jer to dovodi do veće mogućnosti da brak, sa Allahovim dopustom, uspije i bude u njemu bračna harmonija.

Što se tiće klanjanja istihare namaza, nije od njeni propisa da se vidi u snu ono za što je se klanjalo, već islamski učenjaci navode da će osoba u sebi naći određeno naginjanje prema određenoj stvari i biće joj olakšano da je postigne, tj. da se odluči. Na taj način osoba treba da odabere određenu stvar. Također lijepi snovi su od Allaha, a ružni od šejtana i ne bi se trebale određene važne odluke graditi na snovima, naročito ako su ružni, već se trebaju graditi na islamskim osnovama.

Vi sjedite sa djevojkom sa kojm se planirate oženiti u prisustvu njenog mahrema, vidite se, razgovarajte oko budućeg braka i šta želite jedno od drugog i ako se složite, možete klanjati istiharu namaz i ako nađete u sebi da naginjete jedno prema drugom i da vam se stvari olakšavaju prema njemu, uzmite se i molite Allaha da vam olakša i da vaš brak učini srećnim i izgrađenim na islamskim osnovama.

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com