Kaže Uzvišeni: “Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv”. (Ez-Zumer, 53)

Od općepozatih načela islama je da onaj musliman koji učini tevbu od od bilo kojeg velikog grijeha da će mu Uzvišeni Allah primiti pokajanje. Postoji razilaženje učenjaka oko primanja tevbe na dunjaluku (a na Ahiretu Allah ako hoće oprostiće im) od strane nekih griješnika, poput onog ko psuje Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sihrbaza i zindika (munafika). A da bi nekome tevba bila ispravna ona treba da ispunjava određene šarte, a ti šarti su:

1- da smjesta prestane raditi grijeh od kojeg se kaje,

2- da se iskreno kaje zbog toga što uradio,

3- da čvrsto odluči da se nikad više ne vrati na takvo djela, i

4- ako je grijeh vezan za tuđe pravo i hak (u imetku) da vlasniku da ili vrati taj imetak. Bez ispunjenja ovih šartova tevba nije iskrena niti ispravna.

Takođe, kršćani ili bilo koji drugi kjafiri koji prime islam samim primanjem islama poništavaju im se i brišu svi grijesi koje su radili prije islama. Argument za to su riječi Uzvišenog: “Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, biće im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane – pa, zna se šta je s drevnim narodima bilo“. (Et-Tevba, 38)

Prenosi Muslim u svom Sahihu od Amr ibn El-Asa, radijallahu anhu, da je prilikom primanja islama i davanja bej’e (prisege) Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, uslovio svoje primanje islama da mu budu oprošteni grijesi. Pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zar nisi znao da islam poništava ono što je bilo prije njega, da hidžra poništava ono što je bilo prije nje i da hadždž poništava ono što je bilo prije njega?“.

Ovdje ne treba da bune dva ajeta u kojima Uzvišeni kaže: “Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga kome On hoće”(En-Nisa, 48), i “Allah, sigurno, neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan”. (En-Nisa, 116) Jer u ajetima se misli na to da Allah neće oprostiti grijeh velikog širka bez tevbe a ne i kada se učini tevba. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: n-um.com

Alejkumusselam.

Kaže Uzvišeni u Svojoj plemenitoj Knjizi: “Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv”. (Ez-Zumer, 53) Takođe, u drugom ajetu kaže: “I ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost” (Jusuf, 87).

Ovaj ajeti su radosna vijest svakom onome ko učini neki grijeh ma koliko bio težak kod Allaha, jer Allah je Milostiv prema svojim robovima i prašta im njihove grijehe. I da je osobina nevjernika da gube nadu u Allahovu milost.

Naravno, poštovana sestro, da vrijedi pokajanje za bilo koji grijeh, pa makar taj grijeh bio i najveći poput činjenja širka Uzvišenom Allahu. Najbolja generacija ovog Ummeta koja se ikad pojavila su bili ashabi mada su neki od njih činili velike grijehe poput zinaluka, krađe, pijenja alkohola i slično.
Poznato je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za svoga života izvršio šerijatsku kaznu nad čovjekom i ženom koji su počinili zinaluk, da je jednoj ženi naredio da se odsiječe ruka jer je ukrala i tako dalje, što je dokaz da su oni činili te harame, a i pored toga su ostali “najboljim generacijom koja se ikad pojavila” kako je to posvjedočeno vjerodostojnim hadisom.

Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Imran ibn Husajn, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji od vas su moja generacija (ashabi), zatim oni koji dođu poslije njih a zatim oni koji dođu poslije njih“. Tako, poštovana sestro na tebi je da ne gubiš nadu u Allahovu milost i da ne sumnjaš da je On onaj koji puno prašta i koji je od milostivih najmilostiviji.

Treba da znaš da se Allah više obraduje tevbi (pokajanju) svoga roba nego što se obraduje onaj koji izgubi svoju jahalici na kojoj mu je hrana u pustinji pa kada izgubi svaku nadu da će je naći ona se pojavi pred njim, kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu. Isto tako, treba da znaš da onaj ko se pokaje za svoj grijeh je kao onaj koji ga nije ni počinio. Došlo je u hadisu kojeg prenosi Ibn Mes’ud, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko se pokaje je kao onaj koji nema grijeha“. Hadis bilježe Ibn Madže, Bejheki i Taberani, a Ibn Hadžer i Albani ga ocjenjuju dobrim zbog mnoštva rivajeta.

Vrata pokajanja (tevbe) su otvorena sve dok duša ne dođe do grkljana ili dok Sunce ne izađe sa Zapada, kao što je takođe prenešeni u vjerodostojnom hadisu. Za tevbu nikad nije kasno izuzev ova dva slučaja. Tebi nije kasno da se vratiš svome Gospodaru ma kakav grijeh da si počinila. Obrati se Njemu Uzvišenom iskreno i zamoli Ga da ti oprosti ono što si činila i da ti olakša da se pridržavaš onoga što je naredio i ostavljanje onoga što ti je zabranio.

Ono što treba da znaš je da tevba (pokajanje) ima uslove da bi bila primljena. Da bi tevba bila ispravna mora ispuniti određene uslove:

1- prvo da se iskreno pokaješ za te grijehe i prestaneš sa njihovim činjenjem, 2- da se kaješ zbog onoga što si činila od grijeha, 3- da odlučiš da se nikada više nećeš vratiti na te grijehe. Tako nije ispravno pokajanje koje je popraćeno istrajavanjem na grijehu. Znači, ti prvo trebaš da učiniš tevbu koja ispunjava ova tri uslova.

Nakon toga treba da radiš stvari koje čovjeka čine muslimanom, jer ne postaje čovjek muslimanom zato što nosi muslimansko ime nego kad radi ono što je Allah naredio muslimanima da rade i da ostavi ono što je zabranio. Ono što raduje u tvom slučaju je činjenica da se ti kaješ i želiš da se vratiš Allahu u ovom blagoslovljenom mjesecu Ramazanu kada su vrata tevbe otvorena, kada Allah u njemu povećava nagradu za dobra djela i kada oprašta više nego u drugim mjesecima, kada su vrata Džehennema zatvorena a vrata Dženneta otvorena, kada se šejtani vezuju u lance, pa treba da to iskoristiš i da ne oklijevaš u svom iskrenom obraćanju i vraćanju Allahu, Onome koji je Milostiv i prima pokajanja i oprašta grijehe.

Počni jedan novi život koji će biti ispunjen pokornošću i činjenju dobrih djela i ostavljanjem svega što je Allah zabranio, druži se sa onima koji praktikuju vjeru jer će ti uz njih biti lakše da svoj život organizuješ po onome što je Allah naredio i zabranio. Obavezno se kloni starog društva i prijatelja uz koje si počinila te grijehe koje spominješ jer ako nastaviš da budeš sa njima oni će te i dalje navoditi da istraješ na grijehu.

Iskreno da ti kažem, poštovana sestro, ovo tvoje javljanje me obradovalo jer ono pokazuje da ti u sebi imaš puno hajra i dobrih osobina, da si ti Allahova iskrena robinja koju boli grijeh koji je počinila a to je uistinu znak imana, da si željna Allahove milosti i da se bojiš Njegove kazne a što je znak da si ti od onih koje je Allah uputio da znaju šta je pravi put a šta zabluda jer da to nisi znala ne bi ni osjetila da nije u redu to što radiš.

Zaista su sve ovo predivni znakovi i zato SMJESTA, OVOG MOMENTA se vrati svome Gospodaru, NE ODUGOVLAČI, NE ODGAĐAJ, ne reci SUTRA ĆU ili KAD URADIM OVO ILI ONO, nego ODMAH SAD, jer ne samo da nije kasno za tevbu nego je pravo vrijeme za nju.

Molim Uzvišenog, koji je od milostivijih najmilostiviji, koji iz Svoje milosti upućuje svoje robove na ono što On voli (u tvom slučaju je to kajanje zbog grijeha) da ti olakša praktikovanje vjere i ostavljanje grijeha, da te uputi na ono čime je On zadovoljan, da ti da svako dobro na Ahiretu i na Dunjaluka, da te spoji sa onima koji su Njegovi iskreni robovi uz koje ćeš i ti iskreno samo Njemu ibadet činiti i da olakša ono što sada pritišće tvoje srce i dušu, a On je onaj koji uslišava molbe onih koji ga dozivaju. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: n-um.com

Ovo što tvoja dobra prijateljica, koja je jako dobra vjernica, takođe taj momak, koji je još veći vjernik od nje, i njegova cura rade je čisto ašikovanje i zabavljanje ili nešto što se vrti, vodi i vraća na isto. A ašikovanje i zabavljanje, uzimajući u obzir šerijatska pravila i propise komuniciranja muškaraca i žena, je šerijatski neprihvatljivo ili preciznije zabranjeno.

Detaljnije o šerijatskom statusu ašikovanja možete naći na stranici N-UM.com u rubrici pitanja i odgovori. Prema tome, sve to što radi tvoja prijateljica u vezi i oko tog momka i njegove cure, s obzirom da ona nije na udaju niti je on na ženidbu, je haram jer je to zabranjeni način komuniciranja između dva spola koji jedno drugom nisu mahrem. V e billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: n-um.com

Ve alejkumu selam.

Uzvišeni Allah je pojasnio kategorije zekjata u 60 ajetu sure Tevbe : “ Zekjat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku. Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je.”

Može se dati zekjat bolesnoj osobi ukoliko ona potpada pod jednu od osam prethodno spomenutih kategorija zekjata u suprotnom nije joj dozvoljeno dati zekjat jer sama bolest nije povod uzimanja zekjata.

Mnoštvo islamski učenjaka smatra da se pod kategorijom “i u svrhe na Allahovom putu” misli na džihad i mudžahide iako postoji određeni učenjaci koji smatraju da se pod tom kategorijom misli na šire značenje Allahovog puta u kojeg ulaze opšta dobra muslimana, međutim bolje je da se sam zekjat ne daje na održavanje mesdžida već da se to uzima iz drugi fondova .
Allah najbolje zna

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice: n-um.com

Ve alejku musalam.
Svaki musliman mora slijediti Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, u svim segmentina svog života. Poslanikova praksa po pitanju obavljana namaza mora biti naša vodilja.
Rekao je Allah: „O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti.” (El-Enfal, 24) i: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u Onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.” (En-Nisa, 59) .

Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svi pripadnici moga Ummeta će ući u Džennet, osim onoga ko to odbije.” Pitali su: “A ko će odbiti?” Odgovorio je: “Ko mi se pokorava ući će u Džennet, a ko mi je nepokoran, odbio je.” (Buhari) Rekao je i: “Pridržvajte se moga Sunneta i sunneta ispravnih i upućenih nasljednika (halifa). Uhvatite se za njega čvrsto svojim očnjacima. Čuvajte se izmišljenih stvari, jer je svaka izmišljena stvar novotarija, a svaka novotarija je zabluda.” ( Tirmizi).

Poslanikova praksa u cjelosti zapisana je i nama prenešena, Poslanik je klanjao sunnete, potom farze u džematu, potom sunnete. S tim da je bolje klanjanje sunneta u kući. Abdullah b. Sa’ad, Allah bio sa njim zadovoljan, kaže: “Pitao sam Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, o tome šta je vrijednije: Namaz u mojoj kući ili namaz u džamiji? Reče: Vidiš li gdje mi je kuća; kako je blizu džamiji!? „Da klanjam namaz kod svoje kuće, draže mi je nego li da ga klanjam u džamiji – izuzev ako je u pitanju farz-namaz (mektuba)!“ (Sunen, Ibnu Madždže)

I rekao je Poslanik: „Najvrijedniji namaz je onaj kojeg čovjek klanja kod svoje kuće izuzev farz-namaza (el-mektuba)!“ (Sahihul-Buhari). S tim da se daje prednost farz namazu nad sunnet namazu kada to zahtjeva situacija, kao kada se uči ikamet i želi klanjati farz namaz, a osoba klanja sunnet namaz, tada će prekinuti sunnet namaz, ili kada uđe u mesdžid i želi se klanjati farz namaz, klanjati će odmah farz i neće klanjati sunnet ili kada ima vremena samo za farze a ne i sunnete, klanjati će farze i slično tome.

Svi namazi se moraju klanjati u njihovo vrijeme koje im je postavio islamski šeriat i nije dozvoljeno da se namaz ne klanja u njegovo vrijeme, ili da se naklanjava osim uz valjano šeriasko opravdanje. Rekao je Allah Uzvišeni: „Vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.“ (Prijevod značenja, En-Nisa: 103). Također rekao je Uzvišeni: „A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za pož‍udama pođoše; oni će sigurno zlo proći.“ (Prijevod značenja, Merjem: 59).

Rekao je Uzvišeni: „Redovno molitvu obavljajte, naročito onu krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte.“ (Prijevod značenja, Al-Bekare: 238). Također Uzvišeni je rekao: „I namaz obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!“ (Prijevod značenja, Taha, 14).

Propušteni namaz uz valjano šeriasko opravdanje klanja se kada ga se osoba sjeti, čak da to bude i u vrijeme u kojem je zabranjeno da se klanja. Rekao je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem: “Ko prespava namaz ili ga zaboravi, neka ga klanja kada ga se sjeti i nema otkupa za to mimo toga.” (Buhari)

Također se više puta u pitanjima spominju riječi „jer nisam mogao naci nigdje jasan i korektan odgovor“, s tim da ja vjerujem kada bi se ozbiljno potražio odgovor da bi se, sa Allahovim dopustom, našao, jer se mnogo pitanja i odgovara ponavlja. Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice: n-um.com