Alejkumusselam,

Onaj koji nije u mogućnosti da posti radi bolesti ili starosti i ne nada se da će moći u budućnosti da posti, dužan je da za svaki dan nahrani po jednog siromaha hranom ( približno jedan kilogram i po) koja je karakteristična za podnevnje u kojem živi: ”Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane.”(Bekare 184). Kako se da vidjeti kurànski ajet je ograničio otkup za nepoštenje na siromaha i nije dozvoljeno da se daje nekome mimo njiha.

Može se otkup dati u početku mjeseca ramazana, ili u njegovj sredini, ili na kraju ili poslije ramazana i može se dati odmah za sve dane ili pojedinačno, i može se dati siromasima čiji broj odgovara nepoštenim danima ili manje od toga ili jednom siromahu jer se broj ne uslovljava, već je važno da se dadne obavezna količina hrane.

Islamski učenjaci kažu da je najbolje dati siromahu otkup u obliku sirove hrane jer će na taj način moći da se sa njom najviše okoristi kao što je prodaja, poklon i slično iako je određeni broj učenjaka dozvolio da se pripreme obroci i nahrane siromasi, iako je na taj način siromah ograničen na jelo i ne može ga koristiti u druge svrhe. Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović

Preuzeto sa stranice: n-um.com

Uvaženi moj brate u vjeri, zaista je mnogo toga što bi se moglo kazati ovom prilikom, ali zbog skučenosti sa vremenom mi ćemo se zadovoljiti sa nekoliko stvari:

Prvo, po mom skromnom mišljenju taj brat je više nego neispravno postupio. Ako je stanje onako kako si ti spomenuo, da se pridražavaš osnovnih načela vjere i da su spomenute stvari tvoji “najveći grijesi” zbog kojih ti ideš u propast, pa to je zaista smiješno. Koliko ti to jedeš, pa da to vodi u propast? Taj brat očito ne zna da u islamu postoji nešto što se zove razumijevanje prioriteta, kao što ne poznaje težinu grijeha i prijestupa koje insan može da učine.

Kao što dobra djela nisu na istom nivou, isto tako i grijesi i prijestupi nisu na istom nivo. Tako isto se razlikuje metoda koju insan koristi prilikom ukazivanja na sitnice u ljudskom životu, kao i metoda kojom se ukazuje insanu na prave velike grijehe koji vode u propast.

Drugo, pogledajte samo šta je on napravio sa tim svojim riječima. Postigao je suprotan efekat od onoga što je želio. Normalno, mi ne sumnjamo da je on imao lijepu namjeru. Da bi postigao određen cilje i dobro nije dovoljno samo imati ispravnu i dobru namjeru.

Jedne prilike Abdullah ibn Mes’ud prolazio je pored skupine ljudi koji su sjedili u džamiji i zajednički su spominjali Allaha, brojeći spomenute zikrove na kamenčiće. Kada ih je vidio, kazao im je: ”Da prebrojavate svoje grijehe bilo bi vam bolje od toga, a ja vam garantiram da od vaših dobrih djela ništa neće propasti. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, vi ili ste na uputi koja je bolja od upute Allahovog Poslanika ili otvarate vrata zablude?!”

”Tako nam Allaha, o Ebu Abdurrahmane, mi nismo željeli ništa osim dobra”, odgovoriše. Kada je to čuo, on im reče: ”Koliko je onih koji žele dobro, ali ga ne pogode.” (Ovu predaju zabilježio je imam Darimi, a šejh Albani ocijenio ju je vjerodostojnom, a mi smo je ovdje naveli u jednoj skraćenoj verziji.)

Treće, mislim da nema smetnje da nastaviš da se družiš sa tim insanom, ali isto tako smatram da je pametno da mu na jedan lijep način kažeš da je svojim postupkom kod tebe izazvao baš suprotno od onoga što je želio. Kako se ne bi desilo da još neko ne bude žrtva njegovih dobrih namjera. A Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Uvažena sestro u vjeri, vi ste kroz svoje pitanje u mnogome spomenuli odgovor. To što je vaš sadašnji muž “ostavio” još jedan talak za suprugu koja je za njega bila udata, to mu u sadašnjoj situaciji ne pomože ništa.

Njegova prethodna supruga onog momenta kada završi sa pričekom (ar. Iddeta) ona za njega u svakom pogledu postaje strankinja. Čak šta više, on ako se istinski boji Allaha, u pogledu ophođenja sa tom ženom on treba da bude pažljiviji i sa više bogobojaznosti nego li u kontaktu sa drugim ženama. Zašto? Pa mnogo je lakše da čovjek oživi stare uspomene i da uđe u kuću žene sa kojom je nekada živio nego u kuću žene s kojom nikada nije živio.

Naročito, ako se njegova prethodna žena još nije udala, što spomenutu situaciju dodatno čini opasnom. Uzvišeni Allah u časnom kur’anu kaže: “I ne približavajte se bludu.” U nekontrolisanom kontaktu, te odlasku u kuću te žene, sigurno je, bez imalo sumnje, približavanje onome što je Allah zabranio.

Njegova prethodna žena, ako je završila priček, ona je za njega strankinja u pravom smislu riječi. Kontak sa njom treba da svodi na minimum, vezan za njegovu potrebu prema dijeci. Ali odlazak u njenu kuću, ulazak kod nje bez druge osobe koja će biti sa njime je sigurno neispravan postupak.

Tačno je da je on za svaki postupak odgovoran Allahu, ali isto tako treba da zna da u islamu postoji nešto što se zove savjetovanje onoga ko griješi kao i nešto što se zove naređivanje na dobro i odvraćanje od zla. Vi imate potpuno pravo da ga na lijep način sajetujete, i da mu kažete da je njegova prethodna žena nakon isteka pričeka postala za njega kao i svaka druga žena na ulici.

Ukazivanje na grešku ni u kom slučaju nije razlog zbog kojeg će da se poremete njegovi odnosi sa djecom iz prethodnog braka, ja se bojim da je to samo (providni) zastor za sakrivanje i opravdavanje svojih grešaka. A Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Uvaženi moj brate u vjeri, čovjek koji počini grijeh i pokaje se o istog iskrenim pokajanjem je kao i onaj koji nije počinio grijeh, naročito ako je u pitanju grijeh koji se vezuje samo za Allahovo pravo, što je slučaj mučkarca koji počini blud. Kakvu bi vi sada mogli da tražite djevojku osim nevinu i čednu? Da li postoji ikakva logika u tome da te vjera obavezuje sa nečim drugim?

Uzvišeni Allah jasno je izuzeo pokajnike od bluda, i objasnio da se pokajanjem od bluda briše prethodno počinjeni grijeh. Kazao je Uzvišeni Allah: ”I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče – a ko to radi, iskusit će kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; osim onih koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je; a onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio.” (El-Furkan, 68-71)

Kazao je Uzvišeni Allah: “Bludnik ne treba da se ženi osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba da bude poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je zabranjeno vjernicima. One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi, osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prašta i samilostan je!” (En-Nur, 3-5)

Poznati tumač Kur’ana savremenog doba Muhammed el-Emin eš-Šinkiti u svome tefsiru, poznatom pod imenom ”Edvaul-bejan”, nakon komentara prethodno spomenutih ajeta iz sure En-Nur, rekao je: ”Treće pitanje: Smatram da je prioritetnije mišljenje da je validan brak bludnika i bludnice koji se iskreno pokaju i odluče da se više neće vratiti grijehu. Njima je dopušteno da stupe u bračne vode, kao što je drugima dopušteno da sa njima stupaju u brak, a sve to nakon pokajanja. Zato što je pokajnik od grijeha kao onaj koji i nije počinio grijeh, a to nam potvrđuju riječi Uzvišenog Allaha: ”I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče – a ko to radi, iskusit će kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.” (El-Furkan, 68-70)

Uzvišeni Allah u ovim ajetima jasno kazuje da će grijehe onih koji učine blud – i ostalih koji su spomenuti sa njima – te se pokaju, uzvjeruju i počnu činiti dobra djela – pretvoriti u dobra djela, kao što potvrđuje da pokajanje od bluda briše tragove bluda.” (Edvaul-bejan, 5/427)

Što se tiče spominjanja spomenute stvari budućoj supruzi, ja sam stava da u osnovi te stvari ne treba spominjati, sve dok one ne nose u sebi uskraćivanja određenih prava supružnika, što nije slučaj sa vašim pitanjem. Ali ako bi ste spomenuli da ste u prošlosti počinili određene grijehe i da ste se pokajali od njih, bez detaljisanja i preciziranja grijeha, čisto kako bi ste imali opravdnje sutra ako to vaša supruga sazna od onih koji vama ne žele dobro i zavide vam na sreći, smatram da bi ste isparavno postupili. A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa: http://www.n-um.com

Ve alejkumus-selam!

Najbolja uputa je Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, uputa i mi smo dužni slijediti našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svim sferama našeg života. Ibadeti su tevkifije (forma kakva je došla u islamu i nije dozvoljeno da se uvode nove forme) i nije dozvoljeno uvođenje novotarija u islam. Zikr koje se nalazi na linku sastoji se od ponavljanja Allahovih lijepih imena. Nema sumnje da je spominjanje Allahovih lijepih imena sastavni dio zikra, s tim da je to propisano da se prakticira u islamom dozvoljenoj formi. Forma zikra na linku nema svoje osnove u islamu, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije tako prakticirao zikriti, što znači da je novotarija i nije dozvoljeno da se zikr čini na taj način.

Onaj koji ima dokaz za tu formu zikra, neka je predoči. Očigledno je da je spomenuti zikr zapravo zikr sufija, a hvala Allahu, postoji ispravan zikr i muslimani ga trebaju prakticirati. Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, rekao je: ”Islamski šerijat ne drži pohvalnim nijedan zikr osim onoga u kojem se izgovara potpun i koristan govor, kao što je “la ilahe ilallah”, “Allahu ekber”, “Subhanallahi vel-hamdullilahi”, “ La havle ve la kuvvete ila billahi”, “Tebarekesmu rabike”, “ Tebareke bijedihi mulk”, Sebbehelilahi ma fi semavati vel-erd”, “Tebarekelezi nezzelel-furkan. Izgovaranje samo ličnog imena “Allah, Allah” ili zamjenice “On, On” nije propisano ni u Kur’anu ni u sunnetu, niti je preneseno od nekoga ispravnog prethodnika islamskog ummeta, niti od uglednika koji su se slijedili, već mu je privržena skupina ljudi iz zadnjih generacija koji su u zabludi.“

Naravno da je svaka novotarija opasna, jer je uzrok cijepanja islamskog ummeta. Ako se otvore vrata novotarijama, svako će uvoditi u vjeru nešto novo i bit će time zadovoljan. Kaže Allah, dželle šanuhu: “…svaka stranka zadovoljna onim što ispovijeda.” (Prijevod značenja Rum, 32.) Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko uvede nešto novo u našu vjeru, ono što nije od nje, to mu se odbija.” (Buharija i Muslim) Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com