Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Zašto učimo ‘semiallahu li men hamidah’ i šta to znači?
Ve alejkumu-s-selam! U opisu namaza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nalazimo da je nakon dizanja sa ruku’a izgovarao: semiallahu limen hamideh! – pa zbog toga ove riječi izgovaramo u namazu (izgovara ih svako ko klanja samostalno a izgovara ih samo imam kada je zajednički namaz). Oviše
Ve alejkumu-s-selam! U opisu namaza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nalazimo da je nakon dizanja sa ruku’a izgovarao: semiallahu limen hamideh! – pa zbog toga ove riječi izgovaramo u namazu (izgovara ih svako ko klanja samostalno a izgovara ih samo imam kada je zajednički namaz). Oni koji ne znaju Arapski jezik, u većini slučajeva, ne znaju šta to znači, a ako su pročitali prevod, opet ne bude im dovoljno jasno jer u našem jeziku obično se prevodi kao čuje Allah onog ko Ga hvali! Iako riječ semia doslovno znači…
čuje u ovom kontekstu dobija značenje idžabeta tj. odaziva se, pa bi precizniji prevod bio: ‘Odaziva se Allah onome ko Ga hvali!’. Dokaz, da riječ čuti dolazi u značenju odazivati, jeste u riječima Uzvišenog Allaha:
وَلَا تَكُونُوا۟ كَٱلَّذِينَ قَالُوا۟ سَمِعْنَا وَهُمْ لَا يَسْمَعُونَ
”i ne budite kao oni koji govore: “Slušamo!” – a ne slušaju.” (El-Enfal, 21) Prvo slušanje je u značenju slušanje riječi a drugo slušanje je u značenju da se ne odazivaju na ono što su čuli. Ovih primjera ima još, ali radi olakšanja shvatanja zadovoljit ćemo se samo sa ovim primjerom.
Kad bi značenje bilo samo čuo Allah glas nekog ko ga hvali, to ne znači da će onaj koji izgovara te riječi dobiti neke koristi, ali ako riječ prevedemo sa odaziva se Allah, onda onaj koji ih nakon što čuje semiallahu limen hamideh – što bude priprema i podsjetnik – izgovori, imat će korist. To je i razlog zašto nakon toga izgovaramo rabbena leke-l-hamd (Gospodaru naš Tebi pripada Zahvala!), a to je sve priprema za sedždu, koja je srž namaza i njegov najvažniji sastavni dio.
Sedžda predstavlja završetak rekata, a sve prije sedžde je poput predhodnice i pripreme za nju, i zato je rob najbliži Allahu dok je na sedždi, a najbolje stanje za čovjeka je ono u kojem je najbliži Uzvišenom Allahu, zbog toga je upućivanje dove na sedždi najbliže odgovoru. A Allah zna najbolje!
Na pitanje odgovorio: prof.Abdullah Mujić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeDa’wa putem interneta
Da’wa – pozivanje u Islam je fard-kifaje (obaveza jedne zajednice, ukoliko u zajednici postoji dovoljno onih koji upotpunjavaju ovaj propis, sa ostalih spada obaveza). U nju spadaju širenje islamskog znanja, isticanje ljepota ove vjere, pojašnjavanje šerijatskih propisa, objašnjavanje šta je to dozvviše
Da’wa – pozivanje u Islam je fard-kifaje (obaveza jedne zajednice, ukoliko u zajednici postoji dovoljno onih koji upotpunjavaju ovaj propis, sa ostalih spada obaveza). U nju spadaju širenje islamskog znanja, isticanje ljepota ove vjere, pojašnjavanje šerijatskih propisa, objašnjavanje šta je to dozvoljeno a šta zabranjeno, podsticanje na dobra djela, spominjanje Allahovih obećanja i prijetnji, nagrada i kazni, i svega onoga što vodi ka podučavanju muslimana propisima njihove vjere i njenom razumjevanju.
Rezultat da’we i širenja islamskog znanja jeste da muslimani, koji slabo poznaju propise svoje vjere, nauče osneve vjere i ono što Allah dž.š. traži od njih, i što im je obaveza ispuniti prema drugim muslimanima. Da’wa svakako rezultira vraćanju skupina muslimana Allahovoj vjeri, njihovom pokajanju od grijeha i novotarija u vjeri. Također putem da’we oni koji nisu muslimani imaju prilike saznati o ljepotama Islama i nakon toga prihvatiti ovu vjeru sa ljubavlju i ubjeđenjem.
Nema sumnje da muslimani moraju koristiti svako sredstvo koje se može iskoristiti u širenju vjere. U prošlim vremenima sredstva za širenje vjere su bila malobrojna. Sve se svodilo na hutbama, knjigama, direktnom susretu daije sa onima koje poziva u vjeru, ili predavanjima u halkama, kako bi se u djelu sprovele riječi Uzvišenog:
ادْعُ إِلِى سَبِيلِ رَبِّكَ بِالْحِكْمَةِ وَالْمَوْعِظَةِ الْحَسَنَةِ وَجَادِلْهُم بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ
“Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši način raspravljaj!” (An-Nahl, 125)
Međutim danas vidimo da treba koristiti svako moguće sredstvo za pozivanje u Islam, kao što su audio i video uređaji preko kojih možemo prenositi islamsko znanje, ili kao što su ispravni islamski časopisi i novine.
Od ovih sredstava svakako je i internet koji je danas dostupan u cijelom svijetu. Zato bi islamski učenjaci i daije trebali koristiti ovo sredstvo u širenju korisnog znanja i ispravnih savjeta onima koji žele da se okoriste i koji žele da rade po tome.
Internet je danas dostupan u cijelom svijetu. Vidimo kako kršćani, Jevreji, mušrici, novotari, griješnici i razvratnici šire svoje ideje i zablude putem interneta, obmanjujući ljude i predstavljajući svoje zablude lijepim, i vidimo kako im se ljudi odazivaju upadajući u njihove kufrijate, novotarije, zablude i griješenja koja se vide na prvi pogled i koja se ne vide.
Ukoliko ispravni učenjaci i iskreni nosioci tewhida budu koristili ovo sredstvo svakako će suziti prostor onima koji pozivaju u neispravno, i okoristit će one koji žele istinu i žele se okoristiti ispravnim djelima.
Na pitanje odgovorio: šejh Abdullah ibn Džibrin, rhm, sa arapskog preveo i obradio Adnan Nišić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Razmak nogu četiri prsta po Hanefijskom mezhebu
Ve alejkumus-s-selam! U opisu namaza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne postoji hadis koji ograničuje razmak nogu na kijamu već je neka ulema dala preporuku kako treba da se oslanjanja i širi na kijamu kako bi olakšali klanjačima prilikom dugog stojanja u namazu. Tako da ovo pitanjviše
Ve alejkumus-s-selam! U opisu namaza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne postoji hadis koji ograničuje razmak nogu na kijamu već je neka ulema dala preporuku kako treba da se oslanjanja i širi na kijamu kako bi olakšali klanjačima prilikom dugog stojanja u namazu. Tako da ovo pitanje ima svoga utemeljenja u hanefijskom mezhebu, gdje se na više mjesta spominje kao legitiman način stojanja u namazu, i formulacija propisa se na sličan način spominje, u mnogim knjigama hanefijskog fikha, u ovim oblicima: ”Sunnet je da razmak nogu na kijamu bude četiri prsta, zbog toga što je to najbliže skrušenosti.” ”Pravljenjem razmaka većim ili manjim (od četiri prsta) je pokuđeno.” ”Osim za onog ko ima opravdanje, poput gojaznost, pa mora raširiti noge više od četiri prsta.” ”Razmak između nogu treba da bude četiri ručna prsta…” (Vidjeti Raddu-l-muhtar 1,299) Ovaj način stojanja po hanefijskom mezhebu se ne razlikuje za pojedinačni i za kolektivni namaz.
Dokaz za ovo mišljenje ne postoji u Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego je to analogija hanefijskih učenjaka koji smatraju da je to najbolji način stojanja u namazu zbog postizanja skrušenosti jer ako se noge više rašire uzrokuje neugodnosti i umanjuje koncentraciju i skrušenost u namazu. Poštujući ulemu i njihovo mišljenje i pazeći da ne zavadimo muslimane nećemo napadati i vrijeđati one koji su rekli ovo mišljenje, niti one koji slijede mišljenje hanefijskog mezheba jer je ovo, nažalost, jedno od gorućih pitanja oko kojega se posvađaju muslimani do te mjere da su spremni da se hvataju za vratove, što je svakako haram.
Po šafijskom mezhebu noge se šire u razmaku od jednog pedlja, a smatra se pokuđenim približavanjem nogu bez razloga, jer je to optrećenje koje umanjuje skrušenost. Kod Malikija i Hambelija pohvalno je prilikom stojanja u namazu napraviti osrednji razmak između nogu, u kojem nisu noge ni mnogo približene ni raširene.
Spominje se u fetvama stalne komisije za fetve (375/5): ”U Časnom Sunnetu nije prenesen jasan vjerodostojan hadis po pitanju razmaka nogu na kijamu u namazu ili na sedždi, na osnovu toga, osnova je da se klanjač neće opterećivati spajanjem niti većim raširivanjem nogu već će biti u tome umjeren.”
Što se tiče kolektivnog stojanja u namazu, po tom pitanju prenose se vjerodostojne predaje u kojima se spominje da su ashabi spajali svoj gležanj uz gležanj svoga druga. Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ispravite svoje redove, jer ja vas vidim iza svojih leđa.” Neki od nas, kaže Enes, priljepljivali su svoje rame uz rame svoga susjednog druga u redu i svoje stopalo uz njegovo stopalo.” (Buharija 725) A Allah zna najbolje!
Na pitanje odgovorio: prof.Abdullah Mujić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeKuće u koje ne ulaze meleki?
Alejkum selam! – Kuće u kojima se kidaju rodbinske veze – ne znam da postoji dokaz na osnovi kojeg bi se to moglo reći. – Kuće u kojima se čini širk Allahu, s.w.t. – ne znam da postoji dokaz na osnovi kojeg bi se to moglo reći – Kuće u kojima se jede i troši imetak jetima (siročadi) – ne znam da posviše
Alejkum selam!
– Kuće u kojima se kidaju rodbinske veze – ne znam da postoji dokaz na osnovi kojeg bi se to moglo reći.
– Kuće u kojima se čini širk Allahu, s.w.t. – ne znam da postoji dokaz na osnovi kojeg bi se to moglo reći
– Kuće u kojima se jede i troši imetak jetima (siročadi) – ne znam da postoji dokaz na osnovi kojeg bi se to moglo reći
– Kuća u kojoj se nalazi pas. Za ovo ima dokaz.
– Kuća u kojoj se stalno psuje: Allah, džamije, Sunce, mrtvi, i sl. – znači, ako se Allah ponekad opsuje, meleki ulaze – jako čudno.
– Kuće u kojima se nikako ne spominje Allah, s.w.t. (namaz, zikr i sl). ne znam da postoji dokaz na osnovi kojeg bi se to moglo reći
– Kuće u kojima se nalaze slike ljudi i životinja, te kipovi. Za ovo ima dokaz.
– Kuće u kojima se čini nepokornost roditeljima – ne znam da postoji dokaz na osnovi kojeg bi se to moglo reći
– Kuće u kojima se porodica hrani od kamate – ne znam da postoji dokaz na osnovi kojeg bi se to moglo reći
– Kuće u kojima se pije alkohol – Ne znam da postoji dokaz na osnovi kojeg bi se to moglo reći
– Kuće u kojima osoba koja je džunub (bilo od hajda ili polnog odnosa) ne kupa se duže vrijeme – za ovo postoji hadis, ali se u njemu kaže
da se melek nepribližuje džunupu, što ne znači da ne ulazi u kuću.
Na pitanje odgovorio:prof.Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeZanimaju me opširniji propisi u vezi zaruka?
Hvala Allahu i neka selam i salavat na Njegovog Poslanika. Prije svega treba reći da je prošnja čin kojim muškarac nudi brak djevojci, a islamski pravnici smatraju da je prošnja šerijatski utemeljen čin. Allah, s.v.t., kaže: ‘’Nema grijeha u onome što ste naumili od prošnje žena.’’ (El-Bekare, 235.)više
Hvala Allahu i neka selam i salavat na Njegovog Poslanika. Prije svega treba reći da je prošnja čin kojim muškarac nudi brak djevojci, a islamski pravnici smatraju da je prošnja šerijatski utemeljen čin. Allah, s.v.t., kaže: ‘’Nema grijeha u onome što ste naumili od prošnje žena.’’ (El-Bekare, 235.) Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaprosio Aišu, r.a. (Sahihul-Buhari, Poglavlje o braku, br. 4793.), kao i to da je zaprosio Hafsu (Sahihul-Buhari, Poglavlje o braku, br. 4830.).
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao je mladića koji želi da se oženi nekom ženom da je vidi: ‘’Ako neko od vas zaprosi djevojku, neka pogleda u ono što će ga navesti da je oženi.’’ (Ebu Davud, Poglavlje o braku br. 2082, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim pod brojem 1832.)
Shodno tome, ne postoje šerijatski odreðeni propisi vezani za prošnju. Postupci pojedinih muslimana kada je u pitanju prošnja: obznanjivanje prošnje ili zaruka, razmjenjivanje poklona i pripremanje veselja – predstavljaju običaje koji su u suštini dopušteni, osim onoga što se kosi sa šerijatom, kao što je razmjena prstenja izmeðu mladenaca i što se naziva ‘burmom’. Naime, ljudi su ubijeðeni da ovi prstenovi jačaju ljubav meðu supružnicima, a ovakvo ubjeðenje je pagansko jer nema nikakvog utemeljenja u šerijatu.
Takoðer, ovakav čin predstavlja oponašanje nevjernika u njihovim običajima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘’Ko bude oponašao jedan narod, on njemu i pripada.’’ (Davud, Poglavlje o odjeći, br. 4031. Šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim pod brojem 3401.) U većini slučajeva običaj je da prilikom zaruka muškarac stavi ‘burmu’ djevojci na prst, što je haram, jer je ona samo njegova buduća žena, ali ne i zvanično, zbog toga im ni dodirivanje nije dopušteno.
Nije obaveza da mladić isprosi djevojku u njenom prisustvu, jer je to moguće učiniti prošnjom od njenog staratelja, oca, djeda, brata i amidže, ili opunomoćenjem, dok brak može da ponudi i ona ili njen staratelj. Riječi koje se izgovaraju tom prilikom su stvar običaja, kao ‘’zaprosio bih’’, ‘’tražim vaše odobrenje za brak’’ i tome slično. A što se tiče toga kako će djevojka prenijeti ocu da je neki mladić želi zaprositi, takoðer je stvar odnosa izmeðu roditelja i djeteta.
Ponekad je najbolje da to učini majka, nekada je bolje reći indirektno, a isto tako se može tragati za najboljim trenutkom ili najbližom osobom koja to može reći ocu. Ali zaruke ili prošnja uglavnom su popraćeni običajima: najavljenom posjetom njegovog oca ili nekolicine muškaraca sa ciljem prosidbe. Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof.Harmin Suljić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Ostavila namaz zbog straha od džinskih napada (Upute za lječenje)
Alejkumu selam ve rahmetullahi ve berekatuhu, Bismillah, zahvala i hvala pripadaju samo Uzvišenom Allahu, s.w.t. Cijenjena sestro, molim Uzvišenog Allaha da ti pomogne i olakša, da od tebe otkloni svako zlo i bolest, amin, a zatim, kad je u pitanju liječenje duhovnih bolesti, veoma je bitno da čovjeviše
Alejkumu selam ve rahmetullahi ve berekatuhu, Bismillah, zahvala i hvala pripadaju samo Uzvišenom Allahu, s.w.t. Cijenjena sestro, molim Uzvišenog Allaha da ti pomogne i olakša, da od tebe otkloni svako zlo i bolest, amin, a zatim, kad je u pitanju liječenje duhovnih bolesti, veoma je bitno da čovjek prije toga uradi detaljne medicinske pretrage. Ako se u nalazima pokaže da je sve u redu sa zdravljem oboljele osobe a ista ta osoba je i dalje bolesna, onda se pristupa liječenju Kur’anom uz Allahovu pomoć i dozvolu. Dakle, ti si uradila sve te pretrage i pokazalo se da je sve u redu. Međutim, tvoje stanje, kako fizičko tako i psihičko je i dalje bilo ugroženo.
Ovdje bih samo da spomenem malu svoju sugestiju, nadam se da me nećeš pogrešno shvatiti, pošto si se udala i došla u Njemačku, da li ti je nakon dolaska nedostajala tvoja rodna kuća, roditelji, braća i sestre, jer se zna često desiti da osoba nakon što ode od svoje kuće negdje vani, pati za svim onim što je ostavila i zna se desiti da padne u duboku depresiju od koje kasnije se javljaju razne bolesti. Ali, ako se zbog napuštanja svoje rodne kuće i svojih bližnjih osječaš dobro i ako si sigurna da to nije razlog (dakle ta nostalgija) svih tvojih problema i ako su svi nalazi u redu, onda je duhovna bolest, a Allah zna najbolje.
Simptome koje si nam navela prije nego ti je proučena prvi put rukja, i simptome tokom rukje, ukazuju da se radi o džinskom djelovanju. Nisi nam navela šta ti je taj učač rukje rekao nakon rukje i svih tih seansi, da li je sihr ili urok ili opsjednutost. Po meni simptome koje si navela ukazuju da se radi o jačem uroku i opsjednutošću od strane džinna. S tim da može biti i sihr koji si popila ili pojela. Podrigivanje i izlazak bijele pjene može da ukazuje na urok ali i na sihr koji je pojeden. Jer jedan dio učenjaka kaže da prilikom učenja rukje izlazak bijele pjene kao boja bjelanceta ukazuje na urok, dok povračanje nekih komada ili čvršće tekućine druge boje koja često bude vruća, ukazuje na sihr.
Opet drugi kažu ako se bolesniku prilikom učenja rukje za uništenje sihra i slušanja sure el-Bekare uvijek povraća bijelu pjenu, onda može da bude i sihr. Uglavnom bilo kako bilo radi se o džinnskom djelovanju na tvoj organizam i na psihu, jer su ponekad simptomi sihra i uroka dosta slični. Dakle po meni tvoji simptomi koje si navela: užasni snovi (nisam nam rekla koji i kakvi) glavobolja stalna, panika, strah, nemaš volje u životu, pritisak u glavi, podrigivanje, zijevanje tokom rukje, plač, ukazuju na urok i džinnsko djelovanje.
Dok ti je taj prvi učač učio rukje na svim tim seansama, tebi je na kraju bilo bolje i rekao ti je da više nema ništa, međutim kad si došla kući a posebno kad ti je ta žena došla, opet se sve vratilo na staro. Dakle, najvjerovatnije da se ponovo desio urok i to najvjerovatnije od strane te žene, jer od nje osječaš strah, nervozu, teško ti bude u prsima i ne možeš je gledati kao ni ona tebe. Ili su u njoj džinni kojima smetaju tvoji džinni ili je došlo do obnavljanja sihra, što je po meni slabija solucija.
Moj savjet Vama i nadam se da ćete naći odgovore u onome što ste me pitali i što vam je nejasno!
1) Prvo i osnovno, napustila si stub ove vjere koje je pored Kur’ana glavno oružje uz Allahovu pomoć i dozvolu u borbi protiv džinna, sihra i uroka. A to je NAMAZ! Sve dok se iskreno ne pokaješ za ostvaljanje namaza i sve dok ne počneš klanjati, napretka nema, kada bi ti svi liječnici 24 sata učili rukje, osim ako Allah, dž.š. ne dozvoli.
2) Dakle redovno obavljanje namaza u njegovo vrijeme sa svim sunetima.
3) Slušati savjete učača i koristiti njegovu terapju onako kako ti kaže, biti redovan i ustrajan.
4) Redovno učiti jutarnji i večernji zikr, (prije izlaska Sunca i prije zalaska) vidim to već radiš, ali učiti taj zikr a namaz ne obavljati je kobna greška i sa time olakšavaš džinnima.
5) Te misli koje ti dolaze, tipa: prestani se liječiti, nemaš ti sihr, samo umišljaš, i eto uspjeli su te odvratiti od namaza, znaj da su to sve stvari koje smetaju džinima, dakle od tebe traže dvije glavne stvari koje njima smetaju: ostavi namaz i prekini liječenje.
6) Pitaš da li bi ti trebalo bit bolje jer evo već mjesec dana koristiš terapiju? Pravo da ti kažem, i sam si navela da su ti rekacije slabije i da si neka mišljenja promijenila na bolje (pozitivnije), što znači da ima pomaka.
7) U kući neka svaki dan poslije ikindije namaza uči sura el-bekare i svaki dan pusite da ezan uči u kući (sa CD), može nekoliko puta tokom dana.
8) Vodu na koju vam učač nauči, prskajte ćoškove stana, svaki dan poslije ikindije namaza (odozgo prema dolje), sobe i hodnike, prag i ulaz stana.
9) Žena od koje se ne osječaš dobro, nemoj je se bojati nikako, ali je izbjegavaj što više možeš. Najbolje je da kod nje više ne ideš. Pokušaj ako ti dođe i kad popije kafu, fildžan ili šoljicu njenu nemoj da pereš. Onda tu šoljicu kao takvu pokisali u veću šerpu vode (tople) i onda se pospi sa tom vodom od pozadi i okupaj. Ovo je protiv uroka, jer predpostvaljamo da te je ona urekla, ovaj postupak nek ti objasni brat koji te liječi i neka ti objasni koje bi eventualno reakcije mogla imati.
10) Moraš da svaki dan učiš Kur’an. Sure koje znaš napamet ponavljaj i čitaj Kur’an sa prevodom i razmišljaj o značenju ajeta. Poslije svakog namaza po jednu stranicu. Poslije svakog namaza poruči po tri puta sure: Felek, Nas i Ihlas te ajetul kursiju.
11) Budi što češće pod abdestom.
12) Što više istigfar donosi. (Estagfirullahe ve etubu ilejhi)
13) Moraš naći društvo žena i djevojaka koje su vjernice (pokrivene) i sa njima se družiti. Iz stana moraš izaći. Sa njima idi na namaz, sijela, predavanja.
14) Šetaj sa mužem u prirodi i čitaj islamske knjige
15) DIJELI SADAKU, MAKAR ONA BILA I MALA ALI KAD BUDEŠ DAVALA NEKA BUDE SA NIJETOM DA TE ALLAH IZLIJEČI.
16) Dova, stalno poslije namaza ti i tvoj muž dovite i molite Allaha da te izliječi
17) Post. Posti ponedjeljak i četvrtak.
Sve što sam ti naveo, čini ti se puno, ali nije, jednostvano je. Ti si već evo preko tri godine bolesna i slučaj ne smije da zastari, jer kad zastari, onda je teže i treba vremena. Dok budeš ovo radila imat ćeš od džinna misli da od toga odustaneš, slamat će te i sl, ali moraš znati da to njih sve veoma boli i mući, moraš biti jača od njih. Jer kad im objaviš rat i kad im se suprostaviš, moraš biti spremna na sve i svakakve rekacije, dakle sva ta dešavanja i simptomi trenutni kod tebe: glavobolja, pritisak, strah, gušenje u prsima, dosada, ljutnja, nemaš volje da se krećeš..je upravo djelovanje džina (ili više njih) koji su u tebi, bili uzrokom sihra ili uroka.
Tvoje izliječnje će biti kada Allah odluči, ne prije. Kada ćeš da ozdraviš, to ti tvoj učač ne može kazati, jer ni on ne zna. Moraš da se strpiš i da budeš ustrajna.
Allah ti podario skoro ozdravljenje, amin! Allah zna najbolje!
Na pitanje odgovorio: Ebu Bilal – svršenik Medinskog fakulteta
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
ŠTA NE VALJA ONOME KO SE VRAĆA SA DŽENAZE
Alejkumusselam. Ako osoba koja se vraća sa dženaze (ili hatara) ode kod nekoga, a prije toga nije otišla prvo svojoj kući, u toj porodici će umreti neko, ovo uvjerenje apsolutno nije istina i nema nikakvog uporišta u šerijatskim tekstovima. Allah, subhanehu ve te’ala, to nije učinio razlogom, povodoviše
Alejkumusselam.
Ako osoba koja se vraća sa dženaze (ili hatara) ode kod nekoga, a prije toga nije otišla prvo svojoj kući, u toj porodici će umreti neko, ovo uvjerenje apsolutno nije istina i nema nikakvog uporišta u šerijatskim tekstovima. Allah, subhanehu ve te’ala, to nije učinio razlogom, povodom ili sebebom nečije smrti. Čas, vrijeme i mjesto nečije smrti je stvar gajba nepoznatog, to niko ne zna osim Uzvišenog Allaha.
A od dokaza da niko ne zna gajb, tj. šta će se dogoditi i ono što je nepoznato i nevidljivo poput Sudnjeg dana, čas smrti i slično, su mnogi ajeti i hadisi. Kaže Uzvišeni: “Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti. Allah, uistinu, sve zna i osvemu je obaviješten” (Lukman, 34).
Takođe, u drugom ajetu kaže: “Reci: niko, osim Allaha, ni nebesima ni na zemlji ne zna gajb” (En-Neml, 65). A kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Bilježi Buharija u svom Sahihu: “Pet su ključeva gajba ne poznaje ih niko osim Allaha, niko ne zna šta će sutra biti osim Allaha, niko ne zna šta je u matericama osim Allaha, niko ne zna kada će pasti kiša osim Allaha, ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti i niko ne zna kada će Smak svijeta nastupiti“.
Prema tome, ovaj običaj, tj. uvjerenje i shvatanje da ne valja kad se vraćamo sa dženaze ili sa hatara da se obilazi rodbina i slično što si naveo, nema uporišta u Islamu niti u zdravoj pameti. Nije dozvoljeno oslanjati se na ovo uvjerenje niti mu pridavati ikakav značaj, to je obično praznovjerje i gatka na koje musliman muvehhid ne smije obraćati pažnju. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
“BRIGE” TINEJDŽERA
ALEJKUMUSSELAM. POŠTOVANA SESTRO, HAJDE TI POMOZI SAMOJ SEBI TAKO ŠTO NEĆEŠ KOMUNICIRATI “SA OSOBAMA KOJE SU TI JAKO VAŽNE”, TJ. SA MUŠKARCIMA KOJI TI NISU MAHREM I KOJI BI TE U NORMALNIM OKOLNOSTIMA MOGLI OŽENITI. ZA TVOJE ŽIVOTNO TINEJDŽERSKO DOBA JE NAJBITNIJE DA NE KONTAKTIRAŠ SA MUŠKARCIMA, DAviše
ALEJKUMUSSELAM.
POŠTOVANA SESTRO, HAJDE TI POMOZI SAMOJ SEBI TAKO ŠTO NEĆEŠ KOMUNICIRATI “SA OSOBAMA KOJE SU TI JAKO VAŽNE”, TJ. SA MUŠKARCIMA KOJI TI NISU MAHREM I KOJI BI TE U NORMALNIM OKOLNOSTIMA MOGLI OŽENITI. ZA TVOJE ŽIVOTNO TINEJDŽERSKO DOBA JE NAJBITNIJE DA NE KONTAKTIRAŠ SA MUŠKARCIMA, DA SE PRIDRŽAVAŠ VJERE I DA SE KLONIŠ SVEGA ZBOG ČEGA BI I TI MOGLA DA POKLEKNEŠ.
PREPORUČUJEM TI DA SE VRATIŠ NA ODGOVORE KOJI GOVORE O ZABAVLJANJU, AŠIKOVANJU I KOMUNICIRANJU IZMEĐU MUŠKARACA I ŽENA KAKO IH ISLAM TRETIRA. VE BILLAHI TEVFIK.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeSIHIRBAZ POSTAO GLAVNI HODŽA
Alejkumusselam. I ja se čudim tome i ibretim, i dijelim sa tobom sve te osjećaje. Ali istovremeno sam u svom životu sreo ljude koji klanjaju i poste i slično a čine širk Allahu, dželle še’nuhu, upućujući dovu nekome drugom, tražeći pomoć i zaštitu od nekog drugog mimo Allaha i slično. Takođe, ima muviše
Alejkumusselam.
I ja se čudim tome i ibretim, i dijelim sa tobom sve te osjećaje. Ali istovremeno sam u svom životu sreo ljude koji klanjaju i poste i slično a čine širk Allahu, dželle še’nuhu, upućujući dovu nekome drugom, tražeći pomoć i zaštitu od nekog drugog mimo Allaha i slično. Takođe, ima muslimana koji klanjaju, poste, daju zekat, obave hadž a istovremeno čine zinaluk, uzimaju kamatu, kradu tuđi imetak, ubijaju i slično.
Poenta je u tome da ljudi nađu za to opravdanje, da ih šejtan zavede i obmane, pa im uljepša zlo i harame koje čine. Jer ko bi inače zdrave pameti i čiste svijesti i ispravnog imana, i koji pada Allahu na sedždu, izvršava ruknove Islama istovremeno i namjerno, znajući da je to zabranjeno i da su to najveći harami i da Allah ne voli i da mu to ruši iman i vjeru, radio takve stvari?!!
To ne može ništa drugo biti nego da je zaveden i obmanjen i da slijedi strasti, da tumači stvari onako kako odgovara njegovoj duši, strastima i njegovoj dunjalučkoj koristi. Zato musliman treba da se čuva i odgaja da prepozna šejtanove zamke i obmane kako bi ih se sačuvao. Treba da slijedi i da se druži sa učenim i bogobojaznim, da vodi kontrolu o sebi i svojim strastima.
Sve ovo se vraća na odgoj i to najteže za jednog muslimana, da sebe odgoji da bude prava i istinska islamska ličnost. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
BOJA HIDŽABA I NOŠENJE PANTALONA
Alejkumusselam. Žena muslimanka mora voditi računa o svom oblačenju, tj. hidžabu, kako ne bi bila uvrštena u one koje su spomenute u hadisu. Naime, bilježi Muslim u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dvije skupine stanovnika Vatre nisam ih vidio: ljudi sa bičevima poputviše
Alejkumusselam.
Žena muslimanka mora voditi računa o svom oblačenju, tj. hidžabu, kako ne bi bila uvrštena u one koje su spomenute u hadisu. Naime, bilježi Muslim u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dvije skupine stanovnika Vatre nisam ih vidio: ljudi sa bičevima poput kravljih repova sa kojima udaraju narod, i žene obučene a gole, koje se uvijaju kada hodaju, njihove glave su poput nagetih grba od deva, neće ući u Džennet niti osjetiti njegov miris, a njegov miris se osjeti na udaljenosti od toga do toga“.
Učenjaci navode tri tumačenja riječi “obučene a gole” a ono se može svesti pod sljedeće: da su to žene koje su obučene odjećom, međutim ta odjeća je providna ili kratka te ne pokriva stidno mjesto, ili je uska tako da se ispod nje oslikavaju izazovni dijelovi tijela, odnosno da ta odjeća ne pokriva ono što je vadžib pokriti ili pokriva dio tijela a dio je otkriven.
Imam Nevevi kaže da je ovaj hadis Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, mu’džiza (tj. opisao je ono što će se desiti) jer su se ove dvije skupine već pojavile u Ummetu. Ovo je on rekao za svoje vrijeme (631 – 676 po Hidžri), a šta bi se tek moglo reći za današnje vrijeme kada mnoge naše pokrivene sestre da im je rečeno: obucite se tako da istaknete najizazovnije dijelove tijela, ne bi to bolje izvele od načina kako se danas pokrivaju od hlača, lasterica, kratkih suknjica, kratkih a podignutih turban marama, bodi majica, štiklica, šminke, mirisa i ostalog na čemu bi im i najmodernije modne kreatorke imale pozavidjeti.
Džilbab (hidžab) je široka odjeća od jednog dijela koja pokriva cijelo tijelo žene, odnosno to je široki i gusti ogrtač, mantil ili haljina koji pokrivaju ženu od glave do stopala ili od ramena do stopala čime žena pokriva svoje tijelo i uobičajenu odjeću i ukrase koje nosi ispod njega.
A šartovi hidžaba su:
– da ne bude sam po sebi ukras
– da bude gust toliko da se ne vidi kroz njega
– da bude širok, odnosno da ne opisuje izgled tijela
– da ne bude namirisan
– da ne liči odjeći muškaraca i da ne bude od odjeće šuhreta
– da obuhvata cijelo tijelo. Sve ovo je zasnovano na argumentima.
A što se tiče boje hidžaba, treba znati da šerijatski tekstovi Kur’ana, Sunneta i rivajeta koji se prenose od selefa nisu posebno odredili boju i kroj džilbaba (hidžaba) koju je svaka muslimanka dužna nositi kada izađe iz svoje kuće. Nego ti šerijatski tekstovi pojašnjavaju da je ženi propisano da pokrije cijelo svoje tijelo i da ne pokazuje ništa od svojih ukrasa. A što se tiče boje, kroja i slično u tome je Šerijat ostavio širine i to se obično razlikuje od mjesta do mjesta, od naroda do naroda, klimatskih uslova, načina života, običaja i slično.
Ako se ovo ima u vidu, zaista je čudno da se tu i tamo govori i piše kako je ženi zabranjeno nositi određene boje hidžaba poput crvene, žute i slično.
A što se tiče nošenja pantalona, svejedno bile široke ili uske, samim time što razdvajaju jednu nogu od druge, i jer su same po sebi muška odjeća, potpada pod hadis u kojem se proklinju žene koje oponašaju muškarce a kojeg bilježe Buharija i ostali. Zato ženi nije dozvoljeno da ih nosi van kuće osim ispod hidžaba. Takođe iz ove zabrane se izdvaja nošenje pantalona od strane žene pred njenim mužem sa ciljem da mu se sredi, uljepša, da ga zavodi i slično.
Slično pantalonima se može reći i za široku dugu tuniku, jer tunika u osnovi nije hidžab (džilbab) i jer se nošenjem tunike ne ispunjava većina šartova hidžaba. Poput toga da hidžab nije sam po sebi ukras (a tunika je ukras sama po sebi), da hidžab bude širok i da ne oslikava izgled tijela (a tunika je obično uska i opisuje grudi i kukove, ili je od materijala koji se lijepi uz tijelo), da hidžab ne liči odjeći muškarca (a tunika liči odjeći muškaraca jer oni nose duge košulje do koljena, što je običaj u mnogim muslimanskim zemljama) i da hidžab obuhavata čitavo tijelo (a tunika ne obuhvata čitavo tijelo).
Prema tome, nema smetnje da žena nosi hidžab bilo koje boje, a nije joj dozvoljeno da nosi pantalone ili tuniku van kuće osim ispod hidžaba, dok je isto dozvoljeno da nosi pred svojim mužem kako hoće. Ve billahi tevfik.
Vidi manjeNa pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com