Avn b. Ehu Džuhajfa prenosi da je njegov otac Ehu Džuhajfa, radijallahu anhu, govorio: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je prodavanje krvi i pasa.” Ebuz-Zubejr rekao je: “Upitao sam Džabira, radijallahu anhu, u vezi s prodavanjem pasa i mačaka, pa mi je odgovorio: ‘To je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio.”‘ Rafia b. Hadidž, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: U najgore vrste zarade jesu sljedeće: nadoknada koju bludnica uzima za blud, zarada od prodavanja pasa i zarada na hidžami. ‘

U drugom predanju: “Zarada od trgovine psima hrđava je, nadoknada koju bludnica uzima za blud hrđava je, i zarada na hidžami hrdava je. ”

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: ‘Haram-imetak jeste onaj koji je stečen na sljedeći način: trgovinom psima, nadoknadom za gatanje i nadoknada koju bludnica uzima za blud. ” U tome je smislu i predanje Ebu Mesuda el-Ensarija, radijallahu anhu.

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, trgovina psima i zarađivanje na tome jesu zabranjene stvari.

Drugo, zabranjeno je posjedovanje psa, osim ako služi za lov ili čuvanje usjeva i stoke. Onaj ko bezrazložno posjeduje psa, njegova se nagrada svaki dan umanjuje za dva kirata, na osnovu Ibn Omerovog, radijallahu anhu, hadisa: “Ko bude pogedovao psa, ne za lov ni čuvanje stoke, njegova će se nagrada svaki dan umanjiti za dva kirata ”, i na osnovu Ebu Hurejrinog, radijallahu anhu, predanja u kojem je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onome ko bude pogedovao psa koji mu ne služi ni za lov, ni za čuvanje stoke, ni za čuvanje useva, nagrada će svaki dan biti mnogo, mnogo umanjena. ‘ U tome je smislu i predanje Sufjana b. Ebu Zuhejra.

Treće, kada je riječ o trgovini psima, izuzetak je trgovina dresiranim lovačkim psima, na osnovu Džabirove, radijallahu anhu, izjave: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je trgovinu mačkama i psima, ali je dopustio trgovinu lovačkim psima.”

Četvrto, ko želi zaraditi trgujući psima, u njegove ruke treba baciti prašinu, na osnovu Ibn Abbasove, radijallahu anhu, izjave: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je trgovinu psima, a ako neko želi zarađivati na taj način, u njegove ruke treba baciti prašinu.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ma'mer je rekao: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Ko drži monopol grešan je. “‘ Neko je prigovorio Seidu: “Ti si monopolist!”, na šta je odgovorio: “Ma'mer, prenosilac ovog hadisa, bio je monopolist.”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, monopol (ihtikar) jeste kupovanje robe u velikim količinama i njeno gomilanje kako bi je bilo manje na tržištu, odnosno kako bi se njena cijena povećala.

Drugo, kada je riječ o monopolu, islamski autoriteti razilaze se u mišljenju je li monopol zabranjen u svakoj vrsti robe ili samo u hrani. O tome imam Et-Tirmizi kaže sljedeće: “Islamski su učenjaci zabranjivali monopol kada je riječ o hrani, a neki su smatrali da je dopušteno držati monopol kada se radi o drugoj robi. Ibnul-Mubarek je govorio: ‘Nema problema u monopolu ukoliko se radi o pamuku, safijan u i sl. “‘ El-Begavi s tim u vezi kaže: “Kada je riječ o monopolu, islamski autoriteti imaju oprečne stavove. Preneseno je da je Omer, radijallahu anhu, rekao: ‘Na našem tržištu nema mjesta monopolu! Nemaju pravo ljudi koji imaju višak imetka držati monopol nad muslimanima, ali onaj ko se svojski potrudi zimi ili ljeti, pa donese robu, takav ima pravo prodavati onako kako želi i zadržati robu dok god to želi.’ Osman, radijallahu anhu, zabranjivao je monopol. A imam Malik i Sufjan es-Sevri zabranjivali su ga glede svih vrsta robe. Malik je govorio: ‘Svaki monopol koji negativno utječe zabranjen je; zabranjeno je držati monopol nad lanom, vunom, uljem .. .’ Međutim, neki učenjaci smatraju da je monopol zabranjen samo nad hranom, jer je hrana prijeko potrebna, odnosno monopol nad drugim namirnicama nije zabranjen, i tO je Ibnul-Mubarekov stav i mišljenje imama Ahmeda. Ahmed veli: ‘Trgovci monopol obično drže u Meki, Medini i rubnim dijelovima islamske države, gdje se daje otpor nevjernicima, a ne mogu ga držati u Basri i Bagdadu jer kroz njih prolaze brodovi s robom.’ Hasan el-Basri i El-Evzai govorili su: ‘Ko uveze hranu iz druge zemlje i uskladišti je, čekajući poskupljenje, takav čovjek nije monopolist; monopolist je onaj čovjek koji opstruira rad muslimanskog tržišta.’ Slično je rekao i Ahmed: ‘Ako čovjek proizvede hranu na svojoj farmi i uskladišti je, on nije monopolist.’ Rekao sam: hadis koji zabranjuje monopol općenit je, međutim to što je prenosilac bio monopolist ukazuje nam na to da se monopol odnosi samo na određene stvari i specifične situacije. I niko nema pravo misliti da ashab jedno prenosi, a drugo radi. Zar o Seidu b. el-Musejjibu, dobrom muslimanu i velikom učenjaku (držao je monopol nad uljem), možemo pomisliti da prenosi hadis, a ne postupa prema njemu! Nikako, i to nam govori da se, po njemu, hadis odnosi samo na određene stvari.” Šafijski autoritet En-Nevevi kaže: “Ovaj hadis jasno ukazuje na to da je monopol zabranjen. Naši su učenjaci rekli: ‘Zabranjen monopol odnosi se samo na prehrambene artikle, tj. da čovjek kupi prehrambene artikle dok su jeftini radi trgovine, ali ih ne prodaje odmah već ih uskladišti, čekajući poskupljenje. A kada je riječ o trgovcu koji prehrambene artikle u grad donese sa sela, ili ih kupi po niskoj cijeni pa ih uskladišti ili prodaje kada poskupe jer su potrebni na tržištu, ili takvu robu kupi da bi je prodavao u sezoni, takav čovjek nije monopolist, i to nije zabranjeno. Kada je riječ o drugoj robi mimo prehrambenih artikala, na nju se ne odnosi monopol ni u kojem slučaju.’ Ovako je ovo pitanje riješeno u našem mezhebu. Neki su drugi učenjaci kazali: ‘Mudrost u zabrani monopola jeste otklanjanje štete od običnog svijeta.’ Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da će se čovjek koji ima prijeko potrebne prehrambene artikle natjerati na njihovu prodaju kako bi se otklonila šteta od običnog svijeta. A predanje u kojem stoji da su Seid b. el-Musejjib i Ma'mer, prenosilac hadisa u vezi s monopolom, bili monopolisti – Ibn Abdulberr i neki drugi komentiraju ovako: ‘Njih su dvojica držali monopol samo nad uljem, shvativši da se hadis odnosi na monopol nad hranom, i to u slučaju kada te iste hrane nema na tržištu i kada je skupa. Hadis su tako shvatili imam Šafi, Ehu Hanifa i neki drugi učenjaci, i to je ispravno.”‘

Treće, iz prethodno navedenih izjava islamskih autoriteta možemo zaključiti da se sljedeće stvari imaju uzeti u obzir kada je riječ o zabranjenom monopolu: prvo, mjerodavni su potreba za prehrambenim artiklima i visoke cijene; i, drugo, grešan je onaj monopolist koji s tržišta pokupuje onu robu koja je prijeko potrebna muslimanima, koju uskladišti i drži monopol nad njom, te njegov postupak izazove štetu i nelagodnost. Imam Eš-Ševkani rekao je: “Jednom riječju, razlog zabranjenosti monopola jeste nanošenje štete muslimanima, a onaj monopol koji ne donosi štetu nije zabranjen. Kada je riječ o monopolu, zabranjeno ga je držati nad hranom i drugom robom jer to ide na štetu muslimanima.”

Četvrto, u zabranjen monopol ne spadaju sljedeće stvari: prvo, skladištenje viška prehrambenih artikala, pogotovo u sezoni, kako bi ih čovjek prodao kada ljudima zatrebaju; i, drugo, uvoženje robe i čekanje poskupljenja, a Svevišnji Allah, opet, najbolje zna.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Svevišnji Allah rekao je: “Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje zamjenjuju nečim što malo vrijedi – na onom svijetu nikakva dobra neće imati, Allah ih neće ni osloviti, niti će na njih, na Sudnjem danu, pažnju obratiti, niti će ih očistiti – njih bolna patnja čeka.” (Alu Imran, 77) “l ne služite se zakletvama svojim zato da biste jedni druge varali, da se ne bi poskliznula noga koja čvrsto stoji, i da ne biste nesreću iskusili zato što ste od Allahovog puta odvraćali; a patnja vas velika još čeka. l ne zamjenjujte obavezu datu Allahu za nešto što malo vrijedi – ono što je u Allaha – za vas je, da znate, bolje!” (En-Nahl, 94-95)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je: “Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘Zakletvom se prodaje roba, ali se potire blagoslov.” Ebu Katada el-Ensari, radijallahu anhu, govorio je da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Čuvajte se čestog zaklinjanja u trgovini, zakletvom se prodaje, ali se, poslije, potire blagoslov. ” Ebu Zerr, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta ponovio sljedeće riječi: ‘Tri kategorije ljudi Allah neće osloviti na Sudnjem danu, niti će ih pogledati, niti će ih očistiti, oni će imati bolnu patnju. ” Ebu Zerr, radijallahu anhu, reče: “Propali su i nastradali! A ko su oni Allahov Poslaniče?” Na to mu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: ‘To su: čovjek čija odjeća pada ispod članka, čovjek koji prigovara, i čotjek koji prodaje robu lažno se zaklinjući. ” Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Tri kategorije ljudi Allah neće osloviti na Sudnjem danu, niti će ih pogledati: čovjeka koji se lažno zaklinje da je za robu dobijao više nego što mu neko ponudi, čovjeka koji se lažno zakune poslije ikindija-namaza da bespravno uzme pravo muslimana, i čovjeka koji zabrani svijetu višak vode, Allah će takvom reći: Danas ću te lišiti Svoje dobrote jer si ljude lišavao onoga što nisi svojim rukama zaradio. ”

Ebu Seid, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Neki je beduin doveo ovcu pa sam mu rekao: ‘Hoćeš li je prodati za tri srebrenjaka?’ ‘Neću, tako mi Allaha!’, ali opet mi ju je prodao. To sam spomenuo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on reče: Prodao je ahiret za ovaj svijet. “‘Abdullah b. Ebu Evfa, radijallahu anhu, kazivao je: “Neki je čovjek donio robu na pijacu i zakleo se Allahom da je za nju dobijao iznos koji mu niko nije ponudio na pijaci, a sve kako bi jednog muslimana namamio da kupi tu istu robu. Tim je povodom objavljen ajet: ‘Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje zamjenjuju nečim što malo vrijedi .. .’ (Alu Imran, 77).”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, u trgovini je strogo zabranjeno zaklinjanje kako bi se roba što uspješnije prodala.

Drugo, zaklinjanje povećava broj kupaca i želju za određenom robom i, otuda, povećava nadmetanje u imetku, ali sve to potire blagoslov u trgovini i dovodi do bankrota nekih trgovaca, odnosno do nestajanja blagodati, tako završi svaki imetak stečen na zabranjen način.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Svevišnji Allah rekao je: “Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u itikafu u džamijama. To su Allahove granice, i ne približujte im se!” (El-Bekara, 187)

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, dok je u itikafu, čovjeku je zabranjeno da u bilo koje doba dana ili noći ima snošaj sa suprugom, a ta zabrana prestaje kada čovjek izađe iz itikafa.

Drugo, spolni akt anulira itikaf, što se razumije iz vanjskog značenja navedenog ajeta. Ibn Abbas, radijallahu anhu, govorio je: “Ako se desi da čovjek u itikafu ima spolni odnos sa suprugom, njegov je itikaf pokvaren, i on će ga računati iznova.”

Treće, onaj ko u itikafu ima snošaj sa suprugom nije obavezan učiniti iskup, jer ni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ni od ashaba nije preneseno ništa u vezi s tim.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Aiša, radijallahu anha, govorila je: “Sunnet je da posti onaj ko je u itikafu.”

U drugom predanju stoji: “Nije ispravan itikaf osim uz post.”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, Ibn Kajjim rekao je: “Ne postoji nijedno predanje u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ikada itikafio a da nije postio. Štaviše, Aiša, radijallahu anha, izjavila je: ‘Nije ispravan itikaf osim uz post.’ Svevišnji Allah spomenuo je itikaf uz post. Prema dokazima, prioritetno je mišljenje stav većine učenjaka prvih generacija koji kažu da je post uvjet za ispravnost itikafa. Ovo je mišljenje preferirao šejhul-islam Ibn Tejmijja.” Rekao sam: tako su smatrali i Abdullah b. Amr, Ibn Abbas, Urva b. ez-Zubejr, Ez-Zuhri i neki drugi učenjaci.

Drugo, islamom nije legitimno da čovjek, kada pođe u džamiju radi namaza ili nekog drugog ibadeta, donese namjeru za itikaf, govoreći: “U itikafu sam dok sam u džamiji.” Ovo je pogrešno iz dva razloga: prvo, itikaf je ispravan samo u tri džamije; i, drugo, itikaf je ispravan samo uz post. Ova je novotarija raširena među skupinom koja se naziva teblig. Kada je riječ o tome, niko od prvih generacija nije tako radio, niti se oni u tome pozivaju na bilo kakav dokaz.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf