Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Pravilno pisanje arapskih riječi u bosanskom jeziku, tj. transkripcija arapskih riječi na bosanski, podliježe pravilima pravopisa bosanskog jezika, a ne arapskog, turskog ili engleskog. Dr. Senahid Halilović u knjzi „Pravopis bosanskog jezika“ na 264. strani je naveo da se ova riječ piše „inšallah“ (u prijevodu: Ako Allah da). Znači, nije pravilno da se piše: „inšAllah“, inšaAllah, inshAllah“, niti „in sha Allah“. Po pravopisu bosanskog jezika veliko slovo se ne piše u sredini riječi, niti se pišu slova koja se ne čitaju niti se riječ inšallah, koja znači Ako Allah da, piše sa tri riječi.

Takođe, po pravopisu bosanskog jezika riječ mašallah se piše „mašallah“ (u prijevodu: Po htijenju Allahovom) (Pravopis bosanskog jezika, Senahid Halilović, str. 324). Isto tako po pravilma bosanskog pravopisa pišu se mnoge druge arapske riječi: elhamdulillah, subhanallah, barekallahu fikum, džezakumullahu hajren, jerhamukellah i slično.

A što se tiče razloga zbog kojeg je navodno sporno pisati riječ „inšallah“, a to je ono što se pripisuje dr. Zakiru Naiku ako je to uopće pouzdano: da ne bismo trebali pisati „InshaAllah“ ili „Inshallah“ (ili „inšallah“) jer to znači STVARANJE ALLAHA, te da zbog toga treba pisati ispravno sa tri razvojene riječi „In Shaa Allah“. Onaj ko je ovo izustio očito ne poznaje niti arapski jezik niti pravla pravopisa bosanskog jezika u pisanju arapskih riječi. O ovom drugom već je bilo govora.

A nepoznavanje arapskog jezika se ogleda u sljedećem: Dvije arapske riječi (إنشاء الله) INŠAULLAH znače Allahova izgradnja ili Allahovo pravljenje, a ne „Stvaranje Allaha“ (kako je pogrešno prevedeno), kao što Bjetullah znači Allahova kuća, Rizkullah znači Allahova opskrba, Halkullah znači Allahova stvorenja, itd. Prema tome, sa te strane nije sporno izgovarati „inšallah“, jer nema sporno značenje a i razlikuje se riječ „inšaullah“ od riječi „inšallah“ u višku slova „u“ u riječi „inšaullah“. A u arapskom jeziku ogromna je razlika između tri riječi „In ša’e Allah“ i dvije riječi „Inša’u Allah“.

A ako se spornost pisanja i izgovaranja „inšallah“ vraća na naredbodavnu formu glagola „Enše’e-junši’u“, tj. da dvije riječi u arapskom (أنشأِ الله) „ENŠI’ILLAH“, a što znači „Izgradi (ili napravi) Allaha“, imaju sporno značenje te da zbog toga treba izbjegavati pisanje „inšallah“. Odgovor je da je očita razlika između pisanja riječi „inšallah“ i riječi „enši’illah“.

Prema tome, po pravopisu bosanskog jezika pravilno je pisati „inšallah“, a naravno čita se onako kako piše. Ovakvo pisanje i čitanje nema sporno značenje u arapskom jeziku. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da vješanje hamajlija na kojima je ispisano nešto osim kur’anskih ajeta ili hadiskih dova nije dozvoljeno. Kada je riječ o hamajlijama na kojima su ispisani ajeti i vjerodostojne dove iz sunneta, njih je, po preferirajućem mišljenju, zabranjeno nositi, na osnovu općenite zabrane i preventivnog sankcioniranja (sedduz-zeria).1 Na ovu konstataciju ukazuje izjava Ibrahima Nehaija: “Ashabi i tabiini prezirali su vješanje svih vrsta hamajlija, čak i onih na kojima su ispisani ajeti ili bilo šta drugo.”2 Svemogući Allah rekao je:

“Ako te Allah nekakvom nevoljom pogodi, pa, niko je osim Njega ne može otkloniti…”3 Dakle, vješanje hamajlija zabranjeno je, ali i pored toga ne znam da postoji dokaz na osnovu kojeg se može kazati da je namaz čovjeka koji nosi hamajliju neispravan, osim ako bi smatrao da hamajlija koristi i otklanja nedaću sama po sebi, bez Allahove volje i odredbe, što se smatra velikim širkom, a Allah najbolje zna.

___________

1 Vidjeti: Tuhfetul-avezi, 6/195-196.
2 Ibn Ebu Šejbe, 5/35/23457, i Ebu Ubejd u djelu Fadailul-Kur’an, 1/111, sa ispravnim lancem prenosilaca.
3 Prijevod značenja El-Enam, 17.

Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”

Preuzmite knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf

U hadisu koji je zabilježio imam Muslim, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio nam je stvarnost ovoga svijeta rekavši: “Ovaj je svijet zatvor za vjernika, a užitak za nevjernika.” Zatvor za vjernika jer mora živjeti po određenim normama, principima i pravilima koje ne smije kršiti s jedne, a mora obavljati određene propise i ne smije ih zanemariti, s druge strane.

Poslovanje uz kamatu, koje je strogo zabranjeno Kur’anom, hadisom i konsenzusom islamskih učenjaka iz prvih i potonjih generacija spada u prvu kategoriju šerijatskih zabrana. Uzvišeni Allah obraća se svim vjernicima: “O vjernici, bojte se Allaha i ostavite što je preostalo od kamate, ako ste vjernici. Ako ne učinite, navješćuje vam se rat od Allaha i Poslanika Njegovog.”

Subhanallah, da ne postoji nijedan drugi argument da je kamata zabranjena, ovaj ajet ne samo da bi bio dovoljan već više nego dovoljan. U drugom ajetu Uzvišeni kaže: “A Allah je dopustio trgovinu, a zabranio kamatu.” U jednom hadisu stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Potrošiti srebrenjak svjesno zarađen na osnovu kamate gore je kod Allaha od trideset i šest nemorala.“

Ovi dokazi su jasan pokazatelj da je poslovanje uz kamatu jedan od najvećih grijeha u Allaha, dželle šanuhu. Na osnovu toga, strogo je zabranjeno uzimanje kamatnog kredita za izgradnju stambenog objekta ili u druge svrhe. Nije uvjet da musliman posjeduje vlastitu kuću. Bolje mu je živjeti u zajednici s roditeljima ili iznajmiti skroman stambeni prostor ili naći neko drugo alternativno rješenje nego izazvati srdžbu Gospodara svjetova.

Stoga savjetujemo uvaženom bratu da ne prilazi kamatnim ustanovama, a “ko ostavi nešto Allaha radi, Allah će mu to boljim zamijeniti”, govorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji je zabilježio imam Ahmed sa ispravnim lancem prenosilaca.

Na pitanje odgovorio: dr. Safet Kuduzovic – Iz knjige “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)”
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Svevišnji Allah rekao je: “Reci: ’O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’” Ne postoji nijedan grijeh koji čovjek počini pa se iskreno pokaje a da mu Uzvišeni Allah neće oprostiti, makar se radilo o širku. Da bi pokajanje bilo primljeno, mora ispuniti sljedeće uvjete: prvo, osjećanje kajanja i tegobe u duši; drugo, traženje oprosta od Allaha, dželle šanuhu; i, treće, čvrsta odluka da više nikada neće učiniti isto.

Ako se radi o nepravdi nanesenoj ljudima, pored spomenutih uvjeta mora tražiti halala od onih koje je oskrnavio. Ako ijedan od ovih uvjeta izostane, pokajanje nije ispravno, a Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: dr. Safet Kuduzovic – Iz knjige “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)”
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Kako se rodila tolika ljubav? Ako su imali kontakt i tako se zavoljeli, grješni su, tim prije jer u islamu ne postoji ašikovanje, to je praksa nevjernika koju su mnogi muslimani objeručke prihvatili. Po mišljenju apsolutne većine islamskih pravnika, zabranjeno je da se djevojka uda bez dopuštenja svog staratelja. Ovaj stav zauzeli su na osnovu Aišinog, radijallahu anha, predanja u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio: “Koja god žena uda sama sebe, njen brak je ništavan, njen brak je ništavan, njen brak je ništavan.”

Ovaj hadis vjerodostojnim smatraju Tirmizi, Ebu Avvane, Ibn Hibban, Ibn Huzejme, Hakim i brojni drugi muhaddisi, a prethodno mišljenje zastupaju sljedeći autoriteti: Omer b. Hattab, Alija, Ibn Abbas, Ebu Hurejre, Ibn Musejjib, Nehai, Sevri, Ibnul-Mubarek, Ishak, Evzai i pravnici malikijske, šafijske, hanbelijske i bukvalističke pravne škole.

Stoga, brak nije ispravan ako se djevojka ”ukrade”, makar da su i ona i njen “momak” vjernici; zar vjernici nisu najpreči da čuvaju Allahove granice?! Molim Allaha, dželle šanuhu, da nas uputi na ono što je najbolje.

Na pitanje odgovorio: dr. Safet Kuduzovic – Iz knjige “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)”
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com