Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas, nekoliko dječaka iz plemena Benu Abdulmuttalib, postavio je da jašemo s Muzdelife na magarcima, i to na čelu kolone. Blago nas je izudarao dlanom po stegnima i rekao: Dječico moja, ne bacajte kamenčiće na dzemretima dok sunce ne izađe. ·”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, El-Begavi je rekao: “U hadisu je dokaz da je ženskinju i iznemoglim hadžijama dopušteno napuštanje Muzdelife prije zore, tačnije poslije ponoći desetog zul-hidže.”

Drugo, bacanje kamenčića na velikom džemretu nije dopušteno prije izlaska sunca: “Iz Ibn Abbasovog, radijallahu anhu, predanja razumije se da se kamenčići na velikom džemretu bacaju isključivo nakon izlaska sunca, i to je bolje za čovjeka, bez obzira napustio Muzdelifu prije ili poslije izlaska sunca”, tvrdi islamski autoritet ElBegavi. A Ibn Hadžer veli: “Ako je onome kome je dopušteno napustiti Muzdelifu poslije ponoći zabranjeno bacanje kamenčića prije sunčevog izlaska, tada je to strože zabranjeno onome ko ju je napustio nakon sabah-namaza.”

Treće, oni učenjaci koji su dopustili bacanje kamenčića prije sunčevog izlaska povode se za predanjem u kojem stoji da je Esma, radijallahu anha, kada je stigla na Muzdelifu, klanjala određeno vrijeme i upitala: “O sinovi moji, je li mjesec zašao?” Neko joj je odgovorio da nije. Opet je klanjala određeno vrijeme i ponovila isto pitanje, pa su joj odgovorili da je mjesec zašao. Tada reče: “Krenimo!” Krenuli su, stigli do velikog džemreta, i ona je bacila kamenčiće, pa se vratila i klanjala sabah-namaz u svojoj kući. Neko joj sugerira: “O ti i ti, mislim da smo poranili!”, na šta je odgovorila: “Sinko moj, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dopustio je nepokretnim ženama da Muzdelifu napuste poslije ponoći.” Šejh El-Albani kaže: “Bacanje kamenčića desetog zul-hidže nije dopušteno prije sunčevog izlaska, čak ni iznemoglim ljudima ni ženskinju, iako imaju olakšicu da Muzdelifu napuste poslije ponoći. Na osnovu Ibn Abbasovog predanja, mora se sačekati da izađe sunce, i ovom Ibn Abbasovom, radijallahu anhu, predanju ne može se pretpostaviti predanje koje je zabilježio imam El-Buhari, a u kojem stoji da je Esma b. Ehu Bekr, radijallahu anha, nakon Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti, bacila kamenčiće prije sabah-namaza. Naime, ona se nije izjasnila da je to uradila uz Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, odobrenje, za razliku od samog napuštanja Muzdelife poslije ponoći, za šta je jasno izjavila da je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dopustio. Postoji mogućnost da je ona iz dopuštenja da se Muzdelifa može napustiti poslije ponoći razumjela da je i bacanje kamenčića dopušteno noću, ne znajući da je to Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio, u predanju koje je prenio Ibn Abbas, radijallahu anhu.”

Četvrto, šejh El-Albani zapisao je i ovo: “Kada je riječ o olakšici u vezi s bacanjem kamenčića desetog zul-hidže, bacanje traje do zevala, čak i do u noć, i ovu olakšicu treba iskoristiti onaj ko smatra da će imati poteškoća ako bude bacao ujutro. Ovo je na osnovu sljedeće Ibn Abbasove, radijallahu anhu, izjave koju su zabilježili El-Buhari i neki drugi muhadisi, a u njoj stoji: ‘Ljudi su pitali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na dan Kurban-baj rama, a on je odgovarao: ‘Nije problem ako si tako uradio. ‘ Naime, neko bi mu rekao: ‘Obrijao sam glavu prije nego što sam zaklao kurban!’, a on bi ogovorio: ‘Nije problem ako si tako uradio. ‘ Neko bi mu, opet, rekao: ‘Bacio sam tek poslije akšam namaza!’, a on bi odgovorio: ‘Nije problem ako si tako uradio. ” Ovo je mišljenje imama Eš-Ševkanija, a prije njega i Ibn Hazma, koji je u djelu El-Muhalla zapisao: ‘Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je bacanje kamenčića na dan Kurban-bajrama sve dok sunce ne izađe, odnosno dopustio je bacanje od sunčevog izlaska do u noć, i to se odnosi na predvečerje i noć.’ Zato se treba poslužiti ovom olakšicom, jer ona će čovjeka sačuvati, pa neće baciti kamenčiće prije sunčevog izlaska, što je zabranio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a ovu njegovu zabranu krše mnoge hadžije pod izlikom neophodne potrebe. ”

Peto, govoreći o tome da većina učenjaka preferira Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje, imam Et-Tirmizi rekao je: “Pozivajući se na Ibn Abbasovo predanje, većina učenjaka smatra da se kamenčići bacaju nakon sunčevog izlaska, i to je Šafijev i Es-Sevrijev stav. Doduše, neki su učenjaci dopustili bacanje kamenčića u toku noći, prije zore.”

S tim u vezi je El-Begavi ostavio sljedeći zapis: ” … a prvo je bolje, a to je da hadžije na dan Kurban-bajrama bacaju kamenčiće nakon izlaska sunca.”Rekao sam: olakšica koju su glede toga dali neki učenjaci ne odnosi se na sve ljude, kako razumijeva većina običnog svijeta. Naprotiv, olakšica se odnosi isključivo na iznemogle, djecu i ženskinje, i neka ovo ima na umu onaj ko je rekao da glede toga postoji širina u tumačenju davši fetvu da je svim hadžijama dopušteno bacanje kamenčića prije sabah-namaza, da Allah, dželle šanuhu, sačuva!

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Aiša, radijallahu anha, pripovijedala je: “Pošli smo s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, u Meku i odlučili obaviti samo hadž. Odsjeli smo u mjestu Serif, i tada sam dobila mjesečno pranje. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je kod mene, a ja plačem. Upitao me: ‘Zašto plače!?!’ Odgovorih: ‘Allaha mi, ponadala sam se da ću ove godine obaviti hadž!’ On upita: Jesi li dobila mjesečno pranje?’ Odgovorih: ‘Da.’ On reče: ‘Allah je odredio da žene imaju mjesečno pranje; obavljaj sve hadžske obrede, ali nemoj tavaftti oko Kabe dok se ne očistiš od mjesečnog pranja. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, navedeni hadis jasno ukazuje na to da je ženi koja ima mjesečno pranje zabranjeno obavljati tavaf, sve dok ne prestane krvarenje i dok se ne okupa.

Drugo, iz hadisa se razumije da je tavaf koji obavi žena koja ima mjesečno pranje ništavan, utoliko što zabrana iziskuje ništavnost.

Treće, značenje navedenog hadisa ide u prilog onim učenjacima koji za ispravnost tavafa uvjetuju da čovjek bude pod abdestom dok obavlja tavaf.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Urva je rekao: “Ljudi su u džahilijetu tavafili nagi, osim Ahmasa, a to su pripadnici plemena Kurejš bilo po ocu ili majci. Ahmasi su imali prednost u odnosu na ostale ljude: Kurejševići bi davali drugim ljudima svoju odjeću da u njoj tavafe, a isto bi tako i Kurejševićke davale drugim ženama svoju odjeću da u njoj tavafe; ko od njih ne bi dobio odjeću tavafio bi nag. Ljudi su na Minu kretali s Arefata, a Ahmasi s Džemaa. Moj je otac prenio da je Aiša, radijallahu anha, rekla da je sljedeći ajet: ‘Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi .. .’ (El-Bekara, 199) objavljen u vezi s Ahmasima. Potom su kretali s Džemaa i išli na Arefat.”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, stajanje na Arefatu obavezno je, jer izraz el-ifada znači polazak s Arefata nakon iskupljanja na njemu.

Drugo, zabranjeno je krenuti s Muzdelife ili Mine, a da čovjek prethodno ne stoji na Arefatu, kao što su činile Kurejšije u džahilijetu.

Treće, kada je riječ o obavljanju hadža, zabranjeno je da se određena skupina ljudi razlikuje od ostalih hadžija.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Svevišnji Allah rekao je: “O vjernici, mnogobošci su sama pogan, i neka više ne dolaze na hadž Časnom hramu poslije ovogodišnjeg hadža. A ako se bojite oskudice, pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti. – Allah zaista sve zna i mudar je.” (Et-Tevba, 28) Ehu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je Ebu Bekru, radijallahu anhu, da predvodi ljude na hadžu (prije Oprosnog hadža) i poslao me da na dan Kurban-bajrama oglasim: ‘Neka nakon ove godine hadz ne obavljaju mnogobošci, i neka niko ne tavafi nag oko Kabe. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, dok tavafi oko Kabe, čovjek je obavezan pokriti stidno mjesto. Većina učenjaka smatra da je to preduvjet za ispravnost tavafa, odnosno kaže da tavaf nagog čovjeka nije ispravan, a Svevišnji Allah najbolje zna.

Drugo, pagani su tavafili nagi, muškarci i žene, tvrdeći da ne smiju tavafiti u odjeći u kojoj su činili grijehe. Time ih je šejtan obmanuo i tako njima ovladao. Islam je zabranio ovaj njihov običaj.

Treće, imam En-Nevevi ističe: “Mnogobošcu se ni u kojem slučaju ne smije dopustiti ulazak u Harem, sveto područje, čak kada bi nosio važnu poruku, odnosno došao zarad važnog posla, već će ovlašteni za to izaći mu u susret van Harema. Ako bi mnogobožac krišom ušao u Harem, razbolio se i umro, pa ga muslimani u njemu ukopali, njegov se leš mora iskopati i odnijeti izvan Harema.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ebu Šurejh el-Adevi, radijallahu anhu, rekao je Amru b. Seidu , kada je ovaj slao jedinice u Meku: “O namjesniče, dopusti mi da prenesem Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi koje je izgovorio dan nakon oslobađanja Meke, te sam riječi lično čuo i zapamtio. Štaviše, gledao sam u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je to govorio. Zahvalio se Allahu, pohvalio Ga i rekao: Meku je svetom učinio Allah, a ne ljudi. Onome ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan zabranjeno je u njoj proliti krv i odsjeći drvo. Ako se ljudi pozovu na to da se u njoj borio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, recite im: ‘Allah je to dopustio Resullullahu, sallallahu alejhi ve sellem, ali vama nije!’ Naime, dopustio mi je da se borim samo u jednom dijelu dana, i njena je svetost danas kakva je bila i jučer; neka prisutni o ovome obavijesti odsutnog. “‘ Neko je upitao Ebu Šurejha: “Šta ti je odgovorio Amr?” On reče da mu je odgovorio sljedeće: “O Ebu Šurejhe, ja to znam bolje od tebe: Harem ne štiti neposlušnog čovjeka, ubicu koji se pokuša zaštititi u njemu, ni onoga ko je iznevjerio nekoga pa se sklonio u Harem.”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, u Meki je zabranjeno vođenje borbe i ubijanje. Rekavši: “Onome ko vjeruje u Allaha i u Sudnji  dan zabranjeno je da u njoj prolije krv. .. ” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upotrijebio je neodređeni član riječi el-kital, što izrazu daje općenitost, tj. obuhvata ubijanje i vođenje borbe. Drugim riječima, ako je zabranjeno vođenje borbe, iz toga proizlazi da je i ubijanje zabranjeno, jer jedno drugo iziskuje. Kada je riječ o ovom pitanju, imam El-Begavi ostavio je sljedeći zapis: “Iz vanjskog značenja hadisa razumije se da je prolivanje krvi zabranjeno, bez obzira bilo to spravom ili bespravno.”

Drugo, kada je riječ o tome kako će se tretirati čovjek koji počini djelo za koje mora biti pogubljen, islamski autoriteti imaju oprečne stavove. Težim mišljenju, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna, da će ga se izvesti van svetog područja. Učenjaci nisu prihvatili odgovor Amra b. Seida koj i je dao Ebu Šurejhu, radijallahu anhu, iz sljedećih razloga: prvo, Ebu Šurejh znaniji je od Amra; prvi je ashab koji je lično čuo hadis i zna povodom čega je izrečen, a prenosilac bolje poznaje značenje hadisa od drugih ljudi; drugo, Ebu Šurejh nije se saglasio s onim što mu je Amr odgovorio; u tome je pogriješio Ibn Bettal, a o čemu je Ibn Hadžer rekao sljedeće: “Čudno je to što Ibn Bettal tvrdi da je Ebu Šurejhova šutnja pokazatelj njegovog zadovoljstva Amrovim tumačenjem hadisa. Ovo Ibn Bettalovo shvatanje pobija verzija koju je zabilježio imam Ahmed, a u kojoj stoji da je Ebu Šurejh naposlijetku rekao Amru: ) a sam bio prisutan, a ti nisi; naređeno nam je da prisutni dostavi odsutnom, i ja sam ti dostavio!’ I z ovoga se može zaključiti da se nije s njime saglasio, ali se s njim nije prepirao jer je bio nemoćan – Amr je imao čitavu vojsku za leđima”; treće, Amrova izjava samo su riječi neutemeljene na dokazu; i, četvrto, Amrove riječi nisu merfu-predanje, već njegovo lično, neosnovano mišljenje.

Treće, jedna od Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti jeste i to što mu je Svemogući Allah dopustio borbu u jednom dijelu dana i ubijanje u svetom gradu Meki, i to nikome prije njega nije bilo dopušteno, niti će biti dopušteno ikome poslije njega.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf