S obzirom na to da se učešće u takvoj nagradnoj igri ostvaruje samim klikom na društvenoj mreži i da ne iziskuje nikakav materijalni ulog, ne tretira se hazardnom igrom i ne smatra se kockom. Kao što je u pitanju spomenuto, ovakve nagradne igre organiziraju se radi marketinga i reklame, stoga se propis učešća u ovakvoj igri gradi na propisu reklame. Reklama je dozvoljena ukoliko se reklamira nešto što je dozvoljeno, ne obmanjuje, ne vara, a sam sadržaj reklame je šerijatski prihvatljiv. Prema tome, ako su proizvodi dotične firme u domenu halala, a njihove reklame upoznaju potrošače sa kvalitetom proizvoda bez obmanjivanja i podvale i ne sadrže nemoralne slike i prizore, dozvoljeno je reklamirati njihovu stranicu i učestvovati u njihovoj nagradnoj igri. Ako se pak ne ispunjavaju navedeni uvjeti reklama, učešće u nagradnoj igri nije dozvoljeno, jer je to vid potpomaganja u grijehu, a Uzvišeni Allah je kazao: “Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava” (El-Maida, 2). Allah najbolje zna!

Izvor: “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Život na ovom svijetu svejedno bio težak ili lagan, u siromaštvu ili bogatstvu, u uživanju ili patnji i tome slično, je iskušenje u svim njegovim oblicima. Kaže Uzvišeni: “Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj izdržljive” (El-Bekara, 155) i kaže: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti” (El-Enbija, 35).

Pa onome kome Allah da siromaštvo On ga time iskušava da li će saburati na tome i zahvalan Allahu biti na onome što mu je dato, tako isto onaj kome je dato bogastvo i izobilje time ga Allah iskušava da vidi hoće li davati zekat, udjeljivati na Allahovom putu, da li će trošiti na ono što je halal ili na ono što je haram, hoće li biti zahvalan Allahu.

Pogrešno je shvatanje da Allah iskušava samo one ljude koje učini siromašnim, bolesnim, slabim, kojima da težak dunjalučki život, kojima oduzme najmilije i tome slično. A da onome ko lijepo živi na dunjaluku, u bogatstvu, rahatluku, bez problema da ga Allah voli, da mu je ukazao počasti na dunjaluku i da mu želi dobro.

Ovakvo rezonovanje Uzvišeni negira u sljedećim ajetima kada kaže: “Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: “Gospodar moj je prema meni plemenito postupio! A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: “Gospodar moj me je napustio! A nije tako!” (El-Fedžr, 15-17).

Kaže Uzvišeni “A nije tako”, odnosno obasipanje sa blagodatima na dunjaluku je iskušenje za čovjeka kao što je iskušenje da se nekome opskrba oskudnom učini na dunjaluku, u oba slučaja Uzvišeni hoće da vidi kako će se Njegov rob ponašati. A ovo značenje je došlo u drugim kur’anskim ajetima gdje kaže Uzvišeni: “Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati” (El, Mulk, 1), “Mi ćemo vas provjeravati sve dok ne ukažemo na borce i postojane među vama, a i vijesti o vama provjeravaćemo” (Muhammed, 31).

A što se tiče kažnjavanja na dunjaluku, treba znati da Uzvišeni Allah neke svoje robove do kjafira kazni na ovom svijetu a kazniće ih i na drugom, dok će neke kazniti samo na Ahiretu. Naravno, njihovo kažnjavanje na dunjaluku ne izlazi iz okvira pravednosti Uzvišenog a smisao toga da se neki kazne i na dunjaluku je u tome da budu ibret za ostale. Od primjera onih koje je Allah kaznio na dunjaluku i još teže će ih kazniti na Ahiretu je slučaj Karuna, kaže Uzvišeni: “I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći” (El-Kasas, 81).

A dokaz da će Allah neke kjafire kažnjavati i na dunjaluku mimo Ahireta je sljedeći ajet: “I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onome svijetu biće, uistinu, bolnija i vječna” (Ta ha, 127).

A što se tiče vjernika, njihovo kažnjavanje na dunjaluku i sva vrsta iskušenja kojima budu izloženi je samo za njihovu dobrobit. Uzvišeni Allah time briše njihove grijehe i umanjuje ih, naravno ako su strpljivi na tome i ako su zadovoljni Allahovom odredbom.

Dokaz za ovo je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema musibeta (nevolje i iskušenja) koji zadesi muslimana a da Allah, dželle še’nuhu, sa njim ne briše njegove grijehe, pa čak i sa trnom koji ga ubode“. Takođe, u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće muslimana zadesiti umor, niti bolest, niti briga, niti tuga, niti neprijatnost, niti tjeskoba, čak da ga trn ubode a da Allah neće time brisati njegove grijehe“.

Prema tome, težak život na ovom svijetu je u svakom slučaju iskušenje, a mu’minu je to čišćenje od grijeha. A Uzvišeni Allah nikome ne čini nepravdu kao što je došlo u ajetu: “Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti” (El-kehf, 49), ni kjafiru ni muslimanu. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumu selam, Bismillah, zahvala i hvala pripadaju Allahu, dž.š., neka je salavat i selam na Poslanika, savs, njegovu časnu porodicu i njegpve ashabe, a zatim,

Ne znam da li ste zvali nekog od majstora da provjeri jel’ ima možda nešto u zidovima ili da nije možda nešto do struje (to pucketanje). Zna se desiti ako je starija gradnja, da unutar zidova bude miševa koji sebi naprave prolaze kretanja. Nemoj me pogrešno shvatiti, ovo kažem da ne ispadne, kako za sve što nam se dešava u životu i oko nas, krivi nam džini. Znam za slučaj jednog insana koji je bio ubjeđen da mu džini, posebno kad je noć, prave buku na tavanu. Kad bi svani i provjeri na tavanu, sve je bilo u redu i na svom mjestu. Međutim nakon desetak dana se ispostavilo da mačka lutalica preko oluka je ulazila noću tu i spavala.

Međutim, to što si navela, ako nije neki drugi problem, može da bude džinsko uznemiravanje stanara te kuće (stana). Dakle, ne radi se tu o nekom sihru, nego o tipičnom džinskom uznemiravanju. Džini mogu da stanuju u našim domovima, sobama, kupatilima, tavanima. Mogu tu da borave i da žive, a da pritom vode svoj život i nikoga ne uznemiravaju. Međutim, ponekad se zna desiti da džin ili više njih uznemiravaju na razne načine ukućane tog stana. Uglavnom se radnja njegovog uznemiravanja svodi na zastrašivanje i izazivanje straha. Džini mogu uz Allahovu dozvolu da na sljedeći način uznemiravaju ukućane:

– Čudni glasovi (plač, smijeh, vrištanje)

– Kao da te neko od ukućana doziva (ako je učestalo)

– Lagan povjeterac, kao kad se lišće pokreće na grani

– Ponekad kao jak vjetar

– Teški koraci iznad plafona ili u nekoj od soba

– Često viđenje zmije u kući ili nekoj od soba

– Osjećaj kao da te neko često prati (ovo dakako može biti i umišljanje)

– Ukućani imaju stalno ružne i uznemirujuće snove

– Tjeskoba u prsima kod ukućana i kao da ih nešto tjera da napuste kuću

– Ponekad kad čovjek naiđe pored mjesta u kući gdje se nalazi džin, odjednom mu počne srce jako udarati…

Uglavnom džini ne uznemiravaju ljude u njihovim kućama, ali se to nekad desi iz sljedećih razloga:

– Da čovjek uradi i nanesi neku nepravdu džinu (pospe mjesto vrelom vodom gdje se on nalazi, baci na njega kamen, cigaru…, izvrši mali nuždu na njega ili članove njegove porodice)

– Zbog sihra, tj, kad mu se naredi sihrom da uznemirava ukućane i radi im svakakve probleme

– Mnogo razvratne muzike i činjena raznih grijeha u kući (psovanje, alkohol…)

– Ne obavljanje namaza u kući, ne spominajnje Allaha i neučenje Kur’ana.

– Ponekad pričanje o džinima i ismijavanje sa njima

– I ponekad džin uznemirava čovjeka bez razloga a sa ciljem da pokaže koliko je jak i superioran u odnosu na čovjeka.

E sad, da se vratim na tvoj problem. Dakle ako nije u pitanju neki tehnički problem, onda kao što sam već naveo, može biti džinnsko uznemiravanje. Posebno što kažeš da ti zvukovi dolaze iz čoškova plafona, jer džinni inaće rijetko kad borave na sredini sobe, uvijek su po čoškovima, pa se upravo zbog toga kod liječenja, naučenom voodm prskaju čoškovi soba.

Da bi se ti toga riješila, nekoliko savjeta od mene, nadam se da ćeš ih poslušati i provesti u praksu:

1) U tom stanu (kući) gdje boraviš, treba da počneš sa klanjanjem pet dnevnih namaza. Ovo kažem ako dosad nisi redovno klanjala. Dakle kuća u kojoj se ne pada Allahu na sedždu i u kojoj se ne obavlja namaz, može biti pravo iskupljalište džina i šejtana. Znači na prvom mjestu NAMAZ!

2) Svaki dan, najbolje je poslije ikindije sa CD-a, puštaj suru El-Bekare. Poslanik, savs je u vjerodostojnoj predaji rekao: “Učite suru El-Bekare u vašim kućama, jer šejtan ne ulazi u kuće u kojima se uči sura El-Bekare.” (Sahihul-džami’)

3) Puštaj svaki dan nekoliko puta ezan takođe sa CD-a. Pouzdano se zna da šejtan bježi od učenja ezana. Rekao je Poslanik, savs:” “Kada se uči ezan za namaz, šejtan pobjegne, bučno puštajući vjetar, da ne čuje ezan. Kada se ezan završi, vrati se. Kada se uči ikamet, on (ponovo) pobjegne. Kada se završi, on (opet) dođe da se ubaci između čovjeka i njegova srca (njegovih misli u namazu) i govori: ‘Sjeti se toga i toga!’ sve dok čovjek ne bude znao da li je klanjao tri ili četiri rek’ata. Tada treba učiniti sehvi-sedždu. (Buharija)

4) U kuću ulazi uvijek bismilom, posebno pred akšam. I sve ostale radnje započinji bismilom: prije jela, pijenja, zaključavanja kuće, ostavljanja odjeće, stvari i sl. Rekao je Poslanik,s avs:” Kada nastupi noć, čuvajte svoju djecu (skupite ih u kuće), zaista se šejtani tada rašire (po Zemlji), a kada nastupi jacija, možete ih pustiti. Zatvarajte vrata i spomenite Allahovo ime, utrnite lampu i spomenite Allahovo ime, pokrijte piće i spomenite Allahovo ime te pokrijte svoje posude (sa hranom) i spomenite Allahovo ime, pa makar da preko njih stavite nešto (štap i si.) (Buharija) takođe se prenosi da je Poslanik, savs rekao:” ‘Kada čovjek uđe u svoju kuću i spomene Allahovo ime dok ulazi i dok jede, šejtan rekne: ‘Ovdje vam nema konaka, niti jela. Ako uđe i ne spomene Allahovo ime pri ulasku, on rekne: ‘Dobili ste konak’, a ako ne spomene Allahovo ime ni pri jelu, on rekne: ‘Dobili ste i konak i jelo.” (Musend od Imama Ahmeda)

5) Izbaciti iz stana/kuće, sve kipove i kipiće, slike sa životinjskim i ljudskim likovima

6) Ne puštati muziku u kući, nego Kur’an.

Dakle, sve ovo radi redovno i vidjet ćeš uz Allahovu pomoć i dozvolu da će to pucketanje i lupanje polako da iščezava. Allah zna najbolje!

Na pitanje odgovorio: Ebu Bilal – svršenik Medinskog fakulteta

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Poznato je veliko islamsko pravilo u usul-fikhu da ubjeđenje ne prestaje sa sumnjom. Islamski učenjaci za predhodno pravilo uzimaju dokaz hadise Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje bilježe imam Buhari i Muslim, Allah im se smilovao, u kojim je došlo da čovjek, ukoliko nađe nešto u svom stomaku, ne izlazi iz namaza sve dok ne čuje “glas” ili ne osjeti “miris” tj. dok se upotpunosti ne ubijedi da je izašao iz njega vjetar.

Stoga, ukoliko si ubijeđen da iz tebe nije izašao vjetar, tvoj namaz je, ako Bog da, ispravan, ne trebaš ponovo klanjati namaz, ne otvaraj šejtanu put da ti ubacuje vesvese. Ako si u mogućnosti da ne trpiš vjetrove u toku namaza radi skrušenosti u njemu bilo bi bolje, a ako nisi u mogućnosti, Allah ne duži nikoga preko njegovih mogućnosti.

Na pitanje odgovorio mr. Osman Smajlović

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah. Allah, dž.š., kaže: “…a onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta…” (el-Talak, 2-3.)

Namaz je poslije monoteizma – Tewhida, najveličanstveniji dio Islama. Njegova uloga je poput uloge glave na čovjekovom tijelu. Kao što znamo da nema života osobi koja je izgubila glavu, moramo znati i to da osoba koja nema namaza – gubi svoju vjeru!!!

Vođa pravovjernih, Omer b. el-Hattab, r.a., je za vrijeme svoje vladavine slao izaslanice diljem islamske zemlje, poručujući muslimanima slijedeće: „Najvažniji od svih mojih zahtijeva kod vas jeste – NAMAZ! Ko ga sačuva, sačuvao je vjeru, a ko ga izgubi, pa šta će onda sačuvati! Znajte da nema udjela u Islamu onaj koji ostavi namaz!!!“ (Sahih)

Namaz je osnova i ispomoć ostalim stubovima Islama. On podsjeća roba na uzvišenost Allahovog rububijjeta (gospodarstva), a također ga podsjeća i na poniznost njegova robovanja. Podsjeća ga na dan nagrade ili kazne, gdje olakšava čovjeku slijeđenje, pokornost i povođenje za uputom.
Allah, dž.š., kaže: „O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i namazu! Allah je doista na strani strpljivih!“ (el-Bekara: 153)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Glava svake stvari je Islam, njegov stub – namaz, a vrhunac mu je Džihad (borba na Allahovom dž.š. putu).“ Sahih. Ahmed, 5/231; Tirmizi, 2616; Ibnu Madždže, 3973.

Namaz je baza vjere Islama i stub na kojem ona počiva, poput šatora koji ima stub u sredini na kojem se oslanja. Da li šator može održati hiljade kočića sa strane, ako nema glavnog stuba u sredini!? (Pogledaj: Risaletul-salat, str.16.; Kitabul-Salat, Ibnu Kajjim el-Dževzijje rhm., str. 48.)

Za razliku od ostalih ibadeta, namaz se u Kur’ani-Kerimu spominje na najviše mjesta. Nekada se u kur’anskim ajetima spominje zasebno, poput: „I obavljaj namaz, početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći!“ (Hud: 114) Nekada se spominje uz strpljivost (sabur), poput: „O vi koji vjerujete, tražite sebi pomoći u strpljivosti i namazu! Allah je doista na strani izdržljivih.“ (el-Bekara: 153)
Nekada se spominje zajedno sa Džihadom, poput: „O vjernici, namaz obavljajte i Gospodaru svome ‘ibadet činite, i dobra djela radite, da bi ste postigli što želite & I borite sa, Allaha radi, onako kako se treba boriti…“ (el-Hadždž: 77,78) Nekada se namaz spominje zajedno sa zekatom, i to na više mjesta poput: „…klanjajte namaz i dajite zekat…“ (el-Bekara: 43)

Allah, dž.š., nikada nije spomenuo namaz zajedno sa nekim drugim farzom (obavezom), a da ga njemu nije pretpostavio, tj. da nije prvo spomenuo namaz, a potom ostale propise! Namaz se u Kur’anu, a.š., spominje kao preteča svim dobrim djelima, kao i svršetkom svih dobrih djela, što se da primjetiti u suri ”el-Mu’minun”, ili u suri ”el-Me’aridž”.

Kako da ostavimo posao zbog namaza?!

Pa i “posao je ibadet”!?

U predajama se spominje: „Robu će biti uskraćena opskrba zbog grijeha kojeg čini“ – tako da je nesreća osobe koja ne obavlja namaz – slaba nafaka i gubljenje prava na berićet u imetku!

Da bude stvar još gora, kada pozoveš neke ljude da stopiraju s poslom, kako bi obavili namaz, i odazvali se pozivu muezzina, na licima im se odmah pojave znaci nezadovoljstva. Kako da ostavimo posao zbog namaza?! Pa i “posao je ibadet”!!! Ovo je fraza koja je toliko proširena, razglašena i rabljena, tako da se danas na njoj odgajaju naša djeca, s njome zrijevaju naši ljudi, a niti je kur’anski ajet, a niti hadis Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, već upotrijebljena u ovome sklopu, biva vrlo nezrelom i odbojnom!

Posao koji odvraća od Allaha, dž.š., i od izvršavanja Njegovih obaveza je uistinu ibadet, ali, ibadet i robovanje šejtanu i dunjaluku! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Propao je rob dinara, i propao je rob dirhema.“ Ovo je staza današnjeg “savremenog” muslimana!? Allah, dž.š., kaže: „… oni koji vjeru svoju za igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom svijetu obmanuo…“ (el-En’am: 70)

Gore navedena fraza „posao je ibadet“ (molitva, robovanje Bogu) je sekularistički „biser“ kojeg je u stanju okačiti o vrat samo onaj koji neće da iskaže nužno poštovanje prema Allahu, dž.š.; poštovanje koje On, dž.š., samo i jedino zaslužuje.

Da je dozvoljeno ostaviti namaz zbog nečega što je “preče” od njega, najpreče bi onda bilo da namaz odloži borac na Allahovom putu – mudžahid, koji se bori protivu neprijatelja, u jeku svoje borbe, ali, i pored teška stanja u kojem se nalazi, Allah, dž.š., mu nije dao izgovora za ostavljanje namaza, već mu je u takvoj okolnosti propisao “salatul-hawf” (namaz u trenucima straha)! Allah, dž.š., kaže: „Kada ti budeš među njima, i s njima budeš obavljao namaz, neka jedna grupa s tobom klanja i neka svoje oružje uzmu, i dok budu na sedždi, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođe grupa koja nije klanjala i neka s tobom klanjaju, ali neka drže oružje svoje i neka oprezni budu! Nevjernici jedva čekaju da vi zanemarite oružje i oruđe vaše, pa da na vas svi odjednom navale! A ako vam bude smetala kiša ili budete bolesni, nije vam grijeh oružje svoje odložiti, s time da oprezni budete! Allah je doista nevjernicima sramnu patnju pripremio & A kada namaz završite, Allaha spominjite stojeći, i sjedeći, i ležeći. A kada budete sigurni, namaz obavljajte u potpunosti, jer namaz je propisan vjernicima u određenim vremenskim intervalima.“ (el-Nisa: 102)

Također i bolesnik, kojeg je bolest iznurila, nije pošteđen obavljanja namaza, i namaz ostaje njegova lična i konstantna obaveza, i obaviće ga, tj. klanjaće na način koji mu je najlakši, i onako kako bude u mogućnosti.

Ne može se zamisliti čovjek – musliman, koji ne obavlja namaz! To je nešto veoma apsurdno, neprirodno, osim u slučaju žene koja ima mjesečno pranje (menstruaciju), ili se porodila pa ima poslijeporođajno pranje (nifas), dok u suprotnom insan – musliman, nema nikakva opravdanja za svoje neobavljanje namaza!!!

Namaz ne sputava čovjeka od životnih aktivnosti

Namaz ne sputava čovjeka, niti ga lišava njegove slobode! Čovjek je slobodan kada je u pitanju njegova privatnost, poput toga hoće li nešto jesti ili ne, hoće li spavati ili ne, hoće li negdje putovati ili ne, kupovati, prodavati … ali je sva ta sloboda određena i ograničena Božjim zakonom, i granicama Njegovog Šerijata.

Ti imaš potpuno pravo na pauzu u toku svog radnog vremena koju bi po pravilu proveo u nekom mesdžidu uz malu relaksaciju, psiho – fizički odmor, kako bi kasnije nastavio posao, svježijim, odmornijim, potpomognutim Božjom pomoći, kako bi uspješno završio započeti posao. Tvoje potpuno pravo je to da ti niko ne može uskratiti povođenje za Božijim odredbama koje je Allah, dž.š., odredio radi sreće na obadva svijeta. Imaš potpuno pravo nepokoriti se – bilo kakva snaga da je u pitanju – sve dok se ista suprostavlja slovu šerijata!!!

Slobodan si da govoriš o čemu hoćeš, da radiš ono što voliš, da pišeš o nečemu što ti je zanimljivo, ali sve uz uslov da ne pređeš Bogom dozvoljene granice, te da tim svojim postupkom ne ugroziš sebe, ili ljude oko sebe. Ovo je ono što Islam brani, i na šta neprestano opominje.

Namaz nije samo opće dozvoljena stvar!

Namaz nije opće dozvoljena stvar – ko hoće neka ga obavlja, a ko neće neka ga ne obavlja. Naprotiv, namaz je stroga dužnost i obaveza koja ima svoje određeno vrijeme, specifičan način obavljanja, zasebne načine i zacrtan put, i niko nema pravo dodavati mu nešto ili pak nešto oduzimati od njega.

Namaz je poput zalogaja koji se meće u usta, a ne u uho, ili poput vazduha koji u naša pluća ulazi preko usta i nosa, a ne preko prstiju, s toga ako imaš ikakva uticaja na rad tvoga srca, ili na rad tvojih pluća, onda imaš i pravo uticaja na odgađanje ili sprovođenje tvoga namaza?!
Namaz je poput tvog obavljanja domaćeg zadatka, ili izvršenja zadužena posla, ili poput trgovine ako si trgovac. Ako ustraješ u svome poslu i izvršiš preuzete zadatke steći ćeš na kraju mjeseca svoju platu, i svoj džep ćeš napuniti novcem, ali ako budeš odsustvovao s posla, i svoje zadaće ne budeš izvršvao, od tvoje plate će biti oduzeto shodno tvojim izostancima s posla ili pak same nestručnosti, tako da će propasti ono što si mislio zaraditi.

Nekada neke opšte dozvoljene stvari (mubah) mogu biti kobne po tebe. Zar ne vidiš kada bi nakon ponoći uzeo kasetofon i pojačao ga do kraja, ili pak da počneš pjevati, iz sveg glasa, poslije ponoći – komšije će se uznemiriti, neki će te kuditi, neki će ti pokucati na vrata moleći te da stišaš glas, a neki će te prijaviti policiji. Zar nije slušanje kasetofona opšte dozvoljena stvar, to jest da slušaš šta hoćeš, koliko hoćeš, i gdje hoćeš, ali, da li si se zapitao, zašto je tvoja sloboda po ovim pitanjima ograničena.

Odgovor: Sve je to određeno posebnim zakonom kojeg ne smiješ prelaziti, pa kako se tek trebamo odnositi prema zakonima koje je Allah dž.š. propisao svojim robovima, onima koji su povjerovali u Njega, koji su zadovoljni vjerom koju im je On odabrao, i Njegovim šerijatom, pa, da li su oni slobodni po pitanju robovanja Njemu, obavljanja namaza, ili ograničeni Njegovim naredbama koje se moraju sprovesti!?

Namaz je neizostavni i obavezni dio našega života!

Da, namaz je neizostavni i obavezni dio našega života, kao što je hrana ili piće. Hrana i piće su osnova našeg materijalnog bivstvovanja, dok je namaz baza našeg psihičkog i duhovnog opstanka. On uzdiže na velike stepene osobu koja ga obavlja, i čini da se ta osoba postavlja u svim životnim situacijama isto kao kada je u trenucima stajanja pred svojim Gospodarom u namazu!

Namaz je ono što odvaja vjeru od nevjere, iman od kufra, dobro od zla! Svima nam je poznat hadis: „Neobavljanje namaza je između nevjere (kufra) i vjere (imana)!“

Kakve koristi ima Islam od muslimana koji se neodgovorno odnosi prema njegovim naredbama ili zabranama?! Zar ta nije osoba poput djeteta koje je neposlušno roditeljima – od njih je rodom i porijeklom, ali im kontrira ponašanjem?! Zar se treba nadati dobru od osobe koja sama sebi ne želi dobro?! Ne želimo da muslimani budu poput riječna mulja da se broje milionima, a dobre među njima da brojimo na prste! Zar jedan puni metak, kada je borba sa neprijateljem u pitanju, nije bolji od stotine praznih čaura!? Zar šator održavaju uspravnim hiljade malih kočića sa strane, ili onaj glavni stub u sredini na kojemu leži sva nosivost, a dobro znamo da je namaz glavni stub Islama!!!

Namaz predstavlja neizostavni dio vjerničkog života, jer je on taj koji skladnim čini naše ponašanje i moral, koji je poput ogromne brane kada smo u pitanju mi i naši grijesi! Namaz je taj koji nas odvraća od razvrata i nemorala. Kako će griješiti onaj koji bude svjestan toga da će se, kroz veoma kratko vrijeme, naći pred svojim Stvoriteljem dželle ve ‘ala, i koji zna da ga tamo nema kuda ići nečista srca, nečistih ustiju, ruku i nogu!

Izvadak iz djela: „Zašto klanjati“,
Šejh Muhammed b. Isma’il el-Mukaddem

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com